Što mi je izmamilo smješak danas?

[Ghrall]

Sex! A sad na posao

[callac]

gostovanje na radio studentu, pozvana sam da svaki petak dođem vodit emisiju sa njima, plus za dva tjedna idem s bendom tamo nastupati..i još su svi dečki iz mog kvarta pa ćemo se nastavit družiti i van etera

[elrania]

budeš postala selebriti

[john_constantine]

tentacle hentai

[callac]

strašan selebriti, ak dva čovjeka slušaju taj radio, dam glavu

[Bub]

ma ja sam odlučio da ne želim djecu... Mislim, dopadaju mi se djeca, ali jednostavno to nije za mene + hrpa razloga protiv.

Ne znam Cons nekad mi znaš zvučat kao neki mali dečkić. Ne mislim ništa loše s time niti mi je namjera uvrijediti te, ali pametan si i dobar čovjek, pa me nekad tvoje izjave jako iznenade. Poštujem to tvoje mišljenje, ali nekako mislim da to samo tako kažeš, a da u stvari ne misliš i da ćeš s godinama promjeniti razmišljanje. Meni osobno djeca su smisao života kojeg ne mogu dočekat da počnem živjet, naravno ne i jedini, ali glavni. Djeca su nešto najljepše što se može dogodit u životu i ne mogu dočekat svoje prvo.

[john_constantine]

ma ja sam odlučio da ne želim djecu... Mislim, dopadaju mi se djeca, ali jednostavno to nije za mene + hrpa razloga protiv.

Ne znam Cons nekad mi znaš zvučat kao neki mali dečkić. Ne mislim ništa loše s time niti mi je namjera uvrijediti te, ali pametan si i dobar čovjek, pa me nekad tvoje izjave jako iznenade. Poštujem to tvoje mišljenje, ali nekako mislim da to samo tako kažeš, a da u stvari ne misliš i da ćeš s godinama promjeniti razmišljanje. Meni osobno djeca su smisao života kojeg ne mogu dočekat da počnem živjet, naravno ne i jedini, ali glavni. Djeca su nešto najljepše što se može dogodit u životu i ne mogu dočekat svoje prvo.

da, razumijem tvoj post. Ma prije sam baš htio djecu. Brak, djeca i sve to. Ali s godinama, kada živim već s dvoje "djece" u kući. A drugo... Prvo je stvar moja genetika. Upoznao sam dosta ljudi koji su rođeni s nagluhošću, pa su imali zdravu djecu. Ali opet, postoji opet ta šansa 50 % da bude nagluho, ili 50 % da bude blago mentalno retardirano (ili gore). Druga stvar, ako uopće dođe do braka, da li ćemo biti sposobnosti brinuti se financijski za djecu? Sigurno ne želim biti od one vrste roditelja koji imaju desetoro djece, pa poslije preko novina traže novce za hranu i što sve.

Istini za volju, najviše me strah samo jedne stvari. Što ako dijete oboli od neke teške bolesti? Mislim, čitao sam priče drugih roditelja koji su tražili pomoć čija su djeca teško bolesna. Mislim, jbg sve, ali ne vjerujem da bi to mogao prolaziti ili da bude gore, dijete zauvijek paralizirano i umom djeteta u 40 - godini...

Previše je ono toga... Ali kao što kažeš, čovjek promijeni mišljenje. I nikad ne znaš što će biti za 10 - 20 godina.

[Ašow]

Možda ti se zaleti?

[John_Ryder]

ma cons,drž se one stare,spreči da ne zakmeči i bez brige si

[Bub]

da li ćemo biti sposobnosti brinuti se financijski za djecu?

Vidiš tu slično razmišljamo, jer ja isto ne bih imao dijete dok god ja ne znam da li ću ga moći podići kako spada i priuštiti mu normalan život, te stvari koje ja nisam imao.

Što se tiče bolesti, mislim to je život i nikad ne možeš znati što ti nosi. Može ti dijete biti najveći talent na svijetu u nekom području, a i isto to dijete može doživjeti nedaj Bože neku nesreću i ostati invalid, bolestan etc. Da tako razmišljam, onda nikad ne bih ništa radio i život mi nebi imao smisla.

Eto ja u obitelji imam retardirano dijete, mislim dijete...hmm...ima već skoro 20 god. Nije s moje strane, pa se ne viđamo toliko često samo na nekim proslavama, ali njezina majka joj je posvetila svoj cijeli život, je da je to u neku ruku recimo loše, pošto je ona cijeli svoj život uz nju i hrani ju, presvlači i sebe zapostavlja, ali šta je tu je i vjerojatno bih tako i ja postupio.

Ne znam ja se ne zamaram s ŠBBKBB, jer ne znam to.

[john_constantine]

da li ćemo biti sposobnosti brinuti se financijski za djecu?

Vidiš tu slično razmišljamo, jer ja isto ne bih imao dijete dok god ja ne znam da li ću ga moći podići kako spada i priuštiti mu normalan život, te stvari koje ja nisam imao.

Što se tiče bolesti, mislim to je život i nikad ne možeš znati što ti nosi. Može ti dijete biti najveći talent na svijetu u nekom području, a i isto to dijete može doživjeti nedaj Bože neku nesreću i ostati invalid, bolestan etc. Da tako razmišljam, onda nikad ne bih ništa radio i život mi nebi imao smisla.

Eto ja u obitelji imam retardirano dijete, mislim dijete...hmm...ima već skoro 20 god. Nije s moje strane, pa se ne viđamo toliko često samo na nekim proslavama, ali njezina majka joj je posvetila svoj cijeli život, je da je to u neku ruku recimo loše, pošto je ona cijeli svoj život uz nju i hrani ju, presvlači i sebe zapostavlja, ali šta je tu je i vjerojatno bih tako i ja postupio.

Ne znam ja se ne zamaram s ŠBBKBB, jer ne znam to.

Da, ono, briga 24 sata. Makar to ovisi o "stupnju" te bolesti. Ali viđao sam par takvih slučajeva i to na kraju postaje baš to, majka žrtvuje sebe, a dijete ostaje razmaženo iako je sposobno za dosta stvari. Ja sam se nagledao svojih i svog brata 26 godina i znam kako je to. Roditelji čine gluposti...

Da, to je sve dio života. Ali ne znam kako bi reagirao da je žena trudna i onda se otkrije da će imati downov sindrom ili neki oblik retardacije, a da ne želi pobaciti, nego se baš brinuti za takvo dijete. A to može značiti baš to "zapostavljanje svega drugoga" i 24 - opsesivna briga oko djeteta. Jbg sve, ali mislim da bi bio sposoban odmah se rastaviti od nje.

[DrugsBunny]

Situacija: Dijete je, ne svojom krivnjom, mentalno bolesno. Majka želi biti moralna i brinuti se za svoje dijete.

Rješenje: Ostavit majku i jebat druge žene.

Gg Cons, u takvoj hipotetičkoj situaciji si i ti dijelom kriv ako je dijete bolesno.

[callac]

ja recimo u ovom slučaju u potpunosti podržavam consovo razmišljanje! u današnje vrijeme moderne medicine, svi se životi spašavaju pa zato i imamo toliko bolesne djece, prije je to majka priroda rješavala svojom prirodnom selekcijom-samo najjači su opstajali. Nisam ja sad toliko rigorozna, ali jebemu ako postoji test na down i već znaš da ga dijete ima-apsolutno sam protiv da se to dijete rodi. mučenje njega, sebe i ljudi oko sebe. posve druga stvar ako se ništa od toga ne zna pa se dogodi, e onda bih i sama posvetila cijeli svoj život tom djetetu i kasnije osobi.

[DrugsBunny]

Govorim u slučaju ako majka želi zadržati dijete.
Smatram da je loše ostaviti takvu majku.

No ne znam što bih napravio u slučaju da otkrijem da dijete ime downa.

[Jane Doe]

nemam pojma.... imama 28 i još uvijek niakakvu potrebu da imam dijete, niti mi se razvijaju neki majčinski osjećaji i neke želje u tom smijeru....
mislim da sam u nekim stvarima dosta zrela i odgovorna, ono, što se tiće života, posla i takvih stvari,a ove neke druge stvari, kao privatni život i sl. tu sam nekako još dosta teen u glavi...
+ što nisam od onih osoba koje, čim vide bebu, odmah ju moraju držat, raspekmeze se na djecu maksimalno.... za mene to nisu ništa do mali ljudi, jedni od onih koje svaki dan vidim na ulici....
ako ikad budem imala svoje dijete, to će pak bit druga stvar... ja sam od onih koje ćeš vidjet kak sjede u pješćaniku i ruju po pijesku i voze bagera ili igraju nogomet s djetetom... nepojmljivo mi je ono sjedenje na kavi s kolegicama, dok dijete leti po terasi i nezna kako će sa sobom jer mu je dosadno, pa fala bogu da mu je dosadno...jebiga. mislim, da ak hoćeš imat dijete, da moraš riješit sa sobom da ti se život mijenja.
ne mislim na ono, da se moraš pozdravit sa životom i podredit djetetu, nego ga uključit u svoj život i sebe u njegov.
a što se tiće otkrivanja nekakvih retardacija, i sama sam za to da se takvo dijete ne rodi, jer nisam za život pod svaku cijenu, već za kvalitetan život. a ako se dogodi, a da se nije znalo za to, a bože moj, pokušad ga što više osamostalit, nek padne 10 puta, 11-ti će se digut (karikiram, al mislim da me kužite)

a za smješak danas... naspavala sam se, lijepo popila kavu, vani je super vrijeme i sad idem u šetnju
meni je više puta dovoljan samo sunčan dan za dobro raspoloženje i osmjeh na licu