Guinea Pig: Flowers of Flesh and Blood (1985)

Evo jedan film za one koji misle da iz Azije stižu samo filmovi o duhovima, mrtvim djevojčicama sa dugom crnom kosom, dječacima sa ultra blijedim tenom etc. Guinea Pig serijal je zasigurno jedan od najkontroverznijih setova filmova proizašlih iz bespuća Japanskog undergrounda. Prateći uspjeh prvoga Guinea Pig filma, Devil’s Experiment, 45minutnog ultra realističnog prikaza snuff filma, autor serijala je prišao poznatom manga strip crtaču Hideshi Hinou. Dogovor je pao da za drugi dio serijala naprave ekranizaciju njegove mange “Flowers of Flesh and Blood”. Priča, ako se to tako može nazvati, se vrti oko luđaka sa samurajskom maskom koji otima mladu Japanku, te je u 40 minuta vrlo realnog grafičkog gorea muči i sjeće na komadiće. Film je i snimljen tako da nema nekih poveznica u priči, neznamo tko je “samuraj”, zašto to radi, zapravo sve se bazira na kasapljenje jadne djevojke.

Samuraj tijekom svake svoje akcije prema djevojci ima kratak monolog u kojemu parafrazira ljepotu pupanje cvijeća sa rezanjem ljudskih udova. Modus operandi mu je slijedeći - ženu zaveže za stol te joj uštrca neku drogu pomoću koje ona, kao fol, ne osjeća bol nego čak i uživa u njoj. Njeno oskrvnuće počinje sa korištenjem noža sa kojim joj reže dlanove na zapešćima. Nakon što odu oba dvije ruke, počinje sa drugim nožem rezati pazuhe te kad dođe do kostiju koristi čekić i dlijetao za rješavanje “tvrđih” problema. Sada kreće na noge te sa mesarskom pilom joj reže koljena. Poslije toga malo snifa njeno meso, te kreće na masakriranje trbuha sa skalpelom. Par minuta kasnije, crijeva vise do poda. Slijedeći korak je odrubljivanje glave sa sjekirom, te finalni touch - vađenje očiju sa žličicom za kavu…

Makar je film snimljen za kojih dvjestotinjak tisuća kuna, specijalni efekti su toliko nadrealno dobri, da se na trenutke i sam pitaš jeli ovo film ili pravi snuff. Bez zajebancije, toliko su jebeno dobri… Ovaj film je dobio prilično pozornosti kada je par godina kasnije jedan japanski serijski ubojica jednu od svojih žrtava ubio na potpuno isti način kao u filmu. Mislim tip je bio manijak, u kući mu je nađeno preko 700 VHSova raznih manga i hentai sranja, a i čak dvije kopije ovoga filma. Autori filma su bili par puta na murji, i radi ovog manijaka, ali i radi tog što je velika količina ljudi mislila da je ovo pravi snuff film. Jebeš sada kad dobiješ DVD sa filmom izdan od neke firme, ali prije dvadesetak godina ovo se dijelilo na bootleg VHS kazetama, pa se stvarno moglo pomisliti da se zapravo neko sranje i desilo. Jedna od poznatijih priča vezana uz ovaj film je da je poznati američki glumac Charlie Sheen naletio na film, te ga panično poslao prema FBI-u i MPAA.

Bottom line, nikada u životu (osim možda u prvom dijelu serijala u kojemu je sve snimano nekako prljavo, realno, bez title i end creditsa) nisam vidio realniji prikaz gorea. Toliko se prašine diglo oko realističkih scena da su autori morali snimiti i “The Making of Guinea Pig”, u kojem su se mogli viditi isječci sa snimanja te se moglo uvjeriti da scene ipak nisu stvarne već rezultat impresivnih specijalnih efekata.

