Re: Što mi je maknulo smješak danas?
Posted: 23 May 2019, 21:39
Sama sebi si odgovorila kako se ja osjećam.
Imam puno iskustva preko oglasa. O prvoj ne volim pričati. Trajalo je godinu dana. Druga je bila bivša s kojom sam na kraju završio u toksičnoj vezi. A treća, samo laže čim progovori. Ono 4 godine, ali pantim svaki detalj (prvo ima sestru, pa sljedeće godine brata, pa polusestru ).
A ostalo, iskreno, frikovi. Od cure koja je imala duha u kući do cure s graničnim poremećajem (ne može biti sama, a takvih znam pun kufer). A meni je bilo zanimljivo slušati. Na kraju, ili sam prejak za nju ili previše lud ili emocionalno nestabilan ili previše dobar. A bilo je loših iskustava kada sam izvisio u restoranu.
Nema te što biti strah. Ako dosad nisi znala, muda su uvijek slaba točka kod muškaraca. Za ostalo imaš suzavac.
I to je istina da ne možeš promijeniti osobu. Možeš ju samo prihvatiti ili ništa. A ovo za djecu i par, znam iz iskustva da je tako najbolje. Bivša bliska frendica je isto izašla iz nasilne veze kao ja, ali je odmah ušla u novu vezu s likom kakve organski ne mogu smisliti. Ono jebivjetar. A ona nikad nije htjela djecu...
Zatrudnjela je (kao pobjeglo mu je... Ono, nemoj srati!!!! ) i još se joj sin nije rodio, već ima u glavi da joj je dužan jer će ga roditi. Ne vjerujem da se što poboljšalo kod nje nakon teškog porođaja...
Evo, razgovaram danas s sjajnom kolegicom ono kaže da bi bio dobar muž, a ja: znam. Ali kao i kod tebe, ne zanimaju me više veze i vezice. Radije ću čitati knjigu, raditi ili planinariti nego opet hodati... Nisam tinejdžer. Ako upoznam slobodnu osobu pored koje ću se osjećati ugodno, koja će slušati moje gluposti (ono, kad sam toliko samouvjeren da kažem: da sam ja bio Hitlerov savjetnik, ne samo da bi osvojili Rusiju, već i Ameriku. I poslije me poslali u Treblinku jer sam nagluh. ) i koja će me prihvatiti takvog kakav jesam, super. Ako ne, na sprovod će mi doći tri kurve i jedan stari peder.
U vezi djece... Iskreno? Imam već 35 godina. Znam da bi bio dobar otac, a imao sam nekoliko prilika. Ali jbg, previše razmišljam. Kao vi, žene kad gledate muške za genetski materijal. I danas mi nije krivo zbog toga. Sve tri su pale na ispitu uz činjenicu da treća još samohrana majka, a gladila me za ruku jer je htjela kupiti nekakvu hulakopku od 500 kn. Ono, lako je tebi jer nemaš djece. Tako da je bilo dana kad mi je bilo teško zbog toga, a danas... Samo bolje razmišljam na temelju tuđih iskustva.
U bivšim vezama, meni je samo bilo bitno: hrana, plaćeni računi i da imamo gdje spavati. Planinarenje, izleti, knjige, vrt, sve pomalo. I tome učiti klinca/ku. I biti pun ljubavi.
Ovako jučer naletim na kolegicu, zgrabim ju i čvrsto zagrlim. Pa i ona mene. Baš mi je to falilo otkad je jedan moj kolega dao ostavku. Bio je visok metar i žilet, 20 godina stariji od mene, ali za mene je bio sinko. Toliko inteligentan da sam mu rekao da mi je poput sina kakvog nikad nisam imao.
Ion
Nakon tvojeg posta, možda krivo mislim, ali da je naš problem što smo previše pametni za vezu.
Imam puno iskustva preko oglasa. O prvoj ne volim pričati. Trajalo je godinu dana. Druga je bila bivša s kojom sam na kraju završio u toksičnoj vezi. A treća, samo laže čim progovori. Ono 4 godine, ali pantim svaki detalj (prvo ima sestru, pa sljedeće godine brata, pa polusestru ).
A ostalo, iskreno, frikovi. Od cure koja je imala duha u kući do cure s graničnim poremećajem (ne može biti sama, a takvih znam pun kufer). A meni je bilo zanimljivo slušati. Na kraju, ili sam prejak za nju ili previše lud ili emocionalno nestabilan ili previše dobar. A bilo je loših iskustava kada sam izvisio u restoranu.
Nema te što biti strah. Ako dosad nisi znala, muda su uvijek slaba točka kod muškaraca. Za ostalo imaš suzavac.
I to je istina da ne možeš promijeniti osobu. Možeš ju samo prihvatiti ili ništa. A ovo za djecu i par, znam iz iskustva da je tako najbolje. Bivša bliska frendica je isto izašla iz nasilne veze kao ja, ali je odmah ušla u novu vezu s likom kakve organski ne mogu smisliti. Ono jebivjetar. A ona nikad nije htjela djecu...
Zatrudnjela je (kao pobjeglo mu je... Ono, nemoj srati!!!! ) i još se joj sin nije rodio, već ima u glavi da joj je dužan jer će ga roditi. Ne vjerujem da se što poboljšalo kod nje nakon teškog porođaja...
Evo, razgovaram danas s sjajnom kolegicom ono kaže da bi bio dobar muž, a ja: znam. Ali kao i kod tebe, ne zanimaju me više veze i vezice. Radije ću čitati knjigu, raditi ili planinariti nego opet hodati... Nisam tinejdžer. Ako upoznam slobodnu osobu pored koje ću se osjećati ugodno, koja će slušati moje gluposti (ono, kad sam toliko samouvjeren da kažem: da sam ja bio Hitlerov savjetnik, ne samo da bi osvojili Rusiju, već i Ameriku. I poslije me poslali u Treblinku jer sam nagluh. ) i koja će me prihvatiti takvog kakav jesam, super. Ako ne, na sprovod će mi doći tri kurve i jedan stari peder.
U vezi djece... Iskreno? Imam već 35 godina. Znam da bi bio dobar otac, a imao sam nekoliko prilika. Ali jbg, previše razmišljam. Kao vi, žene kad gledate muške za genetski materijal. I danas mi nije krivo zbog toga. Sve tri su pale na ispitu uz činjenicu da treća još samohrana majka, a gladila me za ruku jer je htjela kupiti nekakvu hulakopku od 500 kn. Ono, lako je tebi jer nemaš djece. Tako da je bilo dana kad mi je bilo teško zbog toga, a danas... Samo bolje razmišljam na temelju tuđih iskustva.
U bivšim vezama, meni je samo bilo bitno: hrana, plaćeni računi i da imamo gdje spavati. Planinarenje, izleti, knjige, vrt, sve pomalo. I tome učiti klinca/ku. I biti pun ljubavi.
Ovako jučer naletim na kolegicu, zgrabim ju i čvrsto zagrlim. Pa i ona mene. Baš mi je to falilo otkad je jedan moj kolega dao ostavku. Bio je visok metar i žilet, 20 godina stariji od mene, ali za mene je bio sinko. Toliko inteligentan da sam mu rekao da mi je poput sina kakvog nikad nisam imao.
Ion
Nakon tvojeg posta, možda krivo mislim, ali da je naš problem što smo previše pametni za vezu.