Paranormal Activity (2007)

Nevjerojatno, ali odlučio sam se pogledati ovaj filmić u nekom normalnom roku. Inače imam neku tendenciju da filmove oko kojih se diže najviše buke, sa ciljem i namjerom preskočim na koju godinu – recimo Cloverfield o kojemu sam toliko pisao, a još ga nikada nisam ni pogledao. Mislio sam “Paranormal Activity” (Paranormalno) pričekati na DVDu, ali kada se film pojavio u domaćim kinima morao sam iskoristiti situaciju. Stvarno na rijetke petke prepuštam horrore u kinima. Čitaj dalje

The Christmas Season Massacre (2001)

Uf, kako bi se reklo, prvo pa muško. Za početak svog serijala blagdanskih filmova odabrao sam najnovije djelce, ponajviše jer od njega najmanje očekujem. Kako sam već ranije čitao na HorrorHR forumu, ovaj film i nema pretjerano veze sa božićnim blagdanima, ali eto – Božić je u naslovu pa sam morao probati. U slasheru Jeremya Wallacea, pratimo osvetu bizarnog manijaka prema svojim bivšim kolegama iz školskih klupa. Čitaj dalje

The Horror Vault 2 (2009)

Već koje vrijeme nisam pogledao nikakav uber indie horror pa mi je taman dobro došao jedan od screenera koje sam dobio preko MySpace HorrorHR profila. MySpace uopće ne koristim, složio sam ga testno, malo mu dao šanse, ali u nedostatku vremena tamo mi se više nije dalo tražiti zanimljive, najčešće low budget horror, informacije. “The Horror Vault 2″ je drugi dio horror omnibusa na kojemu je radilo više redatelja. Čitaj dalje

Hellroller (1992)

Zanemarite film, ali obavezno pročitajte ovaj intro. Nakon što su mu majku prostitutku napastvovala i brutalno ubila sijamska braća, malog Eugena bacaju na pod i ostaje doživotno vezan uz invalidska kolica. Sada, u svojim ranim tridesetima, Eugene je beskućnik kojega okolo fura žena za koju je do tada mislio da mu je majka, ali otkriva da mu je ona zapravo teta. Usred bijesa, nemoćni Eugene upoznaje veoma snažnog, ali retardiranog klošara i njih dvoje se zajedno uroćuju u tim “manijakalnih” ubojica. Čitaj dalje

Bachelor Party in the Bungalow of the Damned (2008)

Dajem si 4 minute da potrošim na pisanje o ovom filmu. Krećemo. Grupa mamlaza odlazi na momačku večer u nekakvu kolibu u zabiti. Uz cugu i neke gay fore netko im kuca na vrata. Momci sa veseljem shvaćaju da su im došle stripitizete. Jupi jeej, stripitizete, seks, cuga uz dodatak – curke su demoni. Čitaj dalje

Stupid Teenagers Must Die! (2006)

Što bi glupi teenageri radili u napuštenoj kući usred neke šumetine? Začudo niti jedan od odgovora koji bi vam pali na pamet (sex, drugs & rock’n'roll) nisu u igri, već se štorija vrti oko prizivanja duhova. Kuća u kojoj se nalaze, obilježena je na lokalnim turističkim rutama kao mjesto gdje je pomahnitali ubojica pobio cijelu svoju obitelj, a goth chick koja vodi ceremoniju uz Ouija ploču (znate ono sa čim se prizivaju duhovi) sama sebe šokira sa uspješnosti. Teenageri postaju laka meta, a ono što je u igri je posljedica crossovera raznoraznih horror podžanrova. Čitaj dalje

Rise of the Undead (2005)

Ovaj film sam počeo gledati tijekom tjedna novog vala zombie filmova, nekakvoj ajmo reći preteči ove akcije gledanja zombie filmova, koju sam odradio još na horror.blog.hr. Nakon par minuta izbacio sam film iz DVD playera i bacio se na nešto drugo. Skoro dvije godine kasnije, filmu dajem drugu šansu. Ono što me u prvom gledanju potpuno udaljilo od filma su inicijalni CGI efekti, koji su bili stvarno toliko loši da im čak i ja nisam htio dati šanse. Čitaj dalje

