Tema: smrt

Rezultati pretrage: Ovo su članci na HorrorHR koji su vezani uz pojam "smrt".

The Final Destination (2009)

Već sam zaboravio da je službeno ime ovoga filma gotovo istovjetno sa originalnom, ali obratite pozornost na početak naslova – razlika između četvorke i jedinice je riječ “The”. Već sam pisao o tome, pa neću dalje odlaziti u ovo. Ta-nan, u kina je danas stigao novi nastavak Final Destination serijala – “Put bez povratka 4 3D” – i ako ste ranije gledali ove filmove znate sve kako ide. Praktički je cijela fora reciklirana sa jednim jedinim ciljem – prezentacijom novih inovativnih nesretnih slučaja i to ovaj put u 3D-u. Čitaj dalje…

One Missed Call 2 (2005)

Odlučio sam potrošiti kojih sat-dva da prođem kroz kolekciju i složim nekakvu listu filmova koje bi ili trebao pogledati radi xy razloga ili moram pogledati jer jednostavno neznam kako preskočiti killer shark jeftinjave sa početka osamdesetih. Film koji je tema ovog današnjeg reporta spada u ovu prvu grupu – skužio sam da sam u zadnje vrijeme potpuno zapustio azijske horrore. Jest da su se i oni ugušili u prosjeku i neinventivnosti, ali ima tu bar desetak filmova koji me zanimaju. One Missed Call 2 je jedan od njih. Čitaj dalje…

No Man’s Land: The Rise of Reeker (2008)

Lopovi koji su upravo opljačkali neki kazino bježe po američkoj zabiti i zaustavljaju se u malom mjestašcu sa pumpom i restoranom. Kako je jedan od njih ranjen, pokušavaju ga “očistiti” na WC-u, ali taman u to vrijeme ih skuže murjaci i dolazi do obračuna. Nakon misterioznog potresa, usred sukoba stvari se navelike mijenjaju – uz nepodonošljiv miris nešto nepoznato ih počinje ubijati. Tri godine nakon solidnog Reekera redatelj i scenarist Dave Payne se vraća sa nastavkom… Čitaj dalje…

Soul Survivors (2001)

Neki dan sam pregledavao Videonetovu horror ponudu i zapne mi u oko cover filma “Soul Survivors”. Film mi je totalno poznat i makar na prvi pogled djeluje kao neki slasherčić, IMDB mi kaže da je riječ o nečemu ipak malo drugačijem. U glavi mi stvarno neka žarišna točka govori da sam film gledao, ali čitam sinopsis i ne djeluje poznato. Čitaj dalje…

White Noise 2: The Light (2007)

White Noise je jedan od onih filmova koji su mi po traileru i priči izgledali zanimljivi, ali sam ih uspio nekako preskočiti. U međuvremenu sam čuo neke ne baš pretjerano dobre kritike, što mi baš i nije neka odbijenica, ali sam ostao paf kada sam vidio da se snima dvojka. Kako sam od drugih čuo da nema neke poveznice glede radnje, neku večer sam se odlučio za gledanje nastavak. Film otvara prikaz savršeno sretne obitelji, koja se u naizgled nasumičnom manijakalnom ispadu nekog tipa raspada. Prilikom objedovanja u obližnjem restoranu, Abeu pred očima nepoznata osoba ubija ženu i sina. U šoku, Abe pokušava nekako nastaviti svoj život, ali trauma je ipak pre teška te se odlučuje na samoubojstvo. U trenutku kada je već vidio bijelo svjetlo, doktori ga uspjevaju oživjeti. Čitaj dalje…

Infection (2004)

Upoznajemo djelatnike Japanske bolnice kojima dan kreće iz lošeg u lošije. Situacija je poprilično loša, financijski stoje katastrofalno i jedan od doktora govori drugima da im je ovo zadnji dan na poslu. Makar skoro da nemaju sa čime liječiti svojih 5-6 preostalih pacijenata, zdušno se trude da u duhu hipokratove zakletve završe dan u što najboljem redu. Nakon što jedan od pacijenata, potpuno izgoreni čovjek kojega par mjeseci održavaju na životu, pada na pod i počne krvariti, doktorska ekipa se skuplja te mu pokušava pomoći. Čitaj dalje…

