Zombie Lake (1981)

Jednoga divnoga sunčanoga dana daleke 2000. godine, stigao mi je paket sa Amazona. Mlad i neiskusan u eurohorroru, sa srećom sam otvorio crne DVD kutije vampirskih filmova “Shivers of the Vampires” i “Lips of Blood”. Sa ponosom sam uvalio “Shivers” u Mustekov DVD player i krenuo u sat i pol zabave. Taj vremenski period je prošao, ali u nikakvoj zabavi, već terminalnoj dosadi. Dao sam šansu i drugome filmu, ali rezultat je isti - zijevanje i skoro pa plakanje za utrošenim novcem. Tada sam si rekao - redatelj Jean Rollin mi istog trena završava na najcrnjoj od crnih lista. Ok, sa guštom bi pogledao njegov zombie film “Grapes of the Dead”, ali njega nigdje ni za lijeka. Kako su mi trenutno na tapetu zombie filmovi, rekao sam si 2 ujutro je savršeno vrijeme za odraditi film zvučnoga imena “Zombie Lake”, pa makar iza njega stajao, po nekima (i meni) ozloglašeni, Jean Rollin.

Kako je uz Rollinovu redateljsku palicu, na scenariju radio legendarni Jesus Franco, jednostavno znaš što očekivati - lošu radnju, lošu glumu, konstantnu golotinju i obaveznu lezbijsku scenu. Ovoga zadnjega baš i nema, osim par usputnih milovanja, ali sve ovo sa predznakom loše je itekako utjelovljeno u filmu.

Za vrijeme drugog svjetskog rata, francuski pokret otpora uleće u selo prepuno nacista i sve ih pobije. Svoju ljudsku stranu pokazuju time što tijela ne ostavljaju da trunu nasred šume, već ih pobacaju u obližnje jezero. Dali je pametno pobacati četu mrtvaca u jezero za koje se priča da ima mistični karakter? Dakako da je: vojnici ustaju kao zombiji i napadaju lokalne seljake. Hm, da se bolje izrazim, zombiji napadaju ponajviše lokalne seljanke, zgodne i obavezno gole djevojke. Golotinja je važan dio Rollinovih (a i Francovih) filmova, pa već u prvoj sceni imamo petominutni softcore prikaz mlade djevojke koja se skida i kreće na kupanje u iznimno degutantno i prljavo jezero. Kasnije se erotski elementi mogu vidjeti u skoro svakoj sceni, poput one sa mladom djevojkom koja taman pred ugriz zombija u close-up kadru popravlja prozirne čarape na svojim dugim nožicama. Ili još bolje, tu imamo i puni kombi košarkašica (ili odbojkašica) koje se baš gole odlučuju na kupanjac u zombijima prepunom jezeru.

A zombiji? Ovisno u doba dana kada su snimani, ali najčešće su im lica ofarbana nekom zelenom bojom zbog koje djeluju jadno.

Par trenutaka za pamćenje:

Efekti: Sve scene sa vojnicima su jednostavno preuzete iz nekog ratnog filma. I to ne bilo kakvog nego ultra lošeg. Primjer - mrtvi SS vojnik leži na podu do vozila, pokraj njega počne goriti vatra, a on se u trenu digne i paničmo bježi prema kamermanu :)

Seljani: U sceni kada selonačelnik podiže svoje seljane u borbu protiv “zombija koji su sa njima započeli rat”, jednostavno se moraš nasmijati jer su statisti (lokalci) toliko loši, da nebi dobili posao ni u Ed Woodovom filmu.

Živo ili mrtvo: Zombie izroni iz jezera, za sobom povlači mladu djevojku, ali pri tome uzima duboki dah. Mislim c’mmon, mrtav si, ne trebaš prije ronjenja uzimati dah.

Film je jednostavno bez premca potpuno loš.

