Black Sunday (1960) -
'La maschera del demonio' je debi Maria Bave iako se govori da je režirao jedan film dvije godine prije ovog. Ovo je jedan od najpoznatijih i najtujecajnijih Euro horor filmova u povijesti. Radi se o vještici koju gumi prekrasna Barbara Steele kao jedna od najvećih horor glumica. Ovdje ima samo 18 godina. I na nju bude zabijena maska sotone pa se radnja prebaci u 19. stoljeće gdje pratimo dvoje doktora koji dobiju poziv od jedne bogate obitelji, od kćeri i sina da spase njihovog oca. Steele ovdje glumi dva lika, jedan je lik isti kao ta vještica iz 17. stoljeća. U ovom filmu se može vidjeti dosta Bave kakvog smo navikli u kasnijim filmovima. Njegova prvoklasna režija, atmosfera su stvarno nešto posebno. Ovo je izuzetno atmosferičan film koji ga diže iznad onoga što zapravo je. Ponekad film gubi tempo, ponekad ima prejednostavna rješenja, ali Bava sve to pokriva s atmosferom i režijom. Film je zasluženo klasik i prvi od pet filmova koje imam od Bave u ovom maratonu što ga čini redateljem koji drugi po redu ima najviše filmova na ovoj listi. To mjesto dijeli sa još dvoje redatelja: Argento i Romero, a Carpenter je na prvom mjestu sa šest filmova.
7.6/10
UTJECAJ/ZNAČAJ - utjecaj film je ogroman. Barbari Steele je ovaj film otvorio mnoga vrata i glumila je u dosta drugih horor filmova 60-ih i 70-ih.
Film je obilježio porast nasilja u filmu. Prije Bavinog filma, Fisherovi rani Hammer filmovi pokušali su pomaknuti okvir; Prokletstvo Frankensteina oslanjalo se na šminku kako bi prikazalo užas čudovišta, Drakula je svoje strašnije scene izrezao Britanski odbor za filmsku cenzoru, a nasilje u pozadini Baskervilskog psa (1959.) prenijeto je uglavnom kroz pripovijedanje. Nasilje u filmu Psiho (1960.) Alfreda Hitchcocka, koji je objavljen tjedan dana ranije od Black Sunday, prikazano je kroz sugestiju, budući da je njegova poznata "scena pod tušem" koristila brzo rezanje. Black Sunday je, nasuprot tome, prikazivala nasilje bez sugestije. Ova razina nasilja kasnije će se vidjeti u drugim talijanskim žanrovskim filmovima, kao što su špageti vesterni i giallo, uključujući Bavin vlastiti Blood and Black Lace (1964.) i gialli Daria Argenta i Lucia Fulcija. Black Sunday fokusirala se na kombiniranje erotike i horora, posebno erotike izmučenog tijela — trend koji će slijediti i drugi europski redatelji horor filmova poput Jeana Rollina i Jesusa Franca.
Uz sve to, film je najveći utjecaj izvršio na gotičke horor filmove, pogotovo talijanske tog doba i taj utjecaj je trajao sve do filma 'La Chiesa' 1989. godine od Michaela Soavia koji je bio posljednji gotički talijanski horor film. A+,
A, B+, B, C+, C
"You'll Enjoy Mr. Barlow. And He'll Enjoy You!"