Alien vs. Ninja (2010)

Nakon uspješno obavljenog zadatka tim ninja se vraća u svoje selo na report. U trku prema domu na nebu primijete vatrenu kuglu koja pada u blizini, a njihovom novi zadatak postaje istražiti i otkriti tko ili što je to za to zaslužno. U pomoć im stiže drugi odred ninja, što naveliko povećava količinu mogućih žrtava. Čitaj dalje

One Missed Call 2 (2005)

Odlučio sam potrošiti kojih sat-dva da prođem kroz kolekciju i složim nekakvu listu filmova koje bi ili trebao pogledati radi xy razloga ili moram pogledati jer jednostavno neznam kako preskočiti killer shark jeftinjave sa početka osamdesetih. Film koji je tema ovog današnjeg reporta spada u ovu prvu grupu – skužio sam da sam u zadnje vrijeme potpuno zapustio azijske horrore. Jest da su se i oni ugušili u prosjeku i neinventivnosti, ali ima tu bar desetak filmova koji me zanimaju. One Missed Call 2 je jedan od njih. Čitaj dalje

The Host (2006)

Tipičan dan uz rijeku Han na čuđenje šetača prekida nepoznata pojava koja visi sa jednog od mostova. Kada nepoznato biće skoči u vodu i priđe obali, ljudi prema njemu počinju bacati pive, kamenja i sve što im padne pod ruke. Živini se njihovo ponašanje pretjerano nije dopalo, te izleće van i pokreće masovnu paniku i stvara brojne ljudske žrtve. U fokus priče dolazi pomalo ćaknuta obitelj, kojoj monstrum otima mladu rođakinju. Čitaj dalje

Alone (2007)

Nakon rođendandskog slavlja Pim dobiva poziv iz Tajlanda iz kojega doznaje o teškom zdravstvenom stanju svoje majke. Sa dečkom se vraća u rodno mjesto u kojemu joj se ubrzo počinju prikazivati gadne scene. Naime, Pim je do svojih teenagerskih godina živjeka doslovno bok uz bok sa svojom “sijamskom” blizankom Ploy, koja je usred sestrine želje za kirurškim odvajanjem umrla. Ploy se vraća iz mrtvih spremna na osvetu. Čitaj dalje

Apartment 1303 (2007)

Već koje vrijeme zabušavam sa J-horror valom, pa sam si rekao da moram malo osvježiti znanje. Od poslovnično velikog broja horror filmova koji su i ove godine snimljeni u Azijskim krajevima u oko mi je zapeo “Apartment 1303″ redatelja Ataru Oikawe koji za sobom ima par novijih nastavaka Tomie serijala. Mlada djevojka se tek useljava u stan i dok otpakirava kutije čuje nekakvo krcanje iz jedne od soba. Nakon što otvori paravan iza kojega se vidi samo mrak, u stanju transa izlazi na balkon i baca se sa trinaestoga kata. Nakon njene smrti stan još jeftinije dobiva druga djevojka, koja završava u vrlom sličnom stilu. Njena sestra pokušava odgonetnuti što se zapravo desilo. Čitaj dalje

The Doll Master (2004)

Za početak – ne, ovo nije stosedamdeseti nastavak Full Moonovih Puppetmaster ili Dollman serijala. Makar sam i ja po imenu mislio da je neka B jeftinjava, ovaj film nam dolazi iz zemlje u kojoj je horror u zadnjih par godina postao totalno in stvar – Južne Koreje. Stvarno već sto godina nisam pogledao neki azijski horror, pa eto da se malo vratim u đir filmova koji jedini u zadnjih par godina gledatelju daju kvalitetnu horror atmosferu, pa čak i povremeni scare momenat. Čitaj dalje

Haze (2005)

Muškarac se budi u mračnoj skučenoj prostoriji. Nema pojma gdje je, što tamo radi, a ni ne sjeća se ništa o svome životu. Kroz užasno klaustrofobične procijepe, pokušava doći do nekakvoga izlaza. Da stvar budu zajebanija, neki od prolaza su tako napravljeni da u jednoj situaciji doslovno ima samo toliko mjesta da mora zubima zagristi cijev i po njoj klizati hodajući na prstima jer je pod prepun bodljikave žice. Čitaj dalje

Kadokawa Mystery and Horror Tales, Vol. 3 – Ghost House (2005)

Yoshio sa svojom bolesnom ženom priča o velikoj tragediji koja im se desila prije par godina, a rezultirala je sa tragičnom smrću njihove napaćene kćerke. Naime, mlada žena je bila do ušiju zaljubljena u svoga muža, te su na jedvite jade uspjeli dignuti kredit za kupnju kuće. Kada su to napokon uspjeli, mladoj ženi nije pretjerano zasijalo sunce jer je saznala da je muž vara sa drugom ženom. U kratkom roku sa svojom ljubavnicom napušta kuću, te ostavlja mladu ženu u neizmjernoj tuzi, koju naprasno prekida automobilska nesreća.

Dvije godine je prošlo od toga dana, a još nitko nije uselio u kuću. Priča se da njen duh opsjeda prostor, te se njen otac napokon ohrabruje i kreće u potragu za dušom svoje kćerke. Kadokawa Mystery and Horror Tales su izašli u par dijelova i svaki sastoji po tri epizode duge kojih 30-40 minuta. Već koje vrijeme mi stoje doma, pa sam dao šansu nasumičnoj epizodi. Kadokawa je ime poznate tvrtke koja je dugo vrijeme izdavala (valjda još izdaje) manga stripove, pa mi djeluje da je stvar o ekranizacijama nekih njihovih priča. Nisam siguran u ovu tvrdnju, jer na netu nisam našao više informacija, osim da su ovi filmovi rađeni za Japansku TV.

