Damien: Omen II (1978)

Nakon što su mu pokopali oca i majku, Damien prelazi u skrbništvo bogatog strica. Radnja nastavka kultnog The Omen dešava se sedam godina nakon događaja iz jedinice, a Damien sa bratićem Markom odlazi na vojnu akademiju. Kroz različite likove dolazi do naznaka da Damien ipak nije sasvim običan dječak, ali svaka osoba koja ima nešto protiv njega završava u vječnim lovištima.

Nakon uspjeha Omena, producenti su pohrlili u snimanje nastavka, ali im već od početka stvari nisu išle po špagi. Redatelj Richard Donner bio je zauzet snimajući Supermana, a kreator odličnog scenarija prvog dijela David Seltzer, glatko je odbio posao, jer je u glavi imao drugačiju viziju. Onako zbrda zdola, jedan od producenata je napisao okvirnu ideju za nastavak, a scenarija se dotaknuo Stanley Mann (kasnije Firestarter, Conan the Destroyer).

Kada je film napokon krenuo sa snimanjem, producenti uopće nisu bili zadovoljni sa redateljem, te su teško prelazili preko njegovih mušica. Po ovome što je rečeno u dokumentarcu o snimanju, čovjek je svaku scenu želio složiti savršeno kao sliku – tipa samo za jedan kadar u vojnoj akademiji čekao je cijeli dan da vjetar počne drugačije puhati. Kako je vrijeme novac, Mike Hodges je dobio pedalu i na njegovo mjesto došao je Don Taylor (Escape from the Planet of the Apes, stari The Island of Dr. Moreau).

I uz sve ove probleme Damien: Omen II je ispao dobar film, ali nažalost niti sjena prvome dijelu. Damien kao dječak je bio mnogo “grozniji” nego ovaj pubertetlija, a i velike su razlike u tome što dvojka se doslovno fokusira na onaj đir “coming of age” (odrastanja), gdje Damien doslovno do zadnje trećine filma ni ne zna tko je zapravo. Ovo je moglo biti bolje odrađeno, ali scenarij u glavnom ima podosta propusta, pa se pošteno izgubilo na onom osjećaju jeze kojim je jedinica vrlo često obilovala.

Dok Damien pomalo shvaća koja mu je uloga na ovom svijetu, za njega igraju druge individue – u stričevoj organizaciji i na akademiji postavljeni su “sotoni vjerni” podanici (uključujući i mladog Lance Henriksena), a crna vrana je tu da sa puta makne problematične, Damienu nesklone osobe. Gluma je u filmu na zavidnoj razini, Damienove staratelje glume oskarovci William Holden i Lee Grant. Zanimljivo je da je Holden u prvom Omenu odbio glavnu ulogu jer nije želio glumiti u filmu ovakve tematike, ali se nakon uspjeha na blagajnama i kod kritičara “pokajao” i dobio ulogu “svoga brata” u Omen II.

Dok je razvoj radnje najproblematičnija stvar filma, inovativnost i kreativnost vezana za ubojstva filmu daju posebnu čar. Nakon prvog “običnog” srčanog udara, svako sljedeće ubojstvo je bolje i bolje zamišljeno, ali i što je važnije odrađeno. Odličan napad vrane na ženu i kopanje očiju, situacija sa nesrećom u liftu su primjeri odlično koncipiranih i snimljenih horror scena. Kapa dole, samo ispada da se cijeli film najviše pati rade tih trenutaka brutalnosti.

Makar je film bolji od većine žanrovskih filmova snimljenih u zadnjih X godina, ipak je to moglo ispasti mnogo bolje…