Night of the Comet (1984)

Cijeli Svijet je u očekivanju spektakularne kiše kometa koja će se u određeno vrijeme iznimno dobro vidjeti prostim okom. Fešte se spremaju, ljudi divljaju, a Reginu to baš previše ne opterećuje, te “doček” kometa provodi u vreći za spavanje sa svojim geek dečkom. Slijedeće jutro se budi i shvaća da su ona i njena sestra jedne od zadnjih preživjelih ljudi na kugli zemaljskoj. Sa kometom su došle čestice, koje su ljude pretvorili u prah. Oni koji se doslovno nisu raspali, postali su nasilni monstrumi fizički nalik na zombije, ali sa mnogo više ljudskih karakteristika. Uskoro nabasaju na Hectora, još jednoga od preživjelih, te njih troje pokušavaju uživati u “praznom Svijetu”. Usput Hectora glumi Robert Beltran, poznatiji kao Chakotay iz “Star Trek: Voyager”.

U filmu se primjećuje inspiracija uzeta od nekih poznatijih horror filmova, posebice Romerovog “Dawn of the Dead“. Sličnosti se ponajviše prikazuju u scenama uživanja u potpuno napuštenoj robnoj kući, pa i u interakciji sa nekakvom bandom, koja već par dana nakon “apokalipse” djeluje kao crososover ekipe iz “Mad Maxa” i “Clockwork Orange”. Paralelno, pratimo skupinu znanstvenika, koja je anticipirala sranje te se prije dolaska kometa sakrila u tajne podzemne prostorije.

O “Night of the Comet” sam mnogo čitao i isto tako mnogo očekivao. Nakon što sam ga odgledao mogu reći da sam ostao prilično razočaran. U filmu skoro pa nema nikakve akcije - eventualno kad bi se sve skupilo došli bi do nekih 5-6 minuta. Sve ostalo se troši na prikaz tih par preživjelih kako uživaju u lepršavoj slobodi. Whataver.

Kada se neke stvari napokon počinju dešavati, djeluju previše banalne, gotovo blesavo. Uz to, onih par sceni kada manijakalni polu-zombiji napadaju naše “heroje” u pozadini se vrti neka bedasta muzikica, koja samo prikazuje kakav je feeling cijeloga filma - opuštena neuspjela zajebancija umotana u 80s oblekicu i muziku, zapaprena sa apokaliptičnom situacijom.

Linnea Quigley’s Horror Workout (1990)

Linnea Quigley je jedna od poznatijih kraljica vriska u horror žanru. Sa filmovima poput “Creepozoids”, “Attack of the Party Nerds” ili malo poznatijima poput “Night of the Demons” i “Return of the Living Dead”, postala je prilično poznata među fanovima. Koristeći trenutak, 1990 Linnea je snimila jednosatni video film u kojemu kombinira vježbanje, golotinju, isječke iz svojih horror filmova i sve to zapakirala u nekakvu polu zombie slasher formu. Priznajem malo je teško za objasniti ;)

Zapravo nemam nešto posebno pričati o ovome, osim da je prepuno jeftinog humora, jednom podužom scenom Linneinog tuširanja, nešto Zombija koji sa njom prikazuju vježbe za mršavljenje i grande finala ala raznorazni Sorority Party Massacre filmovi… Uz to, naučio sam da stvarno moram pogledati film “Creepozoids” jer neznam ni sam kako sam propustio kombinaciju demona, frankensteinove nevjeste i ogromnog pomahnitalog štakora :)

Ovaj put uz manje teksta, dajem vam više screenshota iz filma. Ipak je Linnea Quigley u igri :)

Shriek If You Know What I Did Last Friday the 13th (2000)

Sjećam se prvog puta kada sam nabasao na ovaj film. U kinima je dosta popularan bio “Scary Movie” (u nas “Mrak Film”), a video distributeri su pametno preveli ovo djelo doslovno tako da bi 90% ljudi mislilo da je u igri baš spomenuti “Mrak Film”. Makar su oba filma parodija na “Scream” i slične filmove koji su inspiriranim istim, većina ljudi je mislila da je “Shriek If You Know What I Did Last Friday the 13th” zapravo samo kopija “Scary Movie”. E pa situacije je takva da je ovaj krenuo u snimanje i prije svog mnogo poznatijeg “brata”, ali je radi financijskih razloga “Scary Movie” prvi izašao u kina, pa su producenti odlučili ovoga poslati direkt na video.