Cannibal Holocaust (1980)

Ako se ne varam, ovo je jedan od filmova koji je dobio najviše napada, tužbi, zabrana, cenzuriranja i ostalih sličnih društvenih kritika. Nakon što pogledate film ili samo pročitate ovaj osvrt znati ćete zašto. Ako ste ljubitelji životinja, nemojte čitati dalje, postoji mogućnost da će te me htjeti poslati u kurac radi detalja koje dijelim s vama. Nakon gledanja filma sam dosta iznenađen sa cjelopkupnom pričom. Uvijek sam mislio da je ovaj film spominjan samo i isključivo radi brutalnih scena, ali na svoju radost mogu zaključiti da se kroz film vrti jaka kritika ljudi i društva uopće. Sama završna rečenica koja išla nešto poput “Who are the real cannibals, them or us?” je savršeno upakirala ovu priču o prelasku nekih moralnih granica pri dokumentiranju nepoznate kulture.

Radnja u dvije rečenice: ekipica koja odlazi snimati dokumentarac o kanibalima nikada se nije vratila. Nakon nekog kraćeg vremena, antropolog kreće u potragu, te pronalazi njihove leševe ali i snimke. Gledajući snimke, koje izgledaju dosta realno, dolazimo do nekih gnjusnih scena uključujući:

Glumljene scene

- brutalno ritualno silovanje sa tupim predmetom, pa sa kuglom blata i kamenjem te umlaćivanje nekom toljagom
- pucanje sačmaricom direkt u lice
- čupanje djeteta iz trudnice i zakopavanje istoga pod blato
- rezanje spolnog organa te hranjenje istim
- generičke scene čupanja, rezanja, rezbarenja ljudskog tijela koje su ultra gore ali mila majka prema scenama iz donje grupe

Realne scene

- lov velike kornjače, te eksplicitno i detaljno snimanje kasapljenja, rezanja udova i hranjenja sa utrobom
- pucanje puškom u malu svinjicu
- rezanje glave malom majmunu
- kasapljenje oveće zmije, te pauka i raznih drugih životinjica

Sve u svemu, ovo je naj eksplicitniji film koji sam gledao, možda nema najviše gorea, ali scene koje su stvarne snimke su baš degutantne.

Uvijek sam mislio da je ime ovog filma onako teatralno, da je riječ holokaust uzeta jedino jer je sinonim za među ljudsku katastrofu. E pa nije, jer u filmu imamo holokaust i to ne kanibala prema ljudima, nego ljudi prema kanibalima. Dok gledaš film, zapitaš se kako zapravo snimaju neki dokumentarci. Koliko zapravo ljudi utječu na ono što mi vidimo kao finalni proizvod.

Slaughter Disc (2005)

Postoje čistokrvni horrori, horror komedije, horror akcije, horror avanture, horror trileri, horror drame - a jučer sam svjedočio tome da postoje i horror pornjaci :) Ovo je priča o nekom potpuno običnom tipu kojemu drkanje najvažnija stvar u životu (bez pretjerivanja). Najviše ga fasciniraju porno filmovi sa klaunima, što prilično explicitno možemo viditi rano u filmu. Nakon posjete DVD shopu gdje kupuje sve svoje goodiese, naleće na časopis koji featurea Andromedu Strange - ghotic pinup djevojku. Nakon čitanja članka o njoj, brzo ide na njen sajt (inače sajt je u filmu na andromedastrange.com, što je in real life andromedin blog:) i naručuju njen ultra hardcore film. Slijedećeg dana DVD mu stiže i “avantura” počinje.

U prvoj svojoj epizodi Andromeda Strange sa zabavlja sama sa sobom uz malu pomoć dildoa ;) Nakon što svrši, počne se rezati britvom i prereže si grkljan. Naš heroj to sve gleda sa fascinacijom i dakako baca drkicu.

Ok da ne odem dalje sa sadržajem, malo po malo, Andromeda izgleda više i više kao zombi, ali se iz TVa baca u realnost i tamo nastavlja svoje macabre porn :) Porno scene su potpuno explicitne, a kombinacija galona krvi i sexualnog čina daje filing gađenja.