Deadlands: The Rising (2006)

Život u tipičnom američkom predgrađu pomalo mijenja to što je upravo nestalo televizijskog i telefonskog signala. Makar bi svi pomislili da radi toga dolazi do kaosa, naša dva heroja bez beda odlaze u šumu raditi ono što najbolje znaju – piti pivu i pucati pištoljem u prazne boce. Žena jednog od njih se doma zajebava sa djecom, a usred igre na trampolinu dolazi do velike eksplozije u gradu. Kaos na cestama, neznanje, paranoja – izgleda da je u pitanju terorizam. Da stvari budu bolje, ljudi se počinju pretvarati u zombije i krenu u poveći objed nad onim živućima. Čitaj dalje

They Don’t Cut the Grass Anymore (1985)

Nathan Schiff je počeo sa horrorima u svojoj šesnaestoj godini kada je za samo $400 snimio film spektakularnog imena “Weasels Rip My Flesh”. Šest godina i nekoliko filmova kasnije na repertoar njegove Super-8 kamere došla je i ova priča o dva poludjela vrtlara, koji u sedamdeset minuta filma konstantno nekoga “demontiraju”. Film je od početka do kraja čisti gore, ali makar se i neke grafičke scene ponavljaju uopće nije dosadan. Schiffu je to uspjelo jer uopće nije forsirao priču, već kroz nekakve banalne razgovore ljudima daje ono što očito žele – mega gore umotan u psihodeličnu muziku.

Nakon prvih par kadrova rezanja zaljubljenog para na tratini, pomislio sam ovo je toliko loše, pa sigurno neće biti gledljivo. Ubrzo nakon, kada jedan od vrtlara uzima ženu i doslovno je rukama raskomada na dijelove, počneš se zanimati za film. Mislim sve djeluje umjetno, jer kada čovjek detaljno komada ženinu glavu, vidiš da je pozadina cijele “lutke” neka lubanja bez zubiju. Jednostavno gore mi nikada nije izgledao toliko zabavno, baš vidiš koliko je čovjek uživao snimajući ovakve pizdarije.

Spomenuti ću par opskurnih scena:

– crnac koji počne kasapiti ženu govoreći joj da je on njen disco daddy
– snimka ogromne petarde kako gruva ženi u ustima, a baš se sa ciljem i namjerom vidi da je žena zapravo seks lutka za napuhavanje
– dok tip ženi sa prstima komada glavu, u pozadini se čuje psihodelično zavijanje “do you really love my mind, do you baby, do you”

Sve djeluje jebeno bolesno, ali i zabavno. Baš me tip zaintrigirao da pogledam njegov spomenuti prvijenac “Weasels Rip My Flesh”.

Rotten Shaolin Zombies (2004)

Nakon velebnog “Muffin Mana” imao sam priliku pogledati prvijenac redatelja Blaine Wasylkiwa. Ova dvadesetominutna “epopeja” govori o odnosu dva brata, koji cijeli svoj život troše na treniranju borilačkih vještina. Nakon jednoga workouta momci se odlučuju odlazak u restoran. Prilikom kuhanja neke otrovne ribe, ona skoči na jednog od braće, počinje mu odgrizati oko, te mu tako prenese svoje toksine. On uskoro umire, dok drugi troši vrijeme na tužaljke i unutarnje monologe o svome pokojnom bratu.

Da stvar bude “zanimljivija”, braco se uskoro budi iz groba kao zombie, te počinje svoj harač. Kao jedna od prvih žrtava pada njihov zajednički trener borilačkih vještina i malo po malo sve se sprema za finalni obračun mano a mano.

Uz neki lagani komični ton, koji baš i nije zadovoljavajući, film sadrži par OK gore i fajt scena. I to je to, dvadeset potpuno nezanimljivo utrošenih minuta.

Slijedeća strana »