Ako ste gledali “Scream” i “I Know What You Did Last Summer”, otprilike znate o čemu se ovdje radi. Radnja “Shrieka…” parodira cijeli timeline “Screama” te dodaje neke detalje o teenagerima za koje netko zna što su radili prošloga ljeta. Glumačka ekipa u ovom filmu je manje više poznatija - par ih je glumilo u Buffy the Vampire Slayer (sjetite se vampirice Darle i malog geek šugavca Jonathana), pa je tu i Tom Arnold (momčina sa velikom privlačnošću prema Roseanne) i po meni tada najseksipilnija glumica iz Spellingove hit serije “Beverly Hills” Tiffani-Amber Thiessen.

Iz perspektive humora, ovo je baš punokrvna parodija. Iz svakog djelića scenarija iznjedri koja fora, ali u globalu gledajući “Shriek…” nije baš previše zabavan. Desi se tu poneka dobra zajebancija, ali sve u svemu humor je na preniskoj razini (čak i za mene:) Zapravo film mi je bilo OK pogledati bez premotavanja jedino radi svojih konstantnih referenci na horror filmove. Omjer dobrih i loših fora je u najoptimističnijem pogledu 1:25, što je poražavajuće.

Feast (2005)

Tmurnu i dosadnu svakodnevicu stanovnika maloga gradića, koji dane troše u obližnjem baru, prekida naprasni ulazak potpuno krvavog čovjeka sa sačmaricom i čudnim objektom u ruci. Pozornost lokalaca dobiva istoga trenutka kad svi skuže da je misteriozni objekt glava nekakvog čudovišta. U potpuno crnohumornom štihu, nepoznati heroj, najjednostavnije rečeno, prepušta svoju herojsku titulu drugima. U kratkom roku, herojeva žena uleće u isti bar, te počinje prvi obračun sa nepoznatim monstrumima. Čitaj dalje

The Convent (2000)

Godina je 1960. Jednog lijepog sunčanog dana, cura na motoru se zaustavlja ispred samostana. Ulazi taman usred mise i ekspresno počinje mlatiti časne sestre i oca sa bejzbolskom palicom. Očito su razlozi prilično jaki, jer vadi kanistar benzina i počinje polijevati sve oko sebe i uz malu akciju sa upaljačem sestre počinju goriti. Za finale, pobije ih sve do kraja sa sačmaricom.

Prošlo je 40 godina, te grupica teenagera (par sportaša, geek boy, cheerleaderica, goth chick i nasa final girl) planira upasti u zgradu i u ime svog bratstva iztagirati par zidova. U tamnim hodnicima samostana, goth chick priča ostalima o tome što se zapravo ovdje desilo i da su časne sestre zapravo bili demoni koji i dan danas opsjedaju samostan.

Uskoro, časne sestre se počinju pojavljivati, te borba za preživljavanje počinje. Kada je izašao, ovaj film je bio jedan od pozitivnijih iznenađenja godine, jer su autori pogodili sa fora pričicom, navelike inspiriranom s “Night of the Demons”. Pozitivna stvar je to da se od početka kreće u pomalo neozbiljnom tonu, pa kombinacija zajebancije i vrlo dobrih nemrtvih demonskih časnih sestri ispada baš cool. Osim ismijavanja na tipične fakultetske fore, scenaristi su se kvalitetno okomili i na ultra pretenciozne isfurane sotoniste.

Pretvaranje ljudi u demone dešava se u adrenalinski nabrijanoj trance mjuzi, uz banalne specijalne efekte, maničnu trešnju glavom te finalnim demonskim mejkapom i promijenjenom bojom ociju. Sprdaćina totalna, ali namjerno tako odradena radi omanjeg budžeta.