Necro Files 2 (2003)

E ovo je poslastica za najupornije. Nakon što mu u prvom dijelu murjaci ubiju brata, vrli nam “heroj” nastavlja svoj nekrofilično-ubilački put. Što očekivati od filma u kojemu se radnja ide ovako: tip stavi masku i postaje neki ajmo reći sexualni demon, napada neku ženu u kući prereže joj vrat, dok je ona već na drugom svijetu on obavi sexualni čin, te redatelj fascinirano snima ejakulaciju. U pozadini se vrti kombinacija techno mjuze i klasike. Nakon ovog nekrofiličnog čina, on sjeda do nje, stavlja si rupčić oko vrata i počinje je jesti. Khm, ako ovo nije gnjusno ili bar malo čudno ajmo dalje…

Tip se brutalno napija, odlazi na grob svoga brata, povraća po grobu i nakon toga se i popiša po rigotini. Odlazi sa groblja, a zombificrani brat se diže iz groba kao da ga je romantično pišanje i povraćanje potaknulo da se vrati u zemlju živih. Ako vam i ovo nije čudno, ajmo dalje - Braco izgleda dosta OK za zombija, baš onako rudimentalni efekti su korišteni, definitivno nešto što se ne viđa u modernijim filmovima. Izgleda baš kao zombi koji je izašao iz nekog Dylan Dog stripa. Jedino jedna “stvarčica” je malo drugačija, iz gaća mu visi kara (penis, kurac, weasel, spolni organ, ona stvar) od kojih cirka 40 cm.

E sada dolazi do situacije za koje ni sam neznam dali je nekrofilija ili anti-nekrofilija: Zombi (znači očiti mrtvac) radi sexualni delikt sa živim ženama. Dobro poanta je da zadnjih 45 minuta filma, zombi samo napada random žene i sve završava sa istim situacijama (čitaj početak). Makar sve ovo izgleda kao totalno šrot film, ima nekih 10% zanimljivosti jer se cijelo vrijeme pitaš do koje će krajnosti doći u filmu.

The Story of Ricky (1991)

Da završimo ovaj tjedan u gore stilu, predstavljam vam jedan od naj badass filmova uopće. Story of Ricky iliti popularnije Riki-Oh je priča o mladiću koji nakon što je prilično gadno osvetio smrt svoje djevojke završava na robiji u nekom surealnom zatvoru. Od njegovog dolaska u tu rupetinu, vaše gledanje borilačkih filmova više nikada neće biti isto. Story of Ricky nije horror film, ali je fascinantna kombinacija kung fua, ultra grafičkog gorea i nevjerojatno opičene priče koja će vam, ovisi o raspoloženju, biti totalno cool ili blatantno idiotna.

Film sam gledao sa frendom koji je je jedan od originalne postave one ekipice sa kojima sam zavolio horrore. On sada živi/radi kojih 300 km dalje, pa eto imamo rijetke trenutke za projekciju nečega spektakularno dobrog ili u većini slučajeva lošeg. Riki-Oh je djelo koje će vam širom razjapiti usta i govorit ćete sami sebi: “Ma nemoj srat!!???”. Ovo je jedini borilački film u kojemu svaki udarac u tijelo ne završava na površini, već duboko unutar tijela, a dosta često su posljedice rupe i otkinuti udovi. Scene su spektakularne, u nekim trenucima čak i vrlo kvalitetno “izdizajnirane”. Moji omiljeni trenuci uključuju:

- aperkat koji tipu iščupa cijelu čeljust
- tip koji se bori sa Rickyem odjednom si nožem raspori trbuh i svojim crijevima počne daviti suparnika
- leđero čupanje ruke i mlaćenje sa istom

Ma ukratko, cjelokupni filing i bizarnost ovoga filma podsjećaju na Jacksonov Braindead. Oni koji su imali čast gledati to rano Jacksonovo djelo znaju o čemu pričam ;) The Story of Ricky je savršeni film sa gledanje u ekipi jer će razgaliti vaša srca i utjecati na veliku količinu smijeha. Pravi pravcati splatter!

« Prijašnja strana