Sodoma’s Ghost (1988)

Drugi svjetski rat. U usamljenoj kući na periferiji njemački vojnici krate vrijeme upuštajući se u ekstremne orgijame. Karačina, izobilje alkohola, šmrkanje kokaina, homoseksualnost, sadomazo igrice - sastavni su dijelovi njihove zabavne večeri. Usred sve te raskalašenosti, na zgradu pada avionska bomba, te svi umiru. Par desetljeća kasnije, skupina mladeži na putovanju greškom kreće krivom cestom i dolaze pred kuću. Provaljuju unutra te naprave party.

Lucio Fulci mi nije baš najomiljeniji lik. Priznajem mu inventivnost i slobodu u svom načinu prikazivanja gorea, ali većina njegovih filmova mi je najblaže rečeno katastrofa. “Sodoma’s Ghost” ne da nije iznimka, već mi je jedan od njegovih najlošijih djela. Očekivano, sodoma i gomora prikazana na početku ima neke svoje adute, a tu ponajviše mislim na inventivnu ne-gore scenu gdje žena leži gola i raskrečena na stolu za biljar, dok jedan od vojnika šutira lopticu u njeno međunožje. Kad malo razmislim, ova scena je jedino remotely što valjda u filmu. Film je nakon tih pet-šest minuta uvoda potpuni fijasko. Radnja je skoro pa nepostojeća, ubojstva su nemaštovita, nema ni nikakvih pamtljivijih scena - zapravo ovo je jedan od najlošijih filmova na koje sam naletio u zadnjih par godina. Užas totalni.

Creatures from the Abyss (1994)

Osvrt ne počinjem kratkom razradom priče već konstantacijom da ovako glup film već dugo nisam gledao. Neznam gdje da počnem, ali već uvod obećava da je ovo “ride of a lifetime”. Dva tipa i tri žene se krcaju na omanji gumenjak i kreću prema nekom otoku. Slijedeći kadar, mrkli mrak, oluja, naleću na leš u moru i vide usred pučine neki bijeli brod. Penju se na njega i makar su vidili leš i očito je cijela posada nestala u vidu magle, njima je potpuno logično razmišljati da si idu napraviti večeru te da malo pro-partijaju. Ah ti stariji tinejdžeri, samo party party party. Istražujući brod otkrivaju da se tu dešavaju nekakvi eksperimenti na ultra čudnim ribama, ali ih to previše ne zabrinjava. Meni bi bilo ipak relativno čudno da vidim ribe sa rukama i krakovima, ali ajde… Tijekom večere jedna od trebica si skuha jednu od sumnjivih riba i situacija počinje biti kao ultra jeftini rip-off The Thinga. Živine se nastanjuju unutar ljudskog tijela, te kasape unutarnje organe i pretvaraju čovjeka u polu morsku kreaturu.

Od negdje šesdesete minute napokon dolazi do par dobrih scena. Priča iza ovih morskih nemani je nešto poput ovoga (da bude zanimljivije staviti ću samo par poveznica pa sami zamislite genijalnost autora) : toxični otpad - planktoni - prehistorijske ribe - seksualna devijacija. Cool zar ne? ;) U filmu imamo dva tipa predatora, jedan su leteće piranhe (ništa novo, već sam ranije gledao Piranha II: Flying Killers) i mutacije čovjeka i raznih morskih organizama. Mutacije su snimljene doslovno u Evil Deadovskom stilu, shot by shot, ultra jeftini monstrumi sa pipcima, ribljim glavama i ljudskih zubima ;) rotflmao. Efekti vezani za leteće ribe su još lošiji, kad ih vidiš nemožeš vjerovati da to postoji. Da se film upotpuni u ultra šrot điru - gluma je katastrofa, scenarij je degutantan, a sinhronizirani glasovi glumaca (talijanski->engleski) su toliko monotoni da ti ubiju svaku volju za “uživanjem” u filmu. Inače sam fan različitih mutant životinja horrora, ali negdje se treba zacrtati granica…

Rats - Night of Terror (1984)

