Kyoko je mlada glumica, u filmskim krugovima poznatija kao “horror queen”. Njena karijera u horror filmovima je na vrhu, ljubavni život joj isto tako cvijeta – očekuje dijete. Jedne noći vraćajući se sa svojim zaručnikom sa posla, autom zgaze mačku. Nakon što vide jadnu mrtvu životinju, vraćaju se u auto i odlaze. Zajeb je to što je mačka od maloga Toshia, zajebanog osvetničkog duha koji je u prvom dijelu Ju-on: The Grudge terorizirao i riješio “budućnosti” mnogo ljudi…
Par minuta nakon nesreće, mali Toshio se pojavljuje u autu i uzrokuje sudar. Kyoko ostaje ozlijeđena, te u šoku primjećuje da joj iz gaćica curi potok krvi. Njen zaručnik završava u komi. Svijet joj se polako počinje rušiti. Nakon mjesec, dva, Kyoko sa TV ekipom odlazi na snimanje televizijske emisije o duhovima, a mjesto snimanja je famozna kuća iz jedinice. Prokletstvo se počinje širiti…
Drugi dio Ju-Ona sam počeo gledati bez ikakvih očekivanja, a sada mogu reći da mi je film čak bolji od jedinice! Jest, nisam mislio da ću to prečesto govoriti, ali eto nastavak djeluje bolji od izvornog filma (zanemarivši Ju-On the Curse 1 i 2 iz cijele križaljke). Gluma je savršena, postoji samo možda jedan ili dva sporedna lika koji su prosječni, dok je ostatak ekipe izniman. Priča je podijeljena u par “nevidiljivih epizoda”, tj. štorija o smrti svake individue koja je na njihovu postala žrtva Ju-On prokletstva.
Timeline tih ubojstava je očekivano malo izmiješan. ali se vrlo lako prati. Baš taj timeline daje neke od nezaboravnih momenata koji se vide u scenama poput djevojke koja čuje misteriozno lupanje po zidu, a zapravo sa time se upoznava sa svojom smrti. Uz to mi se posebno sviđao jedan poseban štih miješanja različitih “paralelnih” stvarnosti, koji me na trenutke podsjetio na najbolje horror uradke osamdesetih godina (nešto ala “House” i neke “Nightmare on Elm Street”).
Creepiness je na zavidnom nivou – osim “poslovično uspješnog” Toshia, njegova majka Kayako se pojavljuje u par iznimno “zajebanih” scena. U dvojci se ona nekako više ističe, lice joj je još strašnije, a dodatni “splatter” krvi po njenom tijelu dodaje ekstra dimenziju strave.
Iznimno jak film, savršen od početka do kraja. Toplo preporučujem.
10 comments
Ohoho, will take a look! Potpuno neočekivan pozitivni review.
Slažem se i meni je bolji nastavak Juona. Amerikanizirana verzija mi je bila donekle OK, a od The Grudge 2 kažu da je “nepotreban” i “glup”. Slažem se i bez gledanja.
SLazem se.The grudge 2 je preugodno iznenadenje.
Bio sam jučer u videoteci, vidim da je došlo dosta horrora od kada nisam bio, da li preporučuješ koji od ovih: The Reeker,Hostel,Vampire Bats(šišmiši vampiri FTW!),Kuga (valjda je Plague engleski, nemam pojma), Night shift, guard ili nešto i House of the Living Dead (isto nemam pojma da li sam točno napisao), uzeo sam the fog(jedini ne-posuđeni) i stvarno sam se razočarao.
ola! odličan tekst! zagrijala sam se za film svakako. gledala sam u međuvremenu i japansku verziju jedinice, a američku sa onom glumicom buffy još i ranije, svidjelo mi se :)) lijep pozdrav!
@neimenovani: Reeker je sasvim zabavan filmić, pisao sam o njemu prije par mjeseci, potraži ga sa Search opcijom u dnu desne kolumne.
@bubamara: Pozdrav! Drago mi je da si svratila ;) Baš sam neki dan gledao, ti si ostavila prvi ikada komentar na horror.blog.hr :D Nešto si kao kuma bloga :))
Najstrašniji od svih Ju-On filmova!
Fenomenalan, ali meni nekako malo bolja jedinica. 8/10
PS: Ne mogu nigde da nadjem Dark Water. Svuda samo americka verzija, a preko torrenta bi mi skidalo bukvalno 2 nedelje…
Japanski Dark Water ima u svakoj boljoj videoteci(pod nazivom Zlo)
hvala odgledao sam ga u cetrvrtak bio na TV. Fenomenalno odradjeno!