John_Ryder wrote: ↑04 Apr 2019, 20:34
stari moj kak se ti nisi ubio....ili ubio nekog drugog, svaka ti dala
Iskreno? Bio sam na rubu prije nekoliko godina kad sam potonuo. Doslovce najgore razdoblje kad sam došao do zida. Čak sam i tražio pomoć, okrenuli su mi leđa. Srećom me spasilo neznanje. A onu noć kad sam se psihički i fizički srušio, bivša se samo pokrila dekom i surfala ispod deke.

Mislim, fakat ono moraš biti kukavičko govno i onda se poslije praviti da nije bilo ništa.
A ubio nekog drugog, ožiljci na mojim rukama su razlog zašto nisam ubio nikoga drugoga.
I ja sam se stvarno iskreno pitao koji je problem u meni kad sam slušao i čitao priče o žrtvama mobinga. Gledao sam ljude koji su psihički propali od mentalnog zlostavljanja partnera.
Kad mi je frendica priznala da ju je bivši ucjenjivao stvarima poput toga da lomi vlastite prste pred njom, jbg, ja sam si mislio da bi mu ja još i pomogao. Nema uopće bijesa u njoj, snage niti ništa. Na lijekovima će biti do kraja života. Razočarana u ljude.
Samo radi nje sam i dalje ostao čovjek. Otrovan prema nadrkanima, a brižan prema onima kojima to treba.

Nema više povratka na staro.
Ma za tog govnara je i 10 lipa previše. 5 lipa ću donirati. Uzmi ili ostavi. Da ne budem baš okrutno i bezosjećajno čudovište kako me bivša nazvala jer sam rekao da joj je novi zaručnički prsten sranje.

Michel puši karu.