Final Destination 3 (2006)

Dok je ovaj film imao svoja prikazivanja po američkim kinima, ja sam se taman našao na Floridi. Usred Universalovog zabavnog parka nalazi se veliko kino, pa sam taman htio spojiti dvije vrlo cool stvari. Prva je to da obožavam vlakove smrti (u daljnjem tekstu rollercoastere), kojih je u Universal Studios bilo 3-4, ali ono baš jebeno bolesnih. Druga stvar je to da je u kinu na matineji bio baš Final Destination 3, film kojeg otvara mega nesreća baš na rollercoasteru. Razmišljao sam prvo pogledati film, viditi tu boleštinu od nesreće, pa se onda direktno zaletiti na Dueling Dragons – adrenalinski napumpan rollercoaster, na kojemu u jednom trenu dva rollercoastera prolaze na udaljenosti od pol metra. Inače imam tendenciju spajati ovakve kombinacije, npr. kada bi imao zubobolju, u DVD player bi uvalio horror znakovitog imena “The Dentist”. Nažalost, tajming Final Destination 3 mi nije nikako pasao uz slobodno vrijeme, pa sam tek imao vremena za “Slither” i novi “Hills have eyes”.

Ako ste gledali jedan od prijašnja dva filma u ovom serijalu, znate što možete očekivati. Modus operandi je potpuno isti – skupina mladih ljudi radi “premonitiona” (vizije ili kako već) u zadnji tren spašava živote pred mega katastrofom. Kako su oni zapravo trebali poginuti, smrt ih naknadno počinju ubijati jednog po jednog redoslijedom kako su ranije morali umrijeti. Na IMDBu sva tri dijela imaju dosta dobre ocijene, (1-6.4, 2-6.2, 3-6.1), dok su kritičari trojku sasjekli na komadiće. Može se primjetiti da su negativne kritike došle najvjerojatnije samo radi toga jer “Final Destination 3″ ne donosi ništa novo, film se vrti po apsolutnom istom obrascu kao prošla dva.

Prvi dio je legendaran, ideja je tada bila iznimno originalna, te su autori kreirali prilično kvalitetan film. Drugi dio mi se svidio tek nakon drugog gledanja, tada kada sam shvatio da je taj nastavak (a sada vidim i treći dio) fokusiran samo na jedno: kako što bizarnije ubiti skupino teenagera. I to je to, to je cijela filozofija, ako vas zanimaju gruesome smrti, koje dolaze kao rezultat niza, na prvi pogled, nevezanih događaja, “Final Destination 3″ je way to go. Ja spadam u ovu grupu, pa će mi najverojatnije i “Final Destination 666″ (fantaziram u budućnost) biti sat i pol čiste zabave. Sve smrti su odrađene prva liga. Do sada mi je bila top smrt žene koja dobije cijev u glavu negdje pri kraju “Final Destination 2″, ali u trojki imamo jedan very nice killing sa pištoljem za čavle. Doduše ove spektakularne količine krvi i kasapljenja će na koji trenutak djelovati malo over the top kompjuterski izgenerirane, ali jebiga, jebeno su zabavne.

Ako gledate film malo dublje, naći ćete blesave rupe u priči, iritirajuće repetitivne scene, predvidljivost etc… Ali zašto uz sva ta mega ubojstva očekivati genijalnu priču? Why, why, why??? :)))

Reeker (2005)

Najviše volim kad o filmu prije gledanja nemam nikakvog pojma. Inače ne čitam recenzije na netu, jednostavno jer me ne zanima čitati o čemu se dešava u filmu, te kako netko dio po dio reciklira cijelu radnju. Radi toga moji osvrti neće nikada otkrivati previše stvari, nego tek onoliko koliko treba da skužite jel vam ta tema ide ili ne. Očekivao sam da je ovo neki slasherčić, ali me je opening scena razuvjerila i dodatno zagrijala za Reekera.

