White Noise 2: The Light (2007)

White Noise je jedan od onih filmova koji su mi po traileru i priči izgledali zanimljivi, ali sam ih uspio nekako preskočiti. U međuvremenu sam čuo neke ne baš pretjerano dobre kritike, što mi baš i nije neka odbijenica, ali sam ostao paf kada sam vidio da se snima dvojka. Kako sam od drugih čuo da nema neke poveznice glede radnje, neku večer sam se odlučio za gledanje nastavak. Film otvara prikaz savršeno sretne obitelji, koja se u naizgled nasumičnom manijakalnom ispadu nekog tipa raspada. Prilikom objedovanja u obližnjem restoranu, Abeu pred očima nepoznata osoba ubija ženu i sina. U šoku, Abe pokušava nekako nastaviti svoj život, ali trauma je ipak pre teška te se odlučuje na samoubojstvo. U trenutku kada je već vidio bijelo svjetlo, doktori ga uspjevaju oživjeti. Čitaj dalje…

Tales from the Crypt Season 1 (ep. 01-03)

Tales from the Crypt je legendarna TV serija koja se vrtila čitavih sedam sezona i polučila 93 više manje horror epizode. Originalno bazirana na EC Comics stripovima iz pedesetih godina 20. stoljeća, serija je vrlo brzo dobila kultni status radi kvalitetno obrađenih tema koncentriranih oko horror tematike. Veliki plus ka popularnosti zaisgurno je bilo to što se prikazivala na kabelskom kanalu HBO, koji i sada prikazuje mnogo realnije i brutalnije serije, koje bi na mainstream TV kanalima morali završiti na cenzorskom stolu. Čitaj dalje…

The Twilight Zone (New): S01E35 The Misfortune Cookie

Elliot Gould glumi bahatoga kritičara restorana koji piše za vrlo tiražne novine. Na televiziji naleti na kolegicu koja komentira malo manje poznatije restorane i dok ona hvali jedna obiteljski kineski restoran, on se čisto iz bahatosti odlučuje napisati iznimno lošu kritiku o istom mjestu, makar tamo nije ništa jeo. Čisto iz kurtoazije odlazi u taj restorančić, provesti par minuta, namjerno popljuvati svu hranu i otići doma “čiste savjesti”. Nakon obroka, dobiva fortune cookie (nemam pojma dali postoji nekakav naški prijevod) za kojega uskoro shvaća da mu je za stvarno predvidio blisku budućnost. Čitaj dalje…

Premonition (2004)

Ayaka Satomi se sa svojim mužem i kćerkicom vraća sa godišnjeg odmora. Njen muž tijekom vožnje hektično radi na laptopu te pokušava poslati važne fajlove preko Interneta. Kako to inače ide sa naprednijom tehnologijom, nešto mu crkava, pa zamoljava svoju ženu da se vrate par kilometara unazad gdje je vidio telefonsku govornicu. Kada stignu do govornice, on ulazi u nju i pokušava se spojiti na net. Ispod telefona primjećuje neke stare novine, te ih od dosade krene prolistati. Nevjerujući svojim očima u novinama primjećuje članak u kojemu je slika njegove kćerke koja je poginula u automobilskoj nesreći. U nevjerici se okreće prema autu i u tom trenu na auto naleće kamion. On i žena prestravljeno gledaju kako im kći umire…

Par mjeseci kasnije, Ayaka i njen muž su rastavljeni, ali svako na svoje načine pokušava shvatiti što se desilo te noći. Dali je njen muž lud ili postoji kompleksnija priča o “novinama terora”. Makar inicijalna ideja ima neke sličnosti sa onom iz “Final Destination” serijala, “Premonition” odlazi mnogo dublje u istraživanja mogućnosti o predviđanju budućnosti i mijenjanju ljudskih sudbina. Makar ovo nije tipični primjerak J-horrora, film je izrazito kvalitetna drama prepuna natprirodnih elemenata i zanimljivih prevrata. Gluma je tijekom cijeloga filma na visokoj razini, dok je jedini downside filma usporavanje radnje negdje pri sredini. U tom periodu filma nemamo baš nikakvih posebnih novih saznanja, film nekako sporo teče, ali u spas dolazi zadnjih dvadesetak furioznih minuta. “Premonition” iliti “Yogen” je vrlo kvalitetno odrađeno djelo sa iznimno zanimljivom idejom i trebao bi se sviđati svim ljubiteljima azijske kinematografije.

Lovesick Dead (2001)

Mladu školarku Midori tjednima opsjedaju noćne more. U tim snovima ona stoji ispred nekog malog svetišta, te se prema njoj nošen maglom približava visoki čovjek. Kada dođe do nje, nebo počne mijenjati boje i ona se budi u panici. Prvoga dana u svojoj novoj srednjoj školi, Midori se užasava kada shvati da se svetište iz njenih snova nalazi ispred školske zgrade. Od svojih novih kolega saznaje “štoriju” o tsujiuri: naime kada imaš ljubavnih problema staneš ispred svetišta, te prvu osobu koja naiđe pitaš o svojoj budućnosti. To što ti osoba kaže se kasnije i desi. Postoji mala kvaka, na tebe može i naletiti handomse boy of Tsujiura (tip iz Midorinih snova), koji ti sa svojim negativnim pogledom na budućnost može sjebati život.

