Razorteeth (2005)

Ako se ne varam ima par filmova sličnoga imena, ali nažalost falio sam onoga kojeg sam prije kojih godinu dana  primjetio na NovojTV. Ovaj Razorteeth je jednostavno… Hm… Sranje? Makar gledam dosta smeća, nisam nikako mogao proći preko opening scene u filmu koja je zapravo nečiji video snimak ronjenja sa ljetovanja, dok su glasovi samo dubirani sa nekim debilnim razgovorom o pronalasku nekakve olupine. Dok kao pričaju o olupini koja je pred njima, mi vidimo nekakve ribice, alge i neku kramu koju je netko bacio u tih par metara dubine - olupine ni za lijeka. Čitaj dalje…

Blood Hook (1987)

Upozorenje: Ovo morate pročitati, potrošite 3 minute svoga vremena, jer će vam biti žao ako to ne učinite. Kao mulac, Peter je ljeta provodio kod svoga djeda, strastvenog ribiča, koji je jednoga dana misteriozno nestao u pecanju. Nakon 17 godina, Peter sa sa svojim društvom vraća u djedovu kolibu na jezeru, taman u vrijeme održavanja velike ribičke fešte. Malo po malo, njegovi frendovi nestaju, a mi imamo prilike vidjeti da ih jednog po jednog tamani nepoznati ubojica. Dok sve ovo djeluje kao neki tipični slasher scenario, “Blood Hook” se ipak iznimno ističe po ubojičinom spektakularnom modusu operandi. Čitaj dalje…

Piranha II: The Spawning (1981)

Tri godine nakon Danteovog filma “Piranha”, počelo se raditi na nastavku. Kako im je redatelj ubrzo odustao od cijelog projekta, producenti su odlučili na njegovo mjesto postaviti dotadašnjeg šefa specijalnih efekata. Ovom odlukom došlo je do prvog redateljskog iskustva Jamesa Camerona, čovjeka koji nam je par godina kasnije doneo mega hitove poput Terminator i Aliens. U svom debiju, relativno je solidno odradio film, koji sa Spielbergovim “Jaws” ima još više sličnosti od svoga prethodnika.

Radnje se odvija u ljetovalištu, gdje Anne vodi školu ronjenja. Prilikom grupnog istraživanja ostataka potopljene galije, jedan od njenih učenika umire nasilnom smrću. Jato krvoločnih piranha ga je pošteno oglodalo, te nitko nezna dali su krivi morski psi ili možda barakude. Dolazi do novih incidenata, a jedino Anne sumnja da su u pitanju piranhe ili neke druge sumnjive ribetine ubojice. Priča dalje teče u “Jaws” okvirima, fešta na plaži, teror iz dubina, velika količina žrtava i heffe policajac spasitelj dana.

Anninog bivšeg supruga, glavnog lučkog policajca glumi Lance Henricksen. U rijetkoj ulozi sa bujnom kosom, Lance pomaže u riješavanju misterija i tamanjenju piranha. Film ni blizu nije dosadan, ali sve ide još jedan korak dalje kada Lanceov lik vidi što piranhe zapravo mogu i uzvikuje legendarnu: “Bastards fly!!!”. Da dragi moji, piranhe u ovom filmu mogu i letiti. Do tog trenutka film je baš onako solidno konzervativno normalno horror djelo, ali sa letećim ribama ubojicama dobiva savršenu porciju trasha. Btw, znam da vas zanima: ribe lete jer su posljedica genetske modifikacije sa genima piranhe i neke slatkovodne fly fish. Vizualni gore je odrađen vrlo kvalitetno, pa čak i te leteće beštije nisu za baciti…

Da rekapituliramo: Lance Henriksen, protagonisti u rano osamdesete uskoj disco robici i leteće ribe ubojice - kako bi u MasterCardovoj reklami izjavili - neprocijenjivo.