Bikini Party Massacre (2002)

Od vas zahtijevam da pročitate što sam napisao o ovom filmu. Svaka čast indie horror ostvarenjima, ali ovaj “Bikini Party Massacre” pokazuje kako NE napraviti horror film. Radnja je prilično banalna i tipična, grupica teenagera kreće na kampiranje u šumu, koje završava sa postepenim opadanjem broja živućih u društvu. Na kraju imamo nekakav twist, koji se mogao vidjeti u X sličnih filmova i to je to. Prvo ću spomenuti dvije pozitivne stvari u filmu - prva je scena gdje žena visi za stabla bez udova gdje se moglo vidjeti relativno dobro korištenje green screen podloge, a druga je ta što film traje samo nešto više od sedamdeset minuta. Mislio sam da mi samo neki Tromini filmovi mogu potpuno ubiti raspoloženje za gledanje filma, ali redatelj/producent/scenarist/glumac Joseph D. Clark me jučer skoro satrao.

1) Početna scena pokazuje tipa kako piša, a pokraj njega prolazi leptirić koji je rezultat CGI efekata?! Zašto pobogu u tako nevažnu scenu koristiti CGI. Par minuta kasnije novi šok, u jednom kratkom kadru vide se obrisi grada koji su isto tako napravljeni na kompjuteru. Jebemu, znači CGI se sada počeo koristiti i za stvari za koje treba tri sekunde da se snime…

2) Žena u autu sanja situaciju gdje auto stoji i ona sa ultra krvavim rukama gleda svoje mrtve (potpuno ne krvave) prijatelje kako leže na cesti. E sada, kamera se oko nje vrti spektakularnih 6 minuta - znači samo ona u kadru, hoda oko njih, neka idiotna glazbica i to je to. Mislim tu sam već htio šutnuti upravljač od DVD playera u zid, ali sam se ipak smirio…

3) Cura se budi, a mi dobivamo kojih 4-5 minuta audio-vizualnog drkanja na neku golu trebu koja se šeće po prugi… Ovdje su iskorišteni svi mogući efekti koje jeftini video editing programi nude: ona se ubrzava, pa hoda u nazad, a u pozadini na repeat se vrti audio sample lošeg prijema radio stanice.

4) Usred filma tip kreće u šetnju po kukuruzištu i kao glazbena pratnja počinje neki rock. Dali ste ikada vidili da odjednom se na ekranu napišu sve informacije o pjesmi i njenom autoru i izvođaću, kao da gledate spot???

5) Jebeš ti film koji se zove “Bikini Party Massacre” a prvu golotinju što vidiš je guzica od nekog tipa

6) Neplanski humoristički momenat: dvije žene zovu tipa da im se pridruži u kupanju, onako senzualno skidaju gornje dijelove kupaćeg kostima, a jednoj od nje kupaći zapinje u kosu. Umjesto da se ponovno snimi taj kadar, mi gledamo par sekunda kako se žena bori sa kukicama grudnjaka koje su se zaplele u njenoj dugoj kosi. Mislim, jebemu ;)

7) Mjuza u filmu - usred nekih kao škakljivih seksualnih razgovora odjednom počinje glazbena podloga iz tipičnog Playboyevog softcore filmića. Baš se nagovještava da je neki seks u zraku, ali ništa od toga… Mjuza je tamo samo reda radi.

8) Joseph D. Clark - kada snimaš neke kadrove iz daljine, pazi da to ne napraviš tako glupo da se nemože skužiti tko što priča. Recimo cijela ekipa sjedi uz vatru, a kamera je toliko daleko postavljena i potpuno statična, da se ne povezuje govor sa nekim likom.

