Frog-g-g! (2004)

Ovo će biti jedna od onih kratkih osvrta - iz realnog razloga o filmu se i nema što previše za pričati. Lokalna tvornica otpušta otrovne materijale u obližnji riječni sustav. Pametna znanstvenica dolazi da prouči stvari i nada se daće pronaći dokaze se tvornica zatvori. Njoj pomaže konobarica iz lokalnog birca, sa kojom je usput i u vezi. Kako bi svaki ljubitelj šrota rekao - wow, lezbijke protiv velikih mutiranih žaba, nemože bolje od toga. E pa može, i to jako mnogo bolje…

Radi budžeta od 35 kirgistanskih denara, žabe nisu čak ni CGI mutirane, već je to neki tip obučen u ultra jeftino plastično odijelo velike žabe. Čak se i ne pojavljuje toliko često, možda samo 3-4 puta, ali jedno pojavljivanje je za anale B filmova. Mladi par se kara u sobi i žabac uleti u sobu, bez znanja žene onesvijesti tipa, te nastavi njegov “posao”. Žena na kraju filma čak i rodi neku ljudsku žabu :)

Moram se posebno osvrnuti na lezbijski odnos glavnih heroina. Neki dušebrižnici među vama bi se i mogli pobuniti zašto to posebno spominjem, valjda jer sam pravi sekistički nastrojen muškarac. E pa nije radi toga, nego jer mislim da je taj odnos zapravo misao vodilja zašto je uopće snimljen film. Cjelokupna priča je banalna, efekti sa žabom ni ne postoje, pa je jedino logično da je film baziran samo na nekih 4-5 nepovezanih kvazi-seksualnih scena među djevojkama. Pa kada gledam malo bolje, u cijeloj uvodnoj špici za film, jedna drugoj jezikom prolazi po svim “javno dostupnim” dijelovima tijela. Izgled da je to to - ljudi se valjda lože na lezbijske koje se bore protiv žaba ;)

Barely Legal Lesbian Vampires: The Curse of Ed Wood! (2003)

Mislim da je ovaj film dotaknuo samo dno moje horror kolekcije. Krenimo sa imenom, pa i u najvećem stupnju zajebancije ne možeš smisliti ovakvu bedastoću. Cure koje bi u filmu trebale biti “Barely legal” su možda bile jedva punoljetne dok je još stari George Bush bio predsjednik. Glede “Lesbian”, evo stvarno imamo konstantnu lezbijsku interakciju, ali zajeb to da su Playboyevi noćni filmovi prema ovima brutalni hardcore. “Vampires” - istina curke briju da su vampirice, a za kvalitetu mejkapa najbolje pokazuje jedan blooper iz odjavne špice koji prikazuje curu koja nam pokazuje svoje očnjake, a u tom trenu joj se taj komadić umjetnog plastičnog zubića odlijepi i padne na pod.

“The Curse” - nema nikakvog prokletstva, osim što smo mi koji smo imali priliku ovo pogledati prokleti za cijeli život. “Ed Wood” - na početku filma nekakav simbol nejebice Mr. Creepo na groblju zaziva duh svoga pra-strica Eda Wooda. Ed se javlja iz neba, maltene kao da je bog, i priča nekakve bezvezarije. Ostatak filma nema baš ikakve veze sa Ed Woodom.

Film obilježava letargična girl-to-girl akcija, pre-jadni vampiri, užasan scenarij, katastrofalna gluma i to je to. Još jedan za poraznu kategoriju “Šrot Šrotova”.

Nekro (2001)

Nekro je kratki, desetak minuta dugi film u proizvodnji male “home-made” produkcijske kuće koja se bavi malo čudnijim horror ostvarenjima. O filmu se i nema previše pisati jer je radnja, ako je se tako može nazvati, prilično jednostavna - manijak otme ženu, odveze je doma, brutalno ubije i počinje sa svojim nekrofilskim namjerama. Sve što se dešava na ekranu je vrlo eksplicitno, rekli bismo rated X. Osim hektolitara krvi i manijakove ljubavi prema mrtvom tijelu, filmić obilježava samo jedna relativno efektnija stvar. Makar je njegova žrtva mrtva, prilikom “ljubavnog zanosa”, čuje se njen glas, kako kao fol uživa u seksu. Freaky…

Glede screenshota, stvarno sam se morao potruditi izvaditi neke “laganije i mirnije” scene.