Ovaj japanski film bi podjelio u dva dijela: Prvi, nama europljanima shvatljiviji dio, gdje se upoznajemo sa likovima i njihovim kompleksnim međusobnim ljubavnim odnosima i drugi koji je totalna psihodelična boleština. U tom prvom, recimo ljubavnom dijelu, radnja teče relativno sporo, najviše se vremena troši na emotivno pumpanje nekih likova i njihovoj interakciji. Kako se priča gradi, imaš feeling da će se sve vrtiti oko nekog prokletstva. Nakon što se jedna od cura odluči o svom ljubavnom životu zapitati ispred tsujiure, stvari kreću u malo bolesnije vode. Samoubojstva, ludilo, pomak granica stvarnosti - to su pojmovi koji definiraju ostatak filma.

Zadnjih pol sata filma se sastoji od toliko izgeneriranih konfuznosti, da će film definitivno pasati samo najupornijim fanovima japanske kinematografije. Inače mi je gušt nakon ovakvog filma, pokušati u glavi složiti sve kockice, ali iskreno nisam sve skopčao. Mislim skuži se rasplet radnje, ali ako si kreneš u detalje objašnjavati neke specifične događaje, dođe do nepremostivog trenja u mozgu i jednostavno staneš… Nemojte misliti da je radi ovoga film loš - jest da se malo teže pohvataju svi konci, ali je radnja od početka do kraja zanimljiva. Od početka uživaš u kvalitetnoj teenagerskoj drami sa elementima horrora, a kasnije se bacaš na to da shvatiš što se zapravo zbiva.

Usput da spomenem, efekti u filmu izgledaju dosta loše, što na neki način i ubija one trenutke koji bi trebali ispasti strašniji. Jedina stvar što može ići u obranu lošijih efekata, je to da je “Lovesick Dead” rađen po stripu, pa može biti da se na odrađivanje efekata krenulo iz neke artističke perspektive.

Masters of Horror S01E13 - Imprint

Takashi Miikeov Imprint je vrlo brzo postao (in)famous jer su ga čelnici TV kuće Showtime izbacili iz svog programa. Osim što će u sklopu Masters of Horror serijala izaći na DVDu, epizoda se prikazala na TV stanici Bravo. Upravo sam je pogledao i moram reći da sam ostao ugodno zatečen. Priča se vrti oko ostarjelog, primjetno ludoga čovjeka, koji dolazi u najveću azijsku zabit tražiti prostitutku kojoj je obećao da će je odvesti natrag u Ameriku. U svojoj potrazi, prošao je svakakve kurvinjake, te dolazi na mjesto koje zaudara po smrti. Tamo upoznaje mladu prostitutku deformiranog lica, koja mu priča o svom životu te o strašnoj sudbini koja je zadesila ženu njegovog života.

Imprint je savršeno snimljen, boje su predivne, scenografija potpuno realno daje atmosferu u kojoj se ova priča dešava. Radnja je vrlo zanimljiva i od svih Masters of Horror epizoda me je možda i najviše prikovala uz TV (u ovome slučaju notebook). Imprint je prepun malo bolesnijih scena, poput iznimno detaljnog i monstruznog mučenja uz zabijanje igala pod nokte te u zubno meso, do dosta čestih “rješavanja” abortirane djece. Makar je i u prijašnjim epizodama Mastersa bilo gore scena, ovdje se vizualno vrlo dojmljivo ističu, te se djelomično može i shvatiti skidanje sa TV rasporeda. Nemojte me krivo shvatiti, apsolutno nisam za cenzuru, ali i sami znamo da većina TV mreža, posebice preko bare imaju dosta striktna pravila. Bolja je stvar za epizodu da je nisu prikazali, nego da su je išli rezati po “moralnom” nahođenju.

Nakon 12 od 13 pogledanih epizoda ova mi je možda čak i najupečatljivija. Druge dvije koje su mi na vrhu su Jennifer i Incident On and Off a Mountain Road.

Deathwatch (2002)

Film prati doživljaje jedne čete britanskih vojnika koji se nakon važne akcije nalaze u sredini neprijateljskog teritorija. Hodajući kroz gustu maglu, nailaze na njemački rov u kojem u čudnom strahu nailaze na par vojnika. Jednog od njih odmah ubiju, jedan utekne dok najnestretnijeg ulove i pretuku. Ubrzo se počinju dešavati čudne stvari, zidovi rova krvare, misteriozni glasovi se čuju iz nekih prostorija, te se ljudi usred panike počinju drugačije ponašati.

Prije koju godinu sam gledao film “Bunker” koji je imao sličnu temu, te sam do jednog od komentara u ranim danima ovoga bloga mislio da je riječ o istome filmu. Sada kada sam pogledao i ovoga, mogu reći da je puno bolji od “Bunkera”, ali sve u svemu dosta su neke stvari razvučene što me je malo uspavalo. Produkcija filma je vrlo dobra, te je scenografija poprilično realna. Cijelo vrijeme tijekom razvijanja priče pokušavaš dokučiti o čemu se ovdje radi, a kada te pogodi kraj, primoran si na daljna razmišljanja. Ako pogledate film, preporučujem da se baciti na IMDB forume o filmu. Tamo provjerite dali je vaše shvaćanje filma istovjetno “javnom mijenju”.

Slijedeća stranica »