Trash Film Festival 2010

[sandi]

Dolazi li tko na ovogodisnji Trash film festival u Varazdin 9.10. i 11. ovog mjeseca?...da neko pivo stresemo? (ako postoji topic ovaj zbrisite ali me uputite na pravu adresu)

[john_constantine]

ma neka ostane topic.
Ja sigurno obavezno dolazim. Za druge kao filmophil ili drugsbunny ne znam kakva je njihova završna odluka.

[DrugsBunny]

Još se smještaj pokušava riješit

[sandi]

ma neka ostane topic.
Ja sigurno obavezno dolazim. Za druge kao filmophil ili drugsbunny ne znam kakva je njihova završna odluka.

o super onda rokanje kao i prosle godine!!

[Josef K]

Vjerojatno dođem u petak popodne, prespavam u vikendici i cijelu subotu sam tamo.

[DrugsBunny]

Jel možemo kolega i ja spavat kod tebe?

[Josef K]

Jel možemo kolega i ja spavat kod tebe?

Da idem sam mogli bi, ali idem sa sestričnom i frendicom i moja majka nas vozi tak da nema mjesta

[DrugsBunny]

Neka, neka, isplatilo se probat
Nadam se da će stara nešto riješiti po pitanju toga, ona ima tam valjd neku kolegicu

[boyko]

možda s frendom doletim pogledat nasty nancy i usput se tam zapit

[Scarface]

Ja iman ispit 10., ali bi se stiglo odma sist na bus i doć do večeri, samo šta niko od prijatelja nije dovoljno zainteresiran. A i nije da ih ne razumin, puno je to para za ne tako veliki događaj, sumnjan da tamo uopće ide iko odavde. Tako da ništa.

[john_constantine]

he, skoro sam ukrao poster za Trash festival u Ludbregu. Samo je bio zalijepljen selotejpom, ali previše ljudi... Hm, četvrtak prikazuju Lavandermana, a petak ove godine Trash naš svagdašnji (tema) i dokumentarac Enter the dragon, a subota nekakav Plastični isus kao hommage Toma Gotovca (je li to onaj debeli što je pokazivao pimpeka po gradu?) u režiji nekog Lazara. A koncert većinom rock grupe.

[Ašow]

meni je zao sto cu ga ove godine propustiti jebiga.
Tek 10dana kasnije se selim u Varaždin.
Ahh. Nagodinu, pa mozda i neki kurac snimim LOL.

[john_constantine]

Evo, gotov festival i ove godine. Nažalost. Bilo je lijepo dok je trajalo.

Već svi znate da je ove godine bila tematika "borilački filmovi". Ne sjećam se kako se zvao njihov spot "Osveta sedme čakre" ili tako nekako, ali urnebesni filmić koji dobro parodira borilačke filmove, od jednorukog shaolina do završnog finala, s urnebesnim scenama ispijanja vode u kojem netko piša ili borba s cigaretom. A otvaranje su napravili prikazom borbe između nindže i shaolina, a poslije je poletjela i njegova glava. Ove godine su Španjolci bili najbolji kada je riječ o filmovima. Ali baš sam jučer ili prekjučer (jutro, dan...) Sandiju govorio da li je u redu što visokobudžetni strani filmovi budu u konkurenciji s našim jeftinim trash filmovima... Jedino je zadnji dan bilo naporno (48 sati budan, a 4 sata odspavao) radi vrlo glasne atmosfere filmove i muzika i zvukova od kojih boli glava...

Četvrtak

Koju minutu zakašnjenja, stigao sam na prvi film. Španjolski horor La union. Drama o djevojci koja je izgubila svog dečka u nesreći, ali on se vrati iz mrtvih i uvjerava svoju ljubav da si počini samoubojstvo da se pridruži u "njegovom" svijetu. Naporna "vjerska" muzika, dobra radnja, ali dalo bi se razmišljati o tome koliko ljubav daleko ide, da li je to u redu i slično...

Fearful John - također španjolski horor o dječaku koji se brine za djevojčicu koja bježi od nasilnog oca, a usput ga plaši pričom o pticama i stvorenju u obliku strašila, po lokalnoj legendi. Možete misliti što se na kraju dogodilo + dobar kostim i jezovita atmosfera.

Čakarovi doci - SF film sikroniziran na Hercegovački, o jednom gayu i njegovoj "simpatiji". Zabavno, ali bez nekog smisla...