Sick-o-pathics (1996)

U vizualnom ritmu ultra low budget ostvarenja, nekakva kvazi faca se šeće po cesti i zajebava sve ljude oko sebe. Naleti na majku sa malim dječačićem kojemu otima lizalicu i naposlijetku djetetu iščupa ruku. Krv šiklja, a on se zajebava dok ga majka lupa sa sinovom rukom po glavi.  

U glavi blokada, nisam znao što dalje očekivati. Zadnje što bi pomislio da je ovo samo bio uvod u omnibus jeftinih talijanskih horror/gore pričica. Macho tipa zatoči neki kvazi poznati horror redatelj, koji ga veže uz TV i tjera da gleda njegove filmove. 

Hello Dolly

Kratka i jasna priča o tipu koji dolazi u seks shop u potrazi za kvalitetnom lutkom za napuhavanje. Prilikom općenja (ako se to tako može zvati), tip se onesvijesti, a lutka oživi. “Godpođica” se potpuno napuše te iz svoje tople rupice (zvuči sick zar ne) izbaci nekakav pipak koji se tipu nabije u žile. Nakon toga lutka se sagne nad njim te počne povraćati hektolitre sperme. WTF?

The poor, the flesh and the bag

Radnja bez početka i kraja - u ritmu brutalne talijanske jeftine metal mjuze, torba oživljava i ubija ljude. Da dobro ste skužili, torba, mala poslovna torba sa velikim zubima i pipcima :) 

Aerophophagus

Djevojka se kupa u moru dok joj se momčina izležava na plaži. Odjednom nešto je napada i koža joj potpuno izgara. Onako sjebana dolazi do svog tipa i njemu se lice počne topiti… 

Odjednom kao fast forward u “present day in Rome” - neki tip kod doktora koji mu priča o koprofagiji (”znanost” iliti fetish jedenja izmeta), baca mu prljave čarape u glavu te mu pokazuje svoje seksi čipkaste gaće. Doktor je muško btw ;) Što reći, dalje priča odlazi u nekakvu bolest koja se prenosi zrakom. Fascinantno je kako se on-the-fly dešavaju tranzicije sa rekli bi potpuno nevezanih tema… 

U pauzi među epizodama, zajebanti koji stoje iza ovog djela bacaju nekakave kratke opskurne (kvazi) smiješne reklame. U reklamama što je najgore glume neke od ikona horror žanra - Linnea Quigley, pa čak i Lucio Fulci kojemu je film i posvećen. Usput nekima će ime zvučati poznato ime zadnje epizode  - insipiracija za “radnju” je došla od strane legendarnog Antropophagusa, filma koji je režirao Joe D’ Amato, koji u Sick-O-Pathics čak i glumi jednu sporednu ulogicu u epizodi “The poor, the flesh and the bag”. 

Zombie Night (2003)

Keith se vraća sa svojom obitelji sa višetjednoga odmora u izoliranoj kolibi. Pali radio, te ono što čuje ga potpuno šokira. Naime, dok je bio u toj medijskoj izolaciji Indija i Pakistan su se pobili nuklearnim oružjem, Kina je na to odgovorila (?!) napadom na “bivši SSSR”, te je došlo do kataklizme svjetskih razmjera. E da, uz svo to sranje, nešto utječe na to da su svi auti i elektroničke naprave prestale funkcionirati. Kako im je uslijed tih elektro-pizdarija crkao auto, bježe da se sakriju o obližnji kompleks zgrada. Tamo naleću na još petnaestak preživjelih, sa kojima se utaboruju. Da stvari ne budu dosadne, opet neka misteriozna sila X uzrokuje da ljudi postaju zombiji, te se naša ekipica mora boriti za svoj život.

Film mi je ponudio devedeset minuta skoro pa eksluzivne dosade. Ima par scena koje su bile prolazne, ali radnje je prepuna dosadnih, nepotrebnih diskusija. Kada gledaš da je ogromni dio radnje rezerviran za naklapanja i debilne razgovore, a znaš da su glumci iznimno netalentirani, možeš i sam skopčati da je film potpuna bezvezarija. Jedino što valja u filmu je zombie mejkap i to je to… Zombie filmovi definitivno nisu ono što su nekada bili. Sada imamo samo masovnu produkciji, bez ikakve umjetničke ili zabavne vrijednosti. “Zombie Night” = preskočiti.