Filmić je sniman digitalnom kamerom, što će nekima zasmetati, ali zapravo daje jedan poseban štih. Neke od scena djeluju baš radi korištenja digitalnih kamera poprilično realno, što nije na odmet kada se radi o horror filmu. Efekti su recimo tako-tako…

“Ghost House” je zanimljiva pričica koja će mnoge podsjećati na “Ju-On” famu, ali je ipak napravljena mnogo jednostavnije, te se više fokusira na doživljaje jedne osobe u očito ukletoj kući. Nakon odgledanog jednog filmića iz serijala, “Kadokawa Mystery and Horror Tales”, nekako mi sve to djeluje na azijsku verziju nama poznatijeg “Tales from the Crypt” serijala.

Reincarnation (2005)

Reincarnation ili Rinne u originalu, je priča o mladoj glumici Sugiuri, koja neočekivano dobiva priliku da glumi u filmu poznatoga redatelja. Film se bazira na istinitom događaju, masovnom ubojstvu koji je jedan profesor napravio u hotelu. Osim što je ubio svoju kćerkicu i sina, nasumično je pobio i sve ljude koji su se u tom trenu nalazili u hotelu. Čim je počelo snimanja, Sugiuri počinje gubiti tlo pod nogama, odjednom se nalazi u čudnim prostorijama tog hotela, te joj se počinju priviđati duhovi, kojima prednjači mala djevojčica sa vrlo creepy lutkom.

Početak filma je prilično konfuzan, sredina je dosta usporena i čudna, ali kada se počnu slagati svi komadići priče, možeš samo ostati duboko fokusiran i uživati u vizualno predivnom djelu poznatoga Takashi Shimizua (Ju-On fama). Kako i sami možete shvatiti po imenu filma, radnja se bazira na reinkarnaciji, tj. jednom viđenju poimanja cjelokupnog koncepta.

Prilično je teško pričati o ovome filmu, bez odavanja nekih detalja, pa se neću baš time baviti. Istina je da sam od filma mnogo očekivao, te priznajem da sam ostao vrlo zadovoljan, ali ipak taj sporiji tijek događaja u sredini definitivno utječe na cjelokupni dojam. Finale filma koje sadrži twist je izrazito dobro odrađeno, pa gledatelj može i kroz završne scene brainstormati da pokuša shvatiti sve detalje. Tu ne mislim na glavnu poantu filma, već na sve one usputne stvarčice, kroz koje se nazire autorovo gledanje na reinkarnaciju.

Usput, Rinne je treći film u planiranoj heksalogoji J-Horror Theatre. Ostala dva filma koja su proizašla iz ovog serijala su Premonition i odlični Infection.

Kairo (2001)

Skupina prijatelja se pita gdje im jedan tip iz ekipe. Trebao je dovršiti nekakav posao, ali se prestao javljati. Jedna od cura ga odlučuje posjetiti, ali tip, par minuta nakon što je ona dolazi kod njega, odlučuje počiniti samoubojstvo. Nakon što vidi njegovo obješeno tijelo, cura ostaje u šoku. Kasnije drugom prijatelju predaje disketu na kojoj je “samoubojica” radio, što započinje cijelu nisku ludila i samoubojstava.

Makar se o filmu pisalo da se vrti oko nekakvog kompjuterskog virusa, situacija je ipak malo drugačija. Istina je to da se ljudima počinju otvarati čudne web stranice, na kojima piše “da li želite upoznati duha”, te se prikazuju raznorazne nepovezane scene poludjelih ljudi kako u nekom svom filmu vegetiraju blizu svojih računala. Jedan od simptoma toga ludila je ljepljenje ulaznih vrata u neke prostorije, pokušavajući očito zatvoriti i upozoriti druge na nešto što se krije iza vrata. Oni koji uđu u te “zabranjene sobe”, postaju samo dijelovi crne statistike.

Za “Kairo” se vidi da je jedan od ranijih modernih j-horrora, jer je mnogo kompleksniji i kompliciraniji od većina filmova na koje imam prilike nabasati. Cjelokupna radnja filma je na trenutke dosta čudna, što me je povremeno i iritiralo, ali malo po malo stvari se razvijaju i dolazimo do prilično neočekivanog raspleta. Kao i inače, neću se pozabaviti spolilerima, pustiti ću onima koji žele gledati film da se prepuste užitku.

Film traje preko 100 minuta, što klupku scenarija dopušta da se polako odmotava. Nemojte očekivati previše strašnijih scena, jer njih praktički i nema, osim jedne od inicijalnih pojavljivanja duhova, koje je stvarnosavršeno odrađeno. Duh žene počne polako hodati preka liku. Atmosfera je jeziva, crni mračni hodnik zavijen u eeries glazbenu temu. Duh normalno hoda, dok u jednom trenu taj hod propadne, te se žena na par sekudni počne jebeno čudno izvijati. Stvarno jedan od boljih trenutaka, ne samo u filmu, već u j-horrorima u globalu. U još jednoj sceni se vidi perfekcija kojem su ljudi iza filma težili – scena samoubojstva jedne cure koja se baca sa nekog silosa je odrađena u jednom kadru, te baš radi toga djeluje ekstremno stvarno.

Kairo je malo drugačiji horror, više puca na izgradnju cijele priče i poante pojavljivanja duhove, nego što se trudi prestrašiti gledatelje. Kako bi Pythonovci rekli – “And now something completely different” – Kairo je u 2006. godini doživio i svoj remake u obliku filma “Pulse”, što je inače i međunarodni naslov originala.

Slijedeća strana »