Dawn of the Dead (1978)

“When there’s no more room in hell, the dead will walk the Earth”. Ovu sada već kultnu rečenicu u zadnjoj trećini filma izgovara murjak kojega je genijalno odglumio Ken Foree. Ta rečenica mi je ostala u glavi od prvog puta kada sam na nekakvom prašnjavom VHSu naletio na ovaj film. Od tada sam potrošio dosta love da bi nabavio sve žive verzije ovoga filma jer je Dawn of the Dead valjda jedini film kojega sam sa ekipom mogao sa guštom gledati 4 noći za redom. Drugi u Living Dead trilogiji (hm, sada bi trebao reći drugi u tetralogiji, ali Land of the Dead mi nekako, čisto subjektivno, ne paše sa ovim ranijim Romerovim dijelima, pa ajmo pričati o trilogiji) je po mom mišljenju najsavršenije Romerovo dijelo. Film me očarao iz svih perspektiva, imao je zombija, gorea, akcije i što je najbolje savršenu atmosferu koja je odisala ubrzanim propadanjem svijeta, a tako i modernog društva.

Već sami početak filma stvara nekakvu nelagodu – gledatelji su svjedoci snimanja TV emisije, koja priča o živim mrtvacima, koji su se počeli kotiti u po ulicama svih gradova. Neki su još skeptični, dok drugi poput brojnih novinara naprasno upadaju u kadar i zajebavaju se sa gostom u studiju. Kaos. Muzika odiše prazninom, zbunjenošću i panikom. Ubrzo nas Romero prebacuje u nekakvu tipičnu mnogoljudnu zgradu, gdje se specijalci brutalno bore protiv nekakvih “pobunjenika”, a cijela ta racija uskoro postaje riješavanje u zgradi lokalizirane zombi infestacije. Iz cijele priče, ističu se dva murjaka koji kasnije postaju dio četveročlane ekipe koja bježi iz grada helikopterom i naseljava se u velikom shopping centru. Kada se nađu na krovu centra okruženog sa stotinama, a kasnije i tisućama zombija, i sam pokušavaš sebe smjestiti u tu situaciju, pa uživljeno pratiš načine izolacije i preživljavanja koje ekipica počinje provoditi. Dakako kada pohvataju sve konce i naprave skoro pa militaristički policy za obranu svoje “utvrde”, na njih naleće motorizirana banda koju predvodi legenda Tom Savini (special effects artist, glumac, redatelj, kultna ikona).

Spomenuo sam da film ima dosta verzija (imdb), e pa u svom posjedu imam američki Director’s Cut, američku “običnu” verziju, englesku verziju sa odrezanim najeksplicitnijim scenama te Zombi, Dario Argentov europski cut. Jučer sam gledao ovaj zadnji, koji je od director’s cuta kraći za kojih petnajstak minuta. Ukratko Argento je dodao novi muzički score (koristeći svoj favorite band Goblin) te je odrezao neke sporije i humorističke scene. Njegovu verziju često zovu akcionom verzijom Dawn of the Deada. Moja preferenca je ipak ova originalna duža verzija, jer ipak te scene koje fale daju dodatnu dubinu filmu.

Ako niste gledali definitivno se potruditi ovo nabaviti. Ovo je jedan od recimo must-have horror filmova svih vremena. Prije dvije godine se napravio i remake, koji me je pozitivno iznenadio jer sam očekivao blasfemiju, ali o tome ćemo drugi put. Usput, ako vas zanima više informacija o Romeru i njegovim zombijima, odite na gornji link (Land of the Dead) jer tamo osim osvrta na film imate kronologiju Dead trilogije iliti tetralogije :))