Jeps, “Bikini Party Massacre” je spektakularno smeće…

Creepshow 3 (2006)

Nakon kojih dvadesetak godina od zadnjeg Creepshowa, zli tandem Ana Clavell i James Dudelson snimaju treći nastavak. Osim što su zajedno režirali ovo nedjelo (i stvorili “Day of the Dead 2“), Dudi i Klavelka su se bacili u produciranje, pa čak i pisanje scenarija. Kao i što se očekivalo radnja je podijeljena na nekoliko segmenata. Svaka pričica bi trebala imati svoju poantu (a nema je), te se sve zajedno kao fol spajaju u jednu idiotno nelogično degutantno lošu cjelinu. Kada malo razmislim, ovaj film već toliko mrzim, da mogu reći da je Uwe Boll naprema ovom dvojcu Bog Svemira i najzaslužniji čovjek za bar tridesetak najcjenjenijih nagrada za životno djelo. Da, dodajmo mu još i Nobelovu nagradu i mjesto počasnog predsjednika ocjenjivačkog suda Sundance festivala. Da ljudi moji, Creepshow 3 redefinira pojam šrot šrotova… Čak sam na tren pomislio da istoimenu kategoriju promjenim u “Creepshow III”.

Sve nedostatke i poveznice sa iole postojanom količinom razuma shvatiti ćete iz mojih pogleda na ove velemajstorije:

Priča 1: Spektakl nad spektaklima (scenarij spomenuta Clavell)

Teenagerica dolazi doma i onako usputno frendici na telefon kaže da jedva čeka da se odseli iz ovog kvarta. Ulazi u kuću te je njena obitelj malo podjebava. Otac pokušava promijeniti kanal na televiziji, ali to baca našu heroinu natrag ispred kuće. Sa čuđenjem ponovno ulazi u kuću, te vidi da je sada kćerka potpuno druge obitelji. Ponovimo ovo još jednom, ali sada naš curetak ima neke ultra jeftine plastične dodatke na tijelu koji bi trebali dati izgled nekakve mutacije. Odjednom se ponovno vraća staroj obitelji ali se pretvori u mutanta, te dođe susjed i pretvori je u malog zeca.

I to je to. Baš doslovno tako ide priča. Zašto se cura nakon drugog puta počne mijenjati u mutanta? Zašto je susjed doneo “magični” upravljač? Zašto je pretvara u zeca? Zašto je nekome palo na pamet da je ovo kao fol cool priča ala Twilight Zone? Zašto je ovo otvaranje filma? Zašto je gđica Clavell uopće u filmskoj industriji? Zašto sam nakon ovoga uopće nastavio gledati film? Ok…

Priča 2: samotnjaci na FM valovima

Makar ne može biti toliko glupa priča kao prethodna, probajte zamisliti slijedeće - tip koji radi kao zaštitar dolazi u svoj samotni dom. Od nekog starca na cesti kupuje antenu za radio, te mu odjednom radio počne pričati umilatim ženskim dijelom. I sami znamo da radio ima neki plan, a što bi to moglo biti? Osvajanje svijeta? Brutalna osveta? Početak seksualnog odnosa sa radio aparatom? Ne… Kako bi pajtonovci rekli, “and now something completely different” - radio govori tipu kako da ukrade neke pare, ubije svjedoke i tjera čovjeka na to da se pare moraju pametnu uložiti u dionice, investicijske fondove i slično. Mislim jebemu mater? Pametno je ulagati, ali koji kurac bi “živi” radio prijamnik u horroru o tome razmišljao?

Priča 3: već viđeno

Treba je serijski ubojica koja kao prostitutka ubija tipove. Na randevu je zove neki tip, za kojega uskoro saznajemo da je monstrumoidni ubojica. Ova priča, makar nema nikakvu radnju koja bi se mogla opisati u više od gore napisane rečenice, ispada fantastična prema đubretu iz prve dvije “epizode”. Poanta nigdje, efekti ružno jeftini.

Priča 4: scenarističko anti remek djelo

Dva studenta dolaze kod profesora u kuću. Stari prdonja ima ultra mladu žensku, pozamašnog poprsja, a ponašanjem izgleda kao da je izašla iz “Stepfordskih supruga”. Dečkima pada na pamet da to definitivno nije prava osoba, nego nekakakv robot. Čim im je pala na pamet ta ideja, oni razrežu ženu na dijelove da nađu prekidač koji je gasi !? Kada je potpuno isječu, shvate da je to zapravo bila prava žena - no fucking shit??! Šok i nevjerica… Mislim jebemu, pa nemožeš ovo smisliti, napisati i onda ekranizirati.

