The Dark Hours (2005)

Samantha je zgodna psihijatrica koja otkriva da joj tumor na mozgu, koji je do tada stagnirao, počinje rasti. Pokušava podijeliti tu vrlo lošu vijest sa svojim mužem, polu-propalim piscem, ali on joj neda do riječi te govori kako za vikend mora otići od kuće. Kako završava knjigu, treba mu mira pa odlazi sa svojom asistenticom, inače Samanthinom mlađom sestrom (khm khm, pustiti muža sa mlađom slatkom sestrom) u kolibu usred neke pripizdine. Samantha odlučuje da će im se naknadno pridružiti, ali nakon što ulazi u kolibu, stvari više neće biti iste.

Te noći, u kolibu ulaze dva luđaka, koji počnu manijakalno maltretirati Samanthu i njenu familiju. Glavni luđak je njem bivši pacijent, na kojemu je ona radila nehumane eksperimente tražeći lijek za svoju zloćudnu bolest. Od ovoga dijela film nastavlja u jednoj čudnoj, klaustrofobičnoj i pomalo dementnoj atmosferi. Što se zapravi zbiva, morati ćete tijekom gledanja otkriti sami :) Nakon što sam napravio svoj zaključak, otišao sam na IMDB i iznenadio se da je situacija slična kao u filmu The Descent, različiti ljudi su došli do potpuno drugačijih zaključaka. Ja sam bio vrlo blizu, ali ne potpuno ;) Da, ako mislite gledati film, nemojte prije toga proviriti na IMDB da si ne ubijete gušt.

Film je jako zanimljiv, makar mi je bilo čudno da traje samo negdje oko 77 minuta. Scene teroriziranja Samanthine obitelji su me na trenutke podsjetile na majku svih teroriziranja, Kruga i njegove ekipe iz legendarnog “House on the Edge of the Park”. Veliki plusevi osim twista i par eksplicitnih gore scena, idu i u uvjerljivoj glumi luđaka i Samanthe – on u potpunosti zrači manijakalnošću, dok je ona savršena u ulozi hladne doktorice.