Neka random familija na proputovanju kroz američku zabit naleće na jelena, dožive sudar te onako ošamućeni pokušavaju se sabrati. Pas im pobjegne u šumu, te glava familije odlazi po njega. Pas se ubrzo vraća, sav krvav i sjeban vuče svoje polomljene noge, dok otac izlazi iz grmlja bez pol glave. U jebate, krvi i igara!

Ovo je jedan od onih filmova o kojemu se nesmije baš previše razglabati, jer ima relativno netipičnu priču. Kažem relativno, jer sam prije godinu i pol gledao jedan vrlo kvalitetan film koji je imao praktički istu poantu. Da ne bude mogućih spoilera odlazim u druge vode. Glumačka ekipa u filmu je dosta mlada, onako taman da budu nečije žrtve :) Ekipa je simpatična, te me po svojim putešesijama na par trenutaka cjelokupni mood filma podjestio na Rothov “Cabin Fever”.

Film je zabavan, ima dosta cool vizualno zgodnih scena (posebice scena sa zgodnom trebicom i seoskim zahodom :P ), te me je držao dosta budnim makar je sat pokazivao duboko preko dva ujutro.

Shutter (2004)

Po povratku sa večere, Tun i Jane autom naleću na mladu djevojku, koja nakon udarca ostaje nepomično ležati na kolniku. Usred panike, oni bježe sa mjesta nesreće. Nakon par dana, Tun slika školsku proslavu, te na razvijenim slikama uviđa čudne bljeskove, te naposlijetku i lice pregažene djevojke. Malo po malo, oko njega i djevojke se počinju dešavati čudne stvari koje kulminiraju sa samoubojstvima njegovim najbližih prijatelja. Čitaj dalje…

Street Trash (1987)

Ma što ljudi govorili o ovome filmu, Street Trash je nešto potpuno posebno. U mom slučaju, ta posebnost mi je većinom bila negativna, dok neke scene ipak zavređuju svoje mjestu u trash povijesti. Kada bi rekao da Street Trash ima priču, doslovno bi do maksimuma istegao smisao te riječi. Lakše je reći da je ovo nakupina nabacanih scena, relativno povezanih u svojoj bolesnošću. Akteri filma su beskućnici, u svom najgorem vidu. Alkoholičari, silovatelji, poludjeli vijetnamski veterani, ukratko dno dna ljudskoga društva.

Scenarist Street Trasha Roy Frumkes je poznatiji kao redatelj odličnoga dokumentarca “Document of the Dead”, gdje je vrlo kvalitetno obradio George Romera te snimanje “Dawn of the Dead”. Dok je radio scenarij za ovaj film je očito bio pod utjecajem nekih teških droga ili alkohola, jer ovako nešto čudno nisam već dugo vidio. Krenuo je od poante nekog staroga pitkog otrova, koji utječe na ljude tako da ih u najvećim mukama otopi ili se žrtve doslovno raspuknu u djelove. Nažalost ovdje je ta ideja stala, jer ispada da je to samo lajt motiv filma, tj. sredstvo kojim se vrlo grafički ubijaju likovi. Ostatak “priče” se vrti u međusobnoj interakciji ovoga osebujnoga društva. Ima tu nekrofilije, mučenja, mlaćenja, pa čak i scena sa vijetnamskih vampirima :P

Par scena koje su me oduševile:

- Tip odreže drugome kurac, te mu ga u sceni od minutu-dve, cijela ekipa u manirama momčadi američkog nogometa baca okolo da je on ne bi ulovio.
- Murjak pretuče tipa, baci ga glavom u pisoare, zabije sebi prst u usta, iziritira se na povraćanje, te povraća ručak tipu po glavi. Priceless zar ne :)

Ima još par scena, ali ove su najpamtljive. Sve u svemu, film je toliko čudan, da mi je na trenutke bio dosadan, dok sam u većini vremena film gledao sa totalnim upitnikom u glavi. Nemojte me krivo shvatiti, nema tu scena koje se kao ne mogu skužiti, nego se čisto pitaš čemu svrha nekom razgovoru, situaciji etc :) Splatter scene su napravljene u pravom štimungu – plastični odljevi likova, topljenje i taljenje kože, žuto-zeleno-plava želatina koja izlazi iz tkiva itd.

Slijedeća stranica »