Priča 5: savršeni kraj

Neki tip je ono baš ultra zao. Bahat je, mrzi ljude blah blah. Nekom beskućniku daje hotdog koji mu je pao na pod, te se jadnik od brzine jedenja uguši. Duh beskućnika počinje proganjati tipa. Kastastrofa, do kraja.

Ako vam i ovo nije dovoljno, baciti ću u vatru još par detalja: krv ne da izgleda umjetno, nego liči na gulaš. Gluma je, ali vjerujte mi, pretjerano loša. Katastrofalna, nevjerojatno amaterska. Za muziku iz filma, ona što se puštala u prvim danima Getroa je klasik. Cijeli glazbeni score se sastoji od ponavljanja tri melodijice, od kojih se jedna (piše u end credits) zove tipa moderna polka :))) Uz to uvodna špica je napravljena jeftinom 3d animacijom… Majko moja, prezirem ovaj film i mrzim sebe što sam potrošio devedesetak minuta na ovo smeće. Po prvi put na HorrorHR, zasluženo film ne stavljam u niti jednu kategoriju osim “Šrot šrotova”.

Attack of the Virgin Mummies (2004)

Egipat. Doba faraona. Tri prekrasne djevice se gole kupaju uz pitoreskno jezero. Ubrzo dolaze tri zgubidana i pokušavaju im uvaliti neke fore. Kako curke ne padaju na brutalno idiotna udvaranja, jedan od njih popizdi te ih svih pobije. Iz glave si isključite ikakvu mogućnost da je ovaj masakr ispao dobar, jer je momak samo uzeo nekakvo malo drvce i umjesto po ljudima lupao po podu, što se doslovno vidi u jednoj sceni.

Radnja se seli u moderno doba gdje se mumija toga ubojice vraća u život te traži reinkarnacije svojih prvih žrtava. Ovo je totalni proljev od filma!!! Da, morao sam koristiti samo tri uskličnika, inače bi kopi pejstao jedno 500 komada. Mislim film nema nikakvu radnju, jedino mu je cilj svako toliko pokazati potpuno gole žene i eventualno produljiti kadar sa nekakvim ranotinejdžerskim snubljenjem. Dijalozi su najblaže rečeno takvi da ih je jednostavno moralo napisati dijete od devet godina i to dijete koje u životu nije izašlo iz kuće, te je 150 puta pogledalo jedan broj tatinog Playboya.

Ovi telci koji su snimali film su potpuno jadni, volio bi da nikada više ne naletim na niti jedna film u kojem su imali svoje prste. Retardiran dijalog povremeno prati glazbena podloga iz najlošijih crtića, što daljnje produljuje agoniju onih jadnika poput mene, koji su se našli sa ovim filmom u dvd playeru.

U završnim scenama imamo borbu između tri gole trebe i mumije. Borba se dakako održava u nekakvom striptiz baru, a statisti koji su kao se našli u tom baru, su par sati prije ilegalno bježali preko granice u Meksiku. Ni filmovi koji se baziraju samo na gole sisate trebe nisu ono što su nekada bili…

Barely Legal Lesbian Vampires: The Curse of Ed Wood! (2003)

Mislim da je ovaj film dotaknuo samo dno moje horror kolekcije. Krenimo sa imenom, pa i u najvećem stupnju zajebancije ne možeš smisliti ovakvu bedastoću. Cure koje bi u filmu trebale biti “Barely legal” su možda bile jedva punoljetne dok je još stari George Bush bio predsjednik. Glede “Lesbian”, evo stvarno imamo konstantnu lezbijsku interakciju, ali zajeb to da su Playboyevi noćni filmovi prema ovima brutalni hardcore. “Vampires” - istina curke briju da su vampirice, a za kvalitetu mejkapa najbolje pokazuje jedan blooper iz odjavne špice koji prikazuje curu koja nam pokazuje svoje očnjake, a u tom trenu joj se taj komadić umjetnog plastičnog zubića odlijepi i padne na pod.

