Nakon što je pokupila autostopera, buntovnoj Charlotte život kreće drugim tokom. Simpatičan suputnik pomaže joj da brže prođe vrijeme, ali nakon što po putu posjete bizaran restorančić, on nestaje na zahodu. Začuđena njegovim misterioznim nestankom, Charlotte preko noći pokušava ući u restoran, a tada počinju problemi…
Francuski The Pack traje nekih sedamdesetak minuta. Uz obavezni iznimno lijepi izgled, kadrove i stvorenu atmosferu izgleda kao pravi pravcati primjerak francuskog horror vala kojega u zadnje vrijeme prilično štujemo.
Film je zanimljivo krenuo, ali se u mojim očima spotaknuo kada je ušao u nekakve wannabe torture porn vode. Cura završi zatvorena u kavezu, a obitelj koja ju je tamo stavila ima na pameti nekakve bizarne planove. Ubrzo iz nje počnu cijediti krv, te je zavezanu za nekakav stroj šopaju čudnim crnim tekućinama. Lampica dosade mi se upalila, kada ono – šok i nevjerica – gasi se torure porn tijek radnje i ulazimo u prave pravcate monster vode.
Nitko sretniji od mene, baš nakon svakog filma prodiskutiram sa jednom talijanskim novinarom koji se preselio u London i kaže mi – ti stvarno voliš monstrume. Hell yeah, pa monstrumi su razlog zašto sam počeo gledati horrore, ljudskog mučenja i patnji iovako imamo svaki dan na televiziji i po novinama, to mi je iskreno vrlo dosadno za gledanje.
Monstrumi u ovoj priči su živine nastanjene u zemlji, izlaze na hranjenje kada im familija spremi friške krvave primjerke ljudetine. Kao što možete vidjeti po slici, izgledaju dosta zanimljivo – u globalu imaju nekakve osobine od vampira iz Blade dvojke, pokrete old skul zombija dok još nisu trčali, a u globalu su me podsjetili na kreature iz filma Route 666.
Taj zadnji dio filma u kojemu su naši heroji utaboreni u kolibi ima svoje momente, ali opet sa druge strane tu ima dosta nelogičnosti, tj. situacija koje djeluju glupo i mogle su se riješiti na mnogo lakši način. Kraj filma dosta dobar.
U globalu The Pack iliti La Meute je solidan film, ima svojih trenutaka, odlične monstrume i lijepi vizual i identitet.
10 comments
monstrumi opet u modi :)
iam gdje za skinut ili je to tek sad izaslo?
Ovo ujutro je bila UK premijera.
E, a baš je sladak neki? :)
“monstrumi su razlog zašto sam počeo gledati horrore, ljudskog mučenja i patnji iovako imamo svaki dan na televiziji i po novinama, to mi je iskreno vrlo dosadno za gledanje.” BIG LIKE
Svaka čast HorrorHR.Definirao si zašto je horror zanimljivost i razonoda svima nama horror fanovima.Zato recimo ne favoriziram Srpski film – to je jedan od razloga, a evo i te sjajne izjave: ” ljudskog mučenja i patnji iovako imamo svaki dan na televiziji i po novinama, to mi je iskreno vrlo dosadno za gledanje. ”
Dobar horror film je onaj koji te uspije prestrašiti i zabaviti, a monstrumi su najbolji način.
Ima ko download link nemrem nac
Karlo probaj sa originalnim nazivom “La meute”.
film je totalno cudannije los al ta cijela prica mi bas i ne lezi
Vapaj za krvlju
Franck Richard debituje na polju ‘dugog metra’, hororom u kome ima od svega pomalo. Odmah da istaknem kako je scenario plod njegovog rada, s opravdanom primedbom da nije sproveo sve ideje baš onako kako je zamislio. Barem sam stekao takav utisak, nakon odgledanog filma u trajanju od jedva 80 minuta.
Buntovna devojka Charlotte tumara svojim automobilom po nekakvoj zabiti, bez jasnog cilja gde zapravo želi otići. Pokupi zgodnog autostopera Maxa i uskoro njih dvoje stižu u neku zabačenu birtiju, gde je ‘Bog odavno rekao laku noć’. Frajer odlazi do toaleta (ovo shvatite uslovno) i nestaje bez traga. Cura pokušava da ga nađe i tako dolazi na ideju da uveče provali u kafančinu, s namerom da je detaljno pretraži. Loša ideja, jer će cura na sopstveno zaprepašćenje upoznati monstruoznu prirodu karaktera vlasnice ovog nazovi ugostiteljskog objekta. Odvratna babetina ima skrivene namere, mada već dobro razrađene, šta valja uraditi naivnim posetiocima birtije…
Mladi režiser je pokupio cake iz brojnih američkih, kao i evropskih horora i sve to smućkao u svoj debitantski projekat. Vredna hvale je postignuta atmosfera, jer okolina i unutrašnjost kafane, imaju potreban ‘scary look’, naprosto mesto izgleda jezivo i svako normalan ne bi se tu duže zadržavao. Što se tiče horor segmenata, odmah da pomenem da ima nešto torture porn sastojaka (uzimanje krvi s nekim cevčicama), ali kasnije to biva začinjeno ‘gore’ sastojcima, sa monstrumima koji izranjaju iz zemlje u potrazi za svežom ljudskom krvlju. Naravno da ni žestoka pucačina nije zanemarena. Kreature nisu loše urađene, pa su maske i šminka postigli cilj. Najveća zamerka je slabo razvijena priča, jer nakon obećavajućeg uvoda, nekako se sve raspada, gubi smisao. Svi likovi su površno portretisani, iako je bilo za očekivati da dobijemo makar šturo objašnjenje (možda kroz par dobrih flashbackova), kakva je sudbina zadesila rudare, te šta hoće da postigne luda babetina (da ih oživi, šta li već ?). Ovako sve je ostalo obavijeno misterijom, što ide u prilog konstataciji kako je priča šupljikava, puna nelogičnosti, a na momente baš vređa inteligenciju gledalaca.
U takvim okolnostima, realno teško je bilo nametnuti se glumačkim umećem. Émilie Dequenne uspeva u pojedinim scenama da pokaže da ume da glumi, ali neinventivno napisana rola isprečila se kao ozbiljan limitirajući faktor. Yolande Moreau je uspela da ostvari autentičan lik ogrubele seljančure, uz opasku da njeno lice stvarno izgleda kao da je sa policijske poternice. Kada se podvuče crta, dolazim do zaključka kako je sve ostalo na nekom jalovom pokušaju da se napravi horor vredan pažnje istinskih poklonika žanra. Valjda će stečena iskustva režiser valjano da iskoristi u narednom projektu. ‘La Meute’ ili u prevodu ‘Paket’, nije ponudio puno, te sam ostao zatečen i delimično razočaran. Stoga ne zavređuje da ga uvrstite u vaš filmski meni.