The Cave (2005)

Zaboravio sam prije javiti svoj dojam filma kojeg sam danas vidio u videoteci. The Cave iliti neka paklena spilja ili kako su vec preveli kod nas je veliko razočaranje. Film dobro počinje, sa misticnom atmosferom nekakave antikne utvrde u obroncima Rumunjske (slični pocetak kao u The Keep) u kojoj poveći tim istraživača neslavno završava pod utjecajem odrona. Fast forward present age, nova ekipa kreće u istraživanje… Btw pri pocetku - kaže tip “this cave is even bigger than Postojna” :) Novi istraživacki tim se sastoji od ultra elitne ekipice mladih i cool ljudi, kojima nema granice. Čak su u prvih desetak minuta scenarist pet puta uspjeli spomenuti da su ovo najbolji od najboljih. Boooring. Dalje nas priča vodi u nekakvu podzemnu verziju Aliena kojeg su upotpunosti upropastili redatelji jer svaka, ama baš svaka scena, gdje se događa napad tih živina je toliko loše, mračno i prebrzo snimljena da nemaš pojma što se uopće desilo. Likovi su bezvezni, neki i pomalo stripovski “do jaja” što ne paše u konekstu priče, dok je glavni glumac toliko neuvjerljiv do granice sramote. Ukratko jako loš film.

The Keep (1983)

Tijekom drugog svjetskog rata četa njemačkih vojnika ulazi u malo rumunjsko selo sa ciljem da se utabore u ogromnoj citadeli, smještenoj na strateški dobroj poziciji. Ubrzo neki od vojnika otkrivaju velike srebrne križeve zabijene u zidovima. Nakon okopavanja jednog od križeva, unleashaju misterioznu silu koja je bila stoljećima zakopana unutar tvrđave. Malo po malo, sila napada vonjike koji završavaju u različitim karboniziranim stanjima. U to vrijeme, iz Grčke prema tvrđavi kreće misteriozni ratnik da spriječi kataklizmu. Kao što vidite dva put sam u ovih par rečenica spomenuo riječ misteriozno, ali morao sam jer i nakon gledanja filma nisam imao pojma tko je zapravo bad guy a ni tko je mega cool good guy (glumi ga legendarni Scott Glen). Pod ovo tko je mislim na background story iza obojice….

Film teče dosta sporo jer se velika količina vremena troši na razne filozofije o ratnoj situaciji, logorima smrti, te o vjeri i ljudskim vrijednostima. Makar je film sniman početkom osamdesetih, efekti su u nekim trenucima dosta dobri - ponajviše mislim na sumaglicu koja okružuje negativca dok još nema polu-ljudski oblik. Cijeli štimung filma me nekako podjećao na cross over između igrice Return to Castle Wolfenstein i Carpenterovog Prince of Darkness. Ako niste igrali Wolfenstein, definitivno se isplati jer nema boljega od kombinacije drugog svjetskog rata i natprirodnih elemenata. Nažalost ovaj film dosta pati radi spomenutog filozofiranja i raznih dugotrajnih razgovora, tako da su mogućnosti pravog clasha dobra i zla totalno smanjene. U filmu osim Scott Glena glume i danas poznatiji glumci poput Jürgen Prochnowa, Gabriel Byrnea i Ian McKellena. Za kraj moram spomenuti dramatično lošu mjuzu, koja je zvučala kao da sam ja pijan stiskao nasumične tipke na sintisajzeru i vrlo loš izgled glave negativca kojemu su samo unutar maske stavili crvenu žarulju.

The Descent (2005)

The Descent sam pogledao još prije kojih desetak dana, ali me je film toliko pozitivno iznenadio da sam ga morao pogledati još jednom. Redatelj i scenarist ovoga filma je čovjek koji je napravio Dog Soldiers, vrlo dobar film o vukodlacima. Pričalo se da taj tip radi The Descent, koji bi trebao biti još bolji od Dog Soldiersa. Od kada sam to pročitao bio sam eager pogledati ovaj film. I tako, prošla je koja godina, film je izašao, dočepao sam se Descenta i vrijeme je da zatrujem blog sa toplim proporukama za ovaj film.

