The Grudge 3 (2009)

Radnja trice se nastavlja na događaje iz prethodnog filma u kojem se prokletstvo preselilo iz Japana u SAD. Žarište zbivanja ostaje u istoj zgradi kao u prethodniku, samo dobivamo nove likove koje se baca u vatru sa “ćaknutom” Kayako i njenim sinčićem. Nakon što u novinama pročita o dešavanjima u Americi, mlada Japanka u Tokyu govori svome mužu da mora otići tamo i jednom zauvijek riješiti prokletstvo. Useljava se u zgradu, a klasične Ju-On situacije počinju.

U zadnje vrijeme horror žanr naveliko oživljavaju nastavci koji se snimaju direktno za DVD tržište. Povremeno se desi i neki solidan, dok je većina napravljena bez ikakve volje da se prezentira nešto zanimljivo ili relativno originalnije. Grudge fama je u svom rimejk obliku počela sa kino hitom iz 2004. godine koji je zaradio preko 180 milijuna dolara širom Svijeta. Dvije godine kasnije dobili smo i nastavak, koji ću pamtiti valjda kao jedini film usred čijeg sam kino gledanja izletio na WC da se ispovraćam. Ne brinite se, nisam postao mekan, taj dan sam bio u Zagrebu sa ekstremnom virozom koja me potjerala kojih desetak puta na povraćanje. Film mi je bio katastrofalan, gubio se na svakom pogledu, pravi prikaz kako složiti užasan nastavak.

Nakon toliko loše dvojke, od trojke nisam očekivao da će napraviti neki pozitivan pomak, pa sam se nevoljko odlučio na gledanje. Iskreno, serem, znate i sami da čim vidim neki treći ili četvrti nastavak modernog horror filma da se bacam na njega kao gladni pas na krvavi but mesa.

“The Grudge 3” je režirao Toby Wilkins iza kojega stoji prilično hvaljeni “Splinter”, a za scenarij je zaslužan Brad Keene koji je napisao “Gravedancers”, jedan od kvalitetnijih filma iz prvog After Dark Horrorfesta. Dok je režija n mjestu, ostao sam neugodno iznenađen sa scenarijem. Makar mi se sviđalo što su se pokušali napraviti neki odmaci (u ludilu), radnja filma je prilično na niskom nivou. Dosta situacija se kopira ili referencira iz prošlih djela, a sve ono što bi trebalo voditi gledatelje kroz događaje nekako zaostaje. On scenariju se vidi onaj klasičan problem kod serijala, kada konstantno moraš pratiti originalni koncept i (ne)inventivno tražiti nekakve dodatke koji bi se moglo složiti u priču. Na tom planu “The Grudge 3” pada jer me niti u jednom trenu nije uspio povezati uz likove i njihovo riješavanje situacije.

Iz pozitivne perspektive, praćenje poznatog koncepta mega spooky Kayako filmu daje vrlo uspješne scare scene. Makar je njen izgled nekako najumjetniji do sada (wtf sa tom prebijelom bojom), u par situacija njeno krhko slomljeno tijelo, velike prodorne oči i onaj krckavi zvuk uspjevaju napraviti poštenu horror atmosferu. Tih 4-5 scena su zapravo jedino pozitivno što sam mogao vidjeti u ovom filmu.

Usput, čitao sam na netu da neki ljudi jedva čekaju pogledati ovaj film jer u njemu glumi Shawnee Smith (zašto, o zašto?) – takvi se ljudi neće previše oduševiti jer je ona, makar ponosno stoji kao prvi upis na IMDB.com, tu zapravo samo sporadično, čisto da se valjda malo više piše o filmu…