Revenge of the Creature (1955)

Ovaj filmski dragulj je drugi dio trilogije u Gill Manu, čovjekolikoj ribi koja je godinu dana ranije zabljesnula kino dvoranama u filmu Creature from the Black Lagoon. Revenge izgleda da se nastavlja na prethodnika (kojeg nisam gledao pa nisam 100% siguran), te priča počinje u zabačenoj laguni gdje ekipa znanstvenika pokušava uloviti Gill Mana. Moram priznati da mi se film već svidio u tim početnim scenama, jer su se dosta forsirale snimke iz vode koje izgledaju jako dobro. Creature ima realističnu “uniformu” koja uključuje cijelo ljigavo tijelo, škrge, kanđe, plivaće kožice te u podvodnim scenama iznimno realno pliva (roni), što sve zajedno daje vizualno kvalitetan dojam. Nakon što ga izbomardiraju dinamitom, Gill Man pada u komu, te ga se prebacuje u neki turistički vodeni park. Tamo ga oživljuju iz kome, ali ga uz to vežu lancima i od njega rade sideshow zabavu za mase. Nakon par pokušaja, on kida lance, te na užas prisutnih izlazi iz svoga bazena.

U priču se ubacuje standardni set likova, poput znanstvenika 1, znanstvenika 2, zgodne djevojke - studentice ihtiologije (kod nje je standardno to što je prelijepa:) Dodaje se primjesa ljubavne veze, te finalni beauty and the beast odnos Gill Mana i djevojke. Makar se osjete neke rupice u priči, film ide u totalnu pozitivu baš radi toga jer se “čudovište” full često prikazuje u kadru, te u nekim trenucima izgleda mega spooky (radi efekta dišućih škrga u kombinaciji sa izbuljenim očima i ljigavom kožom). Trivia: u filmu sa jednom rečenicom debitira Clint Eastwood… Potpuno mi je bilo neočekivano njega vidjeti kao znanstvenika koji brije na testove sa miševima :))

Piranha (1978)

Baš sam u zadnje vrijeme u raspoloženju za gledati neke killer animal filmove. Od tipa dvadesetak, ako ne i više, filmova ove tematike koje se nalaze u mojoj kolekciji, bacio sam se na relativno old skulerske ubojite pirane. Moj ulaz u piranjnine vode je bio prije kojih 8-9 godina, sa YU video hitom u originalu istoga imena, a kod nas sa prevodom “Piranhe 2 - Leteće Ubojice”. ROTFLMAO, Alexandra Paul iz Baywatcha protiv letećih riba ubojica, priceless - to bi trebalo nabaviti…

Da se vratimo na jučerašnji film. Mladi par backpackera se usred noći šeta po šumi te nadolaze na nekakvo postrojenje i ogromni znak zabranjen ulaz. Bilo kako bilo, to upozorenje im se u glavi translatira u “moramo ući”, te prolaze kroz ogradu. Unutra nalete na neki ogroman bazen, pun mutne vode i dakako odmah se odluče probućkati. Na njihovu žalost, bazen je pun genetski modificiranih inteligentnih pirana sa ogromnim zubima te nezasitnom željom za hranom. Fast forward, tražiti ih dolazi neka istražiteljica specijalizirana za nestale osobe, te njen novo-upoznati lokalni alchos compadre koji živi u kolibi blizu postrojenja. Sumnjajući da je mladež mrtva u bazenu, pokušavaju pročistiti bazen, a prilikom toga sve piranje se otpuštaju u rijeku. Good job! Počinje carnage. Inače. ove Piranhe su kreirane u svrhu toga da ih se pusti po rječicama sjevernog vijetnama da požderu par Charliea ;)

Piranhe se očekivano ne vide previše u krupnom planu, već ih se prikazuje u zumiranim scenama gdje ultra velikom brzinom stotine njih jedu razne dijelove ljudi. U filmu ima poprilično krvi, što je definitivni plus, te što priča više odmiče kraju, piranhe postaju aktivnