HorrorHR Tamnica

hitman_4 wrote: ↑

28 Jan 2021, 10:58

Položio sam jeeej

hitman_4 wrote: ↑

28 Jan 2021, 10:58

Položio sam jeeej

John_Ryder wrote: ↑

28 Jan 2021, 11:48

hitman_4 wrote: ↑

28 Jan 2021, 10:58

Položio sam jeeej

Čestitam, samo nemoj prvi vikend završit u kanalu.

john_constantine wrote: ↑

28 Jan 2021, 13:29

hitman_4 wrote: ↑

28 Jan 2021, 10:58

Položio sam jeeej

Morao si samo popušiti ispitivaču?

Čestitke.

john_constantine wrote: ↑

27 May 2021, 18:13

Jedan kolega je završio na bolovanju prije 3 mjeseca radi ugradnje stenta. A noviji radnik, jako usporen i nikakav radnik.

Bio sam kulturan prema njemu, objasnio poslove, pomogao da se uklopi i napredovao je na zadacima za koje sam se morao 11 godina dokazivati da mogu raditi dok njega hvale...

Ono, ja bi taj posao napravio za 10 minuta, on bi sat vremena. Ajde, nije me briga...

Onda kad je dobio stalni nakon mjesec dana, uzeo me na pik. Objašnjava mi što treba raditi (meni, ne drugima novima, nego baš meni), ja da nema potrebe. Radio sam to 11 godina i znam. Radije objasni drugima... Ali ne, učiti će me poslu...
Onda me počeo kontrolirati i pametovati, a zapravo su drugi napravili greške. I poslije sam čuo da govori svima na poslu da sam invalid u glavi.

I eto, igrom slučaja doznam danas da ima fejs, pa iz dosade pogledam i njegov blog. Gdje piše kako rasteže bolovanje. Kako čeka priliku za bolji posao. Kako mu ne valjaju kolege, da ga živciraju i da će mu raditi pakao kad se vrati.

A ja pokažem svima njegov tekst. Šefica je ostala bez teksta. A ja širim dalje što on piše po blogu. Kako imaju kvalitetnog radnika.

John_Ryder wrote: ↑

27 May 2021, 18:15

john_constantine wrote: ↑

27 May 2021, 18:13

Jedan kolega je završio na bolovanju prije 3 mjeseca radi ugradnje stenta. A noviji radnik, jako usporen i nikakav radnik.

Bio sam kulturan prema njemu, objasnio poslove, pomogao da se uklopi i napredovao je na zadacima za koje sam se morao 11 godina dokazivati da mogu raditi dok njega hvale...

Ono, ja bi taj posao napravio za 10 minuta, on bi sat vremena. Ajde, nije me briga...

Onda kad je dobio stalni nakon mjesec dana, uzeo me na pik. Objašnjava mi što treba raditi (meni, ne drugima novima, nego baš meni), ja da nema potrebe. Radio sam to 11 godina i znam. Radije objasni drugima... Ali ne, učiti će me poslu...
Onda me počeo kontrolirati i pametovati, a zapravo su drugi napravili greške. I poslije sam čuo da govori svima na poslu da sam invalid u glavi.

I eto, igrom slučaja doznam danas da ima fejs, pa iz dosade pogledam i njegov blog. Gdje piše kako rasteže bolovanje. Kako čeka priliku za bolji posao. Kako mu ne valjaju kolege, da ga živciraju i da će mu raditi pakao kad se vrati.

A ja pokažem svima njegov tekst. Šefica je ostala bez teksta. A ja širim dalje što on piše po blogu. Kako imaju kvalitetnog radnika.

Sad će ti spremit neku osvetu kada sazna da si ga cinkao.

Michel wrote: ↑

27 May 2021, 18:21

Cons, ti uvijek naiđeš stvarno na budale. Samo pokaži karakter i stav odmah u startu. Shvatio sam da je najgore biti dobar i pružat priliku takvim osobama. Odmah u startu da se zna na čemu smo. Pošten si prema meni, ja sam prema tebi vrlo jednostavno.

Dani mi polako prolaze. Polako prolaze u bolovanju, za koje na kraju ne znam kada će se završiti. Bio ponovo na nekoj kontroli i predloženo mi je da još jedno mjesec dana budem na bolovanju. Što mi malim dijelom odgovara, dok drugim dijelom baš i ne. A znam i svjestan sam da zbog te bolesti srca i infarkta moram biti pažljiv, da ne srljam na posao i u bilo kojem drugom pogledu.

Da, još ću neko vrijeme morati biti na bolovanju. Što me baš ne oduševljava. Ali nakon srčanog infarkta svjestan sam i znam da moram biti posebno pažljiv. Posebno što se posla tiče, te stresa i ini stvari. Jer imati infarkt nije mala stvar. Da ne srljam na posao. Prihvatio sam biti još malo na bolovanju, mada se osjećam svakim danom sve bolje. A opet ima trenutaka kada osjetim da još se nisam potpuno oporavio. Da me srce i tijelo upozori na to da sam imao infarkt.

Ovih dana osjećam promjenu vremena. Zato se i osjećam dosta čudno i slabo. Ne znam kako bih opisao taj osjećaj. Što je znak da još nisam dobro. Da se nisam u potpunosti oporavio. Te da moram još malo poraditi na oporavku. I strpjeti se oko oporavka. Jer imati srčani infarkt nije mala stvar.

I baš u tim trenucima kada se osjećam dobro leži zamka. Pomislim da je konačno krenulo na bolje i onda se dogodi promjena vremena ili malo veći napor, i odmah se tijelo pobuni i javi da usporim malo i pripazim. Jer unatoč tome što se tijelo i srce oporavlja polako, ipak im treba još vremena da se u potpunosti oporave. Ako je to uopće moguće, jer sada nakon infarkta ništa više ne će biti isto. I na to se sada moram priviknuti
.
Moj pokojni otac je isto imao srčani infarkt. Dva puta. I nakon drugog su mu ugradili onaj pacemaker. I do smrti mu promijenili više od pet komada. Mada je prošlo više od pet komada. I mada je od očeve smrti prošlo više od 12 godina, još uvijek je pomalo živo sjećanje na tu njegovu bolest. I sjećanja žive. I vidio sam da je taj infarkt dosta težak i ozbiljan. A tek sada kada sam i ja osjetio infarkt vidim koliko je taj infarkt teška bolest i da sa time nema zezanja. Tek kada osjetiš neku bolest na vlastitoj koži otkriješ koliko je bolest ozbiljna stvar.