Par prepotentnih bogatih srednjoškolaca koji se furaju na gangstere u svom Cadillac Escaladeu se zaustavljaju u Hellaburger Drive-in restoranu i nraučuju večeru. Nakon što ih glas sa druge strane počinje vrijeđati, vade pištolje i kreću u obračun. Na njihovu žalost u fast food restoranu nije nekakav šmokljan, već tip obučen u klauna sa ogromnom satarom. Cijep, cijep i dva momka i njihove bolje polovice odlaze u vječna lovišta. U isto vrijeme, mlada zgođušna Mackenzie u svojoj kući održava party na kojemu se sa ekipom počinje kao prizivati duhove uz pomoć Oujia boarda (ona ploča sa slovima). Ostaje u šoku kada se ovećalo odjednom počinje samo micati i par puta napiše nekakav pojam. Na TV je reportaža o ubojstvu u Hellaburgeru a Mackenzie shvaća da je pojam koji je dobila od duhova zapravo registarska pločica krvavoga Cadillaca.
Uskoro klaun sa očitim natprirodnim moćima počinje proganjati Mackenzie i ubijati njene prijatelje. Pri sredini filma saznajemo pozadinsku priču, koja u stilu “Nightmare on Elm Street” objašnjava motive i obilježava buduće žrtve. Već kad sam spomenuo Freddyev serijal, moram reći da film kroz svoj tijek konstantno ima reference prema horrorima od Exorcist, Scream, pa čak do “Happy Birthday to Me“.
Moram reći da je “Drive-Thru” totalno zabavan film, a posebice za ljubitelje slashera. Ubojičin izgled je sa jedne strane dosta dobar, ali možda njegova maska djeluje previše plastična. Modus operandi mu je nekakva kombinacija između Freddya (par perverzija u njegovom stilu) i Jasona (konstantno manijakalno sjecka sa svojom satarom). Doj je klaun u akciji, stalno baca neke kratke fore, a njegovo sjeckanje je uvijek popraćeno sa žestokom heavy metal mjuzom koja savršeno paše u tim situacijama.
Plus prema zabavnoj vrijednosti filma daje jedna komična konstanta, koja se proteže kroz film. Nisu to neke uber smiješne situacije, ali većini filmova manjih budžetnih mogućnosti opuštenost i zajebancija pomaže jer je ipak malo teže napraviti ozbiljniji film. Likovi su zabavni, relativno solidno odglumljeni, a 21-godišnja prilično zgodna heroina (Leighton Meester) dodatno popravlja dojam filma. Inače ona je glumila i glavnu ulogu u kršćanskom horror filmu “Hangman’s Curse”.. Još malo trivije, redatelj i scenarist filma je jedan od osnivača poznatoga Slamdance festivala, a mislim da sam u jednoj sceni u fast food restoranu kao “hrabroga” prodavača vidio onoga tipa koji je snimio dokumentarac u kojemu je samo jeo McDonalds i sjebao si zdravlje.
“Drive-Thru” je baš OK filmić, prepun dobrih horror elemenata, zajebancije i nešto solidnog gorea.
3 comments
nije loš film. dopao mi se
hm…nešto fali…?
meni je super! pogotovo od novijih općenito. maska, još popraćena žestokom mjuzom i dobrim potezima/pokretima, je odlična :)