Redatelj Mike Mendez (Boogeyman 2 dokumentarac o horrorima i nadolazeći unaprijed vrlo hvaljeni Gravedancers) je svoj redateljski debi odradio vrlo dobro. Ovaj zabavni film cesto direktno ili indirektno referencira legendarne horror filmove, a i veliki “nod” žanru daje i pojavljivanje Adrienne Barbeau kao osvetnice. U sve to moram spomenuti i blesavog Coolia, kojemu je ovo jedna od prvih uloga, te se vec unaprijed može vidjeti da će njegovo preglumljivanje i očaj ostati u ritmu rasteće krivulje.

Ako tražite teenagere zatvorene u kući, progonjene od strane dinamičkih demona, uz pozamašnu količinu zajebancije i krvoprolića, The Convent je film za vas.

Night of the Living Bread (1990)

Night of the Living Bread je kratki filmić koji traje samo osam minuta. Autori su u tom vremenskom periodu izparodirali cijeli Romerov “Night of the Living Dead”, samo ovdje u igri nisu zombiji, već fete kruha. Ma koliko ovo glupo zvučalo, za fanove serijala ovaj kratki filmić će biti totalno zabavan, jer kvalitetno parodira po nekima najbolji zombie film svih vremena.

Kruh se manično baca po ljudima, autima, pa čak i crkve nisu sigurne, jer tama “operiraju” zle hostije. Dodatni štimung filmiću daje to što je snimljen u crno bijeloj tehnici.

U end creditsima, autori daju eksplicitnu zabranu “Do not colorize”, što je dakako kritika na obojanu verziju Romerovog filma.

There’s Nothing Out There (1991)

Skupina teenagera odlaze u prijateljevu kolibu usred šumetine. Originalno zar ne? Nakon malo cuganja i zajebancije, svatko se baci na svoju ljepšu polovicu, a nama u centru pažnje ostaje Mike, solo plejer i horror fanatik. Već sam dolazak u zabačenu kolibu njemu kao iskusnom horror filmomanu (hehe) daje par mogućih scenarija - napasti će ih ili maskirani ubojica sa sjekirom ili bar stvorenje iz svemira. U ovoj horror-parodiji, njegove se paranoje pokazuju kao istinite, te uskoro u igru ulazi negativac iz opcije broj 2 (pogledaj sliku uz post). Netom aterirani vanzemaljac koji izgleda kao mutacija škorpionošišmišožabe i killer tomatoesa (nemojte reći da niste gledali jedan od filmova iz Killer Tomatoes serijala), kreće u svoj rampage ubijanja, hranjenja i reprodukcije ;)

Makar IMDB dosta dobro govori o ovome filmu, mene nije baš previše očarao. Zapravo bilo bi mnogo bolje da horror fan nije toliko jebeno karikiran, doslovno u prvih pol sata skoro pa na svaku rečenicu baca neku witty horror paralelu. Poslije se malo smiri, pa postane i zabavan, ali cijela poanta sa ultra glupim čudovištem i kvazi-komičnim preglumljivanjem u nekim scenama ispada bezvezno. Sa pozitivne strane, filmu u korist ide često spoofanje legendarnih horrora iz osamdesetih, te scena na otvaranju koja je wet dream svakog horror fana koji je odrastao sa ove strane bare. Tu mislim na ubojstvo u videoteci, gdje kamera u ritmu urlanja lebdi videotekom i zumira desetke old skul VHS hitova.

Žena pljuje svom tipu Mikea, horror geeka: “On stvarno nema život!!!”
Tip brani svog frenda: “Ma kužiš, on stvarno voli gledati horrore…”

Težak je život horror filmofila, ali Mike nam je dokazao da kad se kužiš u horrore znaš i kako preživiti napad jebeno ružnog monstruma iz svemira ;-)

« Prijašnja strana — Slijedeća strana »