The storymaker - španjolski horor o sudbinama ljudi koji su ostali zarobljeni, a onda se izbore za sebe i promijene sebe i budućnost, ali na kraju ih sudbina dočeka. Kao priča o starcu koji je promijenio sebi život tako da se počeo baviti atletikom i tako godinama, ali na kraju umre od infarkta...

Eto, i došao na red film kojim nejviše interesirao. Lavanderman - istina ili mit? Ne znam, ali očekivao sam ekranizaciju stripa koji nisam čitao (prodavali su, ali nakon filma nisam dobio poticaj da ga nabavim). Zabavno u nekim trenucima, s cool likom baš u našem stilu, s trash elementima superjunaka koji ima neuništivi kostim i takav hoda po gradu. Ali većinom dosadno.

Uslijedilo je onda otvorenje festivala. A ja upao na probu, i čudim se kako voditelj priča i spominja imena, a nema nikoga. Niti publike niti tih navedenih osoba. Onda je uslijedila prava stvar "osveta sedme čakre", borba nindže i shaolina i uzdizanje glave u zrak. Ali ja ipak najviše pamtim onaj spektakl prošle godine kada je doktor motorkom prerezao tijelo na pola... To će se teško nadmašiti.

I nastavljamo dalje s filmovima. Ove godine su bili puno kvalitetniji i zabavniji filmovi što se ne može reći za neke stvari do kojih ćemo doći.

Blok B je uključivao crno bijeli horor (posveta horor filmovima 50 - tih) Attack of the killer phone books, prejeben njemački film s odličnim efektima i dosta nasilnih scena s puno komičnih scena i situacija. Baš u stilu pravih akcijskih horora o sramežljivom poštaru koji je zaljubljen u susjedu da bi ju na kraju spašavao od krvoločnih imenika.

Pa španjolski/argentinski horor Because there are things you never forget - djeca tijekom igre slučajno puknu prejako loptu koja padne u dvorište starije bakice. A ista im vrati tako da iglama za šivanje probuši loptu. Ali oni su zapamtili to, i slijedi nemilosrdna osveta, u preludoj sceni s strujom i crnohumornim završetkom.

Mina, Đina i Kristina - konačno borilački film, ovaj put od Srbije. Tri zgodne ženske protiv jedne s dosta krvavih scena, trash scena mačevanja i borbi radi grimiznog srca.

Čobanova osveta - nominiran za najbolji borilački, jeftini i prekomičan trash film s najlošijim borilačkim scenama o čobanu (pastiru) koji ima psa koji kenja zlatna govna. Naravno, neki ljudi mu otimaju psa, da bi ovaj otišao kod učitelja karatea i slijedi obračun s frulom umjesto nunčaki i lošom koreografijom. Ali urnebesno kako svi grizu zlatna govna da bi provjerili da je pravo.

Arena - španjolski SF odlične atmosfere o čovjeku koji je zatvoren u sobi, izoliran od socijale, koji svaki dan radi iste stvari koje uključuju pranje zubiju, gledanje televizije koja prikazuje samo nasilje i spavanje. Sve točno na vrijeme dok ne počne polako tonuti u ludilo...

Bonie and Clyde - punašniji partneri koji šire teror po Sloveniji s otkačenim i neočekivanim obratom s scenom odrubljivanja glave.

I na kraju je bio The grayevard of dead, o križarima koji su spaljivali nevine žene na svom pohodu, sve dok se seljaci nisu pobunili i pobili. A puno godina kasnije, jedan lik traži svoju sestru. Kako sam trebao na posao sutra, nisam odgledao cijeli film. Ali podsjetilo me na Tomb of the blind dead...

[john_constantine]

Eto, došao je i petak. Ravno s posla na festival.

Njemačko španjolski horor Weightless u osamnaestom stoljeću gdje petoro djece provodi dan u igri i vrtu, ali tamo ih očekuje nešto puno više od običnih igara. Nema smisla, osim ako se mislilo na pojedene otrovne bobice koje su izazvale halucinacije...

I konačno došao na red Nasty Nancy... Istina, imam dvd, ali nisam ga dosada još pogledao. Očekivao sam neki zombie horor jer mi je slika s katanom tako asocirala, ali iznenadio sam se tolikom količinom eksplicitne brutalnosti, odličnih fora u stilu fatalitya, crnog humora i odličnih efekata s suludom radnjom o Nancy koja je pala na ispitu jer nije htjela raširiti noge za napaljene profesore, u školi gdje se petice dobivaju samo seksom. Prebrutalno i odlično ostvarenje, u stilu grindhouse filmova. A Sandi je sam kazao da je ideju dobio iz operacije "index". Bar sam popričao s njim o nekim detaljima u vezi krvnika, fantastično je slušati kako se rade takvi filmovi, naročito od njega. Zlatna motorna pila je bila zaslužena. A izgleda da ju nije očekivao s obzirom da je brzo pobjegao s pozornice.

