Nekoliko dana pred maturu i svoj osamnaesti rođendan, neugledni mladić Will počinje osjećati nekakve promjene u svom tijelu. Hormoni čine čuda, ali nije problem samo u tome jer Will upravo ulazi u zlatne godine za postati vukodlak. Uz taj lagani šok, zapali se u curu iz škole Elianu i tvajlajtovska ljubavna bedastoća sa horror elementima počinje.
O filmu Howling: Reborn sam pisao tijekom ove godine i nevjerojatno ali radi neke lude mantre odlučio sam ga pogledati. Poslije odličnog Danteovog filma Howling iz 1981, nakotio se čitav niz nastavaka koji su bili u rangu od lošeg od katastrofalnog (recenzije). Moderni magovi filmske industrije odlučili su napraviti klasičan piggyback na Twilight serijal, a radi nekog bizarnog razloga odlučili su svoj film ubaciti u Howling vode. Mogli su komotno napraviti neko novo ime budući da ciljana publika starih Howling filmova zasigurno nije jednaka onoj koja bi gledala ovaj ljubavni paždroć.
Will je kao fol neugledan teenager, gdje mu je taj pridjev dan radi naočala koje nosi. Čim postane vukodlak, više mu netrebaju cvike i skida ih i postaje kvazi bač-je. To da postaje vukodlak uzima nekako normalno, kao da je upravo saznao da je galon benze poskupio za jedan cent. U shvaćanju likantopskih bedastoća pomaže mu frend, zaljubljenik u horrore, koji dakako sve zna. Njegova evolucija (reklo bi se u amer’ki coming of age) prolazi u iritantnom tonu gdje se uveliek koristi njegovog monolog preko događaja na ekranu – kao nekakva jeftinija verzija serije “My So Called Life” (ako se dobro sjećam). Ono što priča je 99.9% potpuno nevažno, komotno možeš gledati film bez pokušaja da ga uopće slušaš. Scenarij majka…
E sad, kad momčina saznaje da je dlakovuk, to utječe na njegovu taman započetu vezu sa Elianom. Dali će njihova ljubav preživjeti? Bljuv…
Negativci iz Twilighta su doslovno prekopirani ovdje – nekakva tri šabana kojima je nošenje majici strano (long live the sixpack) konstantno se pojavljuju u slow motionu čisto da izgledaju još više cool. Uz to u igru ulazi ženski vukodlak, takozvana alfa, koja ima svoje planove sa Willom. O’ bljaka ti bljak… Malo kissy kissy, malo “pazi me se”, pa pola sata trčkaranja po školi koja po funkcijama zaštite izgleda kao najopakiji zatvor.
Vukodlaci su relativno solidno napravljeni. Ima CGI-a, ali ima i dosta pravog makeupa. Ajde bar nešto, tih 4 minuta vuk vs vuk fajtova da izgledaju relativno ok.
Par the trenutaka:
1) Sjećate se one scene iz jednog od Elm STreet nastavaka gdje Freddy ubija teenagera tako da mu zabije glavu u televiziju? E pa ovdje imamo isto to, ali modernu verziju – tip umire tako da mu netko zabije glavu u dva centimetara debeli LCD ekran. Valjda nisu mogli naći neki CRT monitor.
2) Žena se arestira i WIll iščupa strujni kabel iz lifta i počne je pržiti sa njim da joj pokrene srce.
3) Jedan od vukodlaka izgleda kao da na nogama ima ogromne dopoši zimske ćizme od dlake
Pih. Razmišljam dali je lošije ovo ili Howling III: The Marsupials u kojemu američki predsjednik odredi likvidaciju svih vukodlaka na zemlji, a amnestira ih Papa jer se dokazalo da ih nije stvorio Sotona. Teška borba… Teške boje…
2 comments
ali scene tijekom i nakon odjavne špice su sol na ranu…
hahah genijalna recenzija:-)))