Radnja ukratko: skupina frendica se nalaze u Yosemitiu sa ciljem aktivnog vikenda u smislu posjeti nekom sustavu spilja. Žene inače briju na adrenalin, opasnije sportove etc, pa im je ovo čisto uživanje. Dakako uvijek se desi nešto loše ;) Film bi iz gledišta horrora podijelio na dva dijela - jedan koji se bavi istinskim real life strahovima koji ti se mogu desiti u specifičnim situacijama (di ćeš više specifičnije od speleologije), dok drugi prikazuje snalaženje u puno šokantnijim i life threatening momentima. Kroz cijeli film ima i paralelna priča koja bi se simplificirano mogla objasniti kao ispitivanje prijateljskih vrijednosti i dokazivanje pojma prijateljstva.

The Descent ima savršen pacing - upoznajemo se sa ekipicom, pokušavamo odgonetnuti neke međusobne situacije među likovima i onda taman kada si se virtualno sprijateljio sa ekipicom, redatelj ih ubacuje u klaustofobične spilje u kojima se i odvija većina radnje. Makar se sve dešava u mraku, osvijetjenje je savršeno odrađeno. U nekim dinamičnijim scenama i ne možeš skužiti tko koga jebava (ne u doslovnom smislu, nemora svaki film sa frendicama imati lezbijske obrate:), ali to zasigurno pojačava cijelu napetu atmosferu.

Sjećam se nakon što sam pogledao film prvi puta, da sam, makar je bilo 3 ujutro, odmah otišao na imdb jer me zanimalo dali sam neke stvari dobro shvatio. U tom trenu je bilo tipa par stotina ili milja postova oko filmu, svi su bacali neke svoje zaključke. Moram reći da je moje viđenje situacije bilo ispravno. Ukratko genijalan film, zaisgurno najbolji u ovoj godini, a meni zasigurno među desetak najboljih uopće.

My Bloody Valentine (1981)

Baš mi se u glavi vrti refren sa novog System of a Down albuma koja govori o “Old school Hollywood”. E pa ovo je old school slasher i moram reći jedan od najboljih te vrste. Od svih slashera što sam gledao, a stvarno ih je bilo, ovaj je zasigurno jedan od boljih radi par krucijelnih činjenica: likovi su dopadljivi i možeš se uživiti u njihove zgode i nezgode, ubojica izgleda totalno cool (kao rudar sa nekakvog gas maskom koja štiti od metana i sa krampom u ruci - pijukom ako ne znate što je kramp:), većina finala se odigrava u dubinama rudnika etc. Ukratko sve pet, sve za pohvalu. DVD je savršen, stvarno sa ovakvim filmovima se vidi što moderno umijeće digitalne obrade čine filmu.

Priča je slijedeća: u nekom gradiću prije 20 godina par rudara biva ubijeno jer su njihovi kompadresi se žurili na Valentinovo party. Dok ovi umiru u rudniku, svi se zabavljaju na partyu. Nakon što pronalaze tijela ubijenih, skuže da je jedan od njih preživio (u kratkoj sceni ga vidimo da je jeo svoje frendove da preživi). On završava u ludnici i na prvu obljetnicu se vraća u gradić obučen u spomenutu robu i pobije par ljudi prijeteći da će se vraćati čim se u tom gradiću napravi slijedeći party uz valentinovo. 20 godina kasnije, mladež organizirava takav party. Tko se vraća, tko je ubojica, neću vam reći ;) Makar moram priznati da je jedan detalj dosta loš i zbog njega se desetak minuta prije kraja filma može shvatiti tko je ubojica. Ne želim vam otkriti koji je to detalj, ali rulja koja je gledala taj film 1981 sigurno nije imala 25 extra godina iskustva u raznim filmovima gdje se ovakvo nešto ponovilo, pa je to tada bila samo obična scena o kojoj ljudi nisu ni razmišljali, a kamoli pogodili tko je ubojica :) Osamdesete su stvarno bile plodno tlo za slashere, potrudit ću se iskopati još par slashera iz tog doba. E još jedna napomena, ovaj film je Rated R, a i za dobiti taj rating producenti su morali izbaciti masu scena, pa je totalno očito da su sve te scene ostale u filmu (detaljnije grafičke verzije ubojstava etc) da bi film bio još bolji. Jebena MPAA i cenzura…