Onda je uslijedio dokumentarac Enter of dragon. Ekipa je, kao i ja, mislila da će biti to o Bruce Leeju, a na kraju sam pročitao da je riječ o spomeniku u Bosni, posvećenom njemu. Ako zanemarimo izraz da je Jackie CHan klaun (valjda nije mislio u uvredljivom kontekstu), odličan dokumentarac gdje se vidi ljubav prema toj veličanstvenoj filmskoj ikoni koja je prerano umrla. I ono što smo danas zaboravili, likove koji se bore protiv zla, gdje danas u medijima samo veličaju "zločince, ubojice i zatvorenike", i sve negativnije antijunake i što sve. Nažalost, takvo zlo je i uništilo spomenik na kraju dokumentaraca.

Onda Španjolski torture horor Dolls, o zarobljenoj ženski koja se nalazi kraj druge koja zna samo svoje ime, ali ne poznaje njezin jezik. Dobra potjera s suludom završnicom o živim lutkama za seks.

Market - hrvatsko ostvarenje koje najbolje prikazuje trash tematiku, od dvojici ne previše pametnih policajaca, jednoj nesreći, napetim lopovima koji pokušavaju opljačkati dućan i žderanje sirove hobotnice... Malo naporno s obzirom da je režiser forsirao na oduživanje scena... policajac pregleda bar 10 limenki...

Zorgazam - erotski horor o mutantima u postapokalipstičnom svijetu gdje su ljudi postali ovisni o WCdonaldsu i Koka koli, što je na kraju izazvalo uništenje jer se virus preokrenuo (u smislu da su ljudi trebali kupovati samo njihovu robu). Ove godine je bilo dosta perverznih filmova, tako da je ovaj uključivao seks s mutantima, ali kakav... lizanje, ajde, ne znam nekakve rade ili guranje prsta u rupu na vratu i onda voajera koji to gleda.

I na kraju druženje s Dragonrageom i Dragonheartom, tako da sam propustio Život i smrt porno bande, i neki Prophets, borilački, ali isto je bio nominiran. Ok, izašao je prije 6 mjeseci kako je dragonheart kazao, ali nisam imao poticaj za gledanje. A Zadro je usporedio film s Srpskim filmom i da je prebolestan, onda ga moram što prije pogledati. Baš me zanima.

Kasnije sam pošao s jednom 43 godišnjakinjom koja se napalila na mene, da bi na kraju ispala ono... ženska koja samo traži društvo ili što već, ali samo je skakala po drugima. Ma koga briga, našao sam novo društvo u varaždinu i s njima se provodio do 4 ujutro uz muziku, alkohol. Na kraju sam morao naći put do kolodvora po mraku. I doma odspavao samo 4 sata i opet u vž.

[john_constantine]

I onda subota...Propustio sam film Vinopiri da bi onda došao na blok J. Započeo napornim filmom "Retard zombie or who the fuck am I?", uzor mu je bio Lucio Fulci. Nisam gledao previše njegovih filmova, ali ne vidim nikakvu posvetu njemu. Samo naporan film s par komičnih scena, ali napornog trajanja.

Ubojstvo u kineskom restoranu - 3 - minutni akcijski filmić s djecom kao kuhari u restoranu koji odluče ubiti bogate klijente. Nema smisla, ali zabavno.

Martin Misteria - između smrti i Jave - preludi i genijalni film s odličnim humorom, ne vjernim, ali dobrim stripovskim likovima. A tek pojava Michaela Jacksona ili Ghostfacea u lovu na novinarku. A scena s Zagorom i Chicom je za krepati, kao i pojava Indiana Jonesa. Samo da je malo bolji završetak, ali publika se izgleda najviše zabavila na taj film.

Jedna žena, jedan muškarac i jedna vidra - još jedan perverzni film koji započinje princezom koja se svaki dan igra dildom i otvoreno ga koristi pred kamerom. Sve dok ga jedna ženska vidra ne ukrade... traje samo 5 minuta, ali nakrcan ludostima. Najavljen nastavak "Vidrina osveta". Super.