The Worst Horror Movie Ever Made (2005)

U toni novoizašlih horrora, ovako nešto ti mora zapeti za oko. Prvo razmišljaš kakvi to jadnici moraju biti da snime film sa ovakvim senzacionalističkim imenom. Nakon toga ti padne na pamet jedini mogući pozitivni aspekt filma sa ovakvim imenom - možda se neko jebeno zajebava. Na sreću, u pitanju je bilo pretpostavka broj dva. Stvarno se ne sjećam filma za koji mogu reći da je sa ciljem i namjerom napravljen da bude ekstremno glup, toliko glup da postaje zabavan. Film je sniman po scenariju u usporebi sa kojim bi scenaristi “Toxic Avengera” trebali dobiti Oscara za najveći doprinos filmskoj umjetnosti. Zapravo nemogu vjerovati da je netko uspio snimiti film koji se “trudi” imati priču kroz koju se isprepliću skoro pa svi negativci iz horror filmova.

Probati ću nabrojati neka čudesa iz ovoga filma: monstrum od govana koji se utopi u školjci, sa neta downloadani 3D objekti pauka i kostura, isus kauboj koji leti na križu i ubija vojnike igračke, tip koji ulazi ženi u tijelo da laserom napravi abortus, nunčake od friško odrezane pupkovine etc. Kužite štiming filma, zar ne?

Ova parodija na sve i svašta je snimana sa kućnim kamerama, muzika je konstantno napeta (jer se kao fol cijelo vrijeme nešto dešava), efekti su dodavani doslovno na 386ici i ovdje nema glumaca (to nisu glumci, jednostavno glumci nemogu biti tako loši), . Film je baš toliko loš, da sam se prvih 45 minuta smijao i čudio onome što upravo gledam. Kasnije postane malo too much, nešto poput već spomenutog Trominog “Toxic Avengera”. Mozak ti valjda pređe preko inicijalnog ugodnog šoka i počne usporavati i dosađivati se. “The Worst Horror Movie Ever Made” je definitivno THE film za ekipu!

Scarecrow (2002)

Kada je jedina stvar koju znaš prije gledanja filma to da je snimljen u samo osam dana, ni hipotetski ne možeš očekivati da ćeš slijedećih osamdesetak minuta uživati. Lester je geek kojega svi zajebavaju i mrze. Potpuno je sjeban jer uz sve to živi u trailer parku, sa majkom alkoholičarskom flundretinom. Nakon što vidi jedinu curu koja je bila dobra prema njemu kako miješa sline sa nekih sportašem, Lester popizdi. Trčeći ulazi u svoju trailer-park kućicu, te vidi nekog rednecka kako mu kara staru. Izdere se na njih te ga redneck počinje proganjati po obližnjem kukuruzištu. Nakon što ga ulovi, tip ga uguši, te Lesterov “duh” ulazi u strašilo. Osveta je na putu… Jei!

- Gluma je vrlo loša i svi likovi imaju otprilike iste godine. Po tome izgleda da ga je majka uspjela roditi u svojojoj trećoj godini.
- Ubojstva su odrađena prilično jadno, stereotipno i nezanimljivo
- Strašilo na trenutke dobro izgleda, ali oku bode to što se u par situacija vidi da je to samo maska, jer se iza usta vidi čovjekovo lice.
- Strašilo ima onaj tipičan distorzirani “demonski” glas koji mrzim.
- Leševi nakon ubojstva nastave disati.
- Efekti su na razini srednjoškolske zajebancije.

Osim što mogu završiti sa time da je film apsolutno negledljivo sranje, moram spomenuti jednu majstorsku scenu. Murjak ispali tri hica u strašilo. Valjda kako nisu imali para, snimili su samo jedan hitac gdje se vidi kako ga metak pogađa u tijelo, pa su istu tu scenu samo ponovili još dva puta. Pa jebemu, ljudi bi trebali imati neke kriterije…

« Prijašnja strana — Slijedeća strana »