“The Curse” - nema nikakvog prokletstva, osim što smo mi koji smo imali priliku ovo pogledati prokleti za cijeli život. “Ed Wood” - na početku filma nekakav simbol nejebice Mr. Creepo na groblju zaziva duh svoga pra-strica Eda Wooda. Ed se javlja iz neba, maltene kao da je bog, i priča nekakve bezvezarije. Ostatak filma nema baš ikakve veze sa Ed Woodom.

Film obilježava letargična girl-to-girl akcija, pre-jadni vampiri, užasan scenarij, katastrofalna gluma i to je to. Još jedan za poraznu kategoriju “Šrot Šrotova”.

Don’t Go Near the Park (1981)

Pokušati ću biti kratak i jasan, čisto da ne trošim svoje i vaše vrijeme. Prije dvije tisuća godina, žena i muškarac su radi svojih gluposti prokleti za sve vijekove. Jedini način da se riješe prokletstva nad njihovim glavama je da (sad ide cirka direktan prijevod onoga što su rekli) u doba zodijaka, kada se dvije zvijezde od vuka poklope sa mjesecom, te dođe do potpunog pomračenja, žrtvuju djevicu, koja mora biti potomak čovjeka i jednog od njih dvoje.

Mislim tko pametan može smisliti ovu ideju, a kamoli reći ajmo ovo producirati? “Tamne točke” (suprotno od svijetlih kojih nema) ovog filma su bezvezne sporadične smrti, jeftini efekti hranjenja netom iščupanim tuđim organima, diskusije prepune nepotrebnih psovki, te loše odrađena sinhronizacija na engleski.

Don’t Go in the Woods (1982)

Poznata je činjenica da su slasheri jedan od najprecijenjenijih pod žanrova horrora. Rijetki su oni koji su iskočili iz kalupa radi svoje dobre ideje, kvalitetne priče ili zarade na box officeu. Osamdesete godine prošloga stoljeća su bile breeding ground za masovnu produkciju raznoranih pokušaja, a doslovno 95% ih je bar po jednom od kriterija (kvaliteta ili zarada) brutalno propalo.

“Don’t Go in the Woods” je priča o nekolicini backpackera, koji uživaju u svojoj vikend šetnji po planinama. Njihovu idilu prekida manijakalni gorštak, koji počinje ubijati sve živo na što naleti. Začudo, pod vrlo udaljenim planinskim vrhom, nađe se velika količina ljudi sa jednom jedinom svrhom - moraju umrijeti. Briljantni scenaristi su čak u nepristupačno planinsko područje kao “topovsko meso” smjestili i čovjeka u invalidskim kolicima….

Od prvog ubojstva, može se primjetiti u koje dubine film kreće. Neki tip u šumi, odjednom čuješ neki loši zvuk, pa neke grane se miču, tipu počne krvariti lice, odjednom opet neke grane po njemu, pa mu otpadne ruka… Pitaš se WTF? Odmah nakon dolazi do drugog i trećeg ubojstva, isti modus operandi, nemaš pojma što se zbiva - dali ih netko ubija, jel neka bolest u igri, zombiji? Scene su katastrofalno snimane, jednostavno nemaš pojma što se zbiva. (ironija)Fantastične smrti(/ironija) su popraćene sa naprasnim audio efektima koji su kombinacija zvuka udaraljki i mijaukanja mačke, a u glazbenoj podlozi se isprepleće simpatična country mjuza i ona glazba koja je pratila skečeve Bustera Keatona i ostalig komičara njegovog doba.

Iskeno, mislim da sam jedan od rijetkih ljudi koji je pogledao ovaj film od početka do kraja bez premotavanja. Home made slasheri poput “Camp Blood” su za ovakav film premija…

« Prijašnja strana — Slijedeća strana »