Fužine neighbour hood: hopes for sport - djelomice duhovit, još jedan naporan film od istog režisera retardiranog zombija u stilu nekakvog dokumentarca preduga trajanja od pola sata.

The killer - heavy metal, serijski ubojica i nasilje.

I onda film od Dragonhearta. Insanyty perversions & aliens - ekipa iz njegovog "Punishera" u kojem glavni lik traži Trash gordona, ali zapne kod pornografije. Naročito ću pamtiti kada je neka obitelj s malim klincem došla gledati baš taj film. I film nakrcan perverzijama poput masturbiranja i porno clipovima, a roditelji pokrivali malome oči. A kakva im je bila tek reakcija kada neka ženska šprica mlijeko iz sisa. Mislim da su prije kraja otišli i nisam ih vidio poslije.

The astronazi invansion - odlični specijalni efekti s ludom idejom letećih svastika koji uništavaju zemlju. Ali u trajanju od 70 - minuta koje sam iskoristio kupovinom DVD filmova Day watch, Robocop - redateljska verzija i Doomsday. Svaki 36 kn, ali naravno, i loš plastični omot...

Onda je došao na red borilački film od braće Shaw - čisto ludilo u stilu Power rangers. Uživao sam u svakoj minuti. Svake godine uvijek ima dobrih ostvarenja.

I opet trash filmovi Desperate - dosta monotonih scena, ali zabavan i nasilan akcijski triler o bjeguncima s visokim bodycountom i urnebesnim završetkom, koji sam istini za volju očekivao.

I dokumentarac o Tomislavu Gotovcu "Plastični Isus" koji možete kupiti za 30 kn u konzumu. Dosadno, naročito uz prejaku buku gdje se čuje čak i čitanej novinai iritatnu muziku uz favoriziranje nacizma, fašizma i slično. A tek prikaz prvog Hrvatskog sabora. Tada još nije bilo youtubea kao danas. I brutalni završetak. Naravno, očekivao biografski dokumentarac, a ovako... Tko ga cijeni, neka pogleda.

Dodjela zlatnih motorki. Zadro i njegova frendica su otišli unutra, a ja sam pratio van. Mah, ne privlači me toliki stisak u nakrcanoj prostoriji kada mogu i vani gledati. Kao i uvijek, zadovoljan sam festivalom i nadam se šestom festivalu sljedeće godine.

Mislio sam preskočiti Isusa i pobjeći u kino gledati Inception, ali imao sam dogovor za spoj u Ludbregu. I zajebao se kada sam izašao na krivu stanicu, jer je prokleto ista kao i u Ludbregu. Potpuno ista... Mah, zajebavao se i na kraju se izgubio na cesti u mraku. Ne znam koliko sam dugo hodao po pripizdini od ceste u mraku, ali onda naletim konačno na autocestu, odnosno, bio sam gore na mostu. A nisam znao gdje ova cesta završava i spustim se dolje po strmini. Preskočim ogradu, je li to ilegalno? I hodam za strane po autocesti, ona traka za zaustavljanje. Kiša, hladnoća, umor, sreća da nisam dobio upalu pluća.
A nitko nije htio stati. Zato, kada budem vozio auto, ja ću stati nekome na cesti po kiši makar bio ubojica. Srećom, neki radnici su me odveli do kraja autoceste uštedjevši mi pola sata hodanja uz jaki grč na nozi. I onda shvatim da sam još 2000 metara od VŽ.

Isto, nitko ne staje, iako je prometno. Žedan kao pustinja, a nikakvo odmaralište ili kakve civilizacije. 2 sata još hoda, i proklete benzinske koje ne rade 24 sata, nego samo 6 - 22. A već je bilo 24 sata... Uf, hvala kurcu, jedan je stao na meni poznatom dijelu, gdje sam znao da imam još valjda sat - dva da dođem do VŽ- a. Pješice, a autom pet minuta. Odvezao me, a ja u 1 ujutro tražim mjesto za piti. Našao prokleti kafić koji je bio otvoren, naručio colu i ispio... Onda se sjetim prodavaonice kebaba i upadnem unutra, a unutra policija i što sve... Nisam uopće skužio što je bilo, samo tražim, a on kaže da ne može i tražim dalje.. Izgleda da ga je netko opljačkao. I onda našao neki drugi kafić, prestrašio konobaricu i mogao sam samo čekati 2 sata vlak, a 2 ujutro i svi kafići zatvoreni. Ma nikad više na spoj preko neta.