It is year 225 A.B. Ne nije greška, nebi trebalo biti A.D. - A.B. znači after the bomb. Ukratko, cirka u 2025 godini došlo je do masovnog nuklearnog rata, sve živo je pobijeno, preživjeli su rijetki ljudi koji su nastavili živjeti većinom u podzemnim tunelima i kanalizaciji. U naizgled napušteni gradić ulazi ekipa motoriziranih odmetnika (ok nisu odmetnici, ali briju na rebel đir:) Da se gledateljima dokaže da se film dešava poslije nekakve apokalipse, naši heroji su, kao u bilo kakvom filmu te tematike, ubučeni o “cool” robu. Redom imamo slijedeće lookove: jeftina kurva, indijanac, moderni vojnik, vojnik iz građanskog rata, vampirica, budist, te neustrašivog vođu u boemskoj kreaciji sa dugačkim šalom oko vrata. Da film bude još “cooler”, likovi se zovu Video, Chocolate, Noah, Deus, Lucifer etc. Groteska čista ;)

Priča je vrlo jednostavna i hip, kako su ljudi počeli živjeti po kanalizaciji, štakori su se preselili na površinu, te se sada osjećaju ugroženo pa “brutalno” napadaju našu moto bandu. Brutalno dakako pod navodnicima, jer se nemožeš baš uživiti u scene gdje neki statist, ili vjerojatnije redatelj ili snimatelj, ručno baca štakore na glumca u kadru. Ili to, ili štakori lete, ali u onom čudnom luku, koji sasvim slučajno liči na a) bacanje iz ruke te b) sipanje iz neke oveće kante. Nadalje, film prikazuje originalan tip prijateljstva: zamislite da vam frenda koji stoji pred vama ždere tipa 5-6 štakora. Što biste napravili? Ovaj film redefinira pojam prijateljstva jer ovdje frenda tip zapali, i tako dok te jedu štakori još i goriš i uslijed tog svog 10-20 sekundnog pakla, frend ti zavali u glavu par pucnjeva sačmaricom. Friend in need is a friend in deed!

Film je zabavan za pogledati, jer ipak kombinacija “redatelj Bruno Mattei + osamdesete + frizure + post-apokalipsa + štakori ubojice” smrdi samo na dobro. Ili samo smrdi? Ovisi o vašim preferencama ;-)

Phenomena (1985)

Nemogu se pohvaliti da sam baš ljubitelj talijanskih horrora i giallo uradaka. Neke od mojih prvih Argentovih filmova sam vrlo brzo izbrisao iz pamćenja, jer nisam previše cijenio njegovu konceptualnu viziju filmova. Sam bi sebi pregrizao jezik kad bi rekao da su mi svi njegovi filmovi bili loši, jer je jedna Suspiria stvarno nešto posebno. Phenomenu sam imao na DVDu već koje vrijeme, ali nikako da sam skupio volje da je pogledam. Čitavši prije tjedan dva kolegin osvrt na Suspiriu, podsjetio sam se da bi mogao sa police skinuti i napokon pogledati Phenomenu.

Moje mišljenje? Film mi je za sada najbolje Argentovo djelo. Bilo je sasvim savršeno gledati i uživiti se u Argentov ugođaj maloga švicarskog gradića, gdje ubojica malo po malo rješava studentice. Kamera, a posebno savršen muzički score u kome se kombinira heavy metal i Goblinova muzika, dali su jednu baš genijalnu horror atmosferu. Uz to priča nije uopće za baciti i glumačke performanse su su jako dobri - mlada Jennifer Connely kao glavna glumica i genre legenda Donald Pleasance kao profesor koji joj pomaže u otkrivanju ubojice. Uz cijelu temu vezanu za ubojicu, ubačen je i paranormalni efekt njenih moći komuniciranja (ili interkacije) sa kukcima koji savršeno paše sa ovom “glavnom” temom. Super film… Još nemogu izbaciti iz glave glavnu muzičku temu koja je baš ono pravi horror

« Prijašnja strana