Legion (2010)

Anđeo Michael pada na zemlju, reže si krila i u roku od par minuta izlazi iz skladišta oboružan arsenalom dovoljnim za nekakav direkt na DVD nastavak Ramba. Makar anđeli i nisu neka prečesta pojava u horror žanru, mogu reći da je najčešće riječ o onoj dobroj staroj – kada pogledaš jedan takav film, kao da si pogledao sve. U Legionu pratimo odbjeglog anđela, kojemu je drag ljudski rod i koji želi dati svoj život za spas čovječanstva. Bljak.

Nakon što je film izašao, pošteno su ga popljuvali, a i ekipa na forumu je u velikoj većini dala podjelila negativne dojmove nakon pogledanog filma. Makar rado gledam ovakvu tematiku, nisam se dao, pa me tek danas u ovo chill nedjeljno popodne zagolicao DVD koji sam nedavno dobio od Blitza (DVD detalji). Umoran sam nakon dva tjedna izbivanja od kuće, pa nisam želio pogledati nešto pametno – di ćeš boljeg trenutka za film koji svi mrze.

Prvih pola sata filma su mi protekli u jednom modu koji mi se desi sa vremena na vrijeme. Priupitao sam se, pa ok zašto ljudi toliko mrze ovaj film. Nije nešto originalan, situacije su copy-paste, likovi klišejizirani, ali bože moj, svi koji gledaju horrore u istim količinama poput mene već su naučili da je prosječnost postala pozitivna odlika nekog žanrovskog ostvarenja. Tragično ljudi moji, ali tako je… Nažalost, mišljenje o filmu se ubrzo rapidno mijenja – zanemarivši CGI bedastoće i drvenu glumu, nakon solidnog otvaranja na pumpi, pojavom anđela kolica kreću nizbrdo.

Očekivao bi da će pojava mega naoružanog fakera pomoći filmu, dignuti akciju i makljažu na nove razine, ali ono viđeno je nudilo drugačiju sliku – film postaje sporiji, dosadniji i gluplji. U igru dolazi veliki broj opsjednutih duša, to mi je pasalo, ali sve ovo drugo što se vrtilo na ekranu me ponukalo da se dignem iz fotelje, upalim svjetlo i počnem listati jučerašnji Novi List. Planirao sam malo pogledati extrase na odličnom domaćem DVD izdanju, ali mislim da je devedesetak minuta plafon koji ću danas podariti ovom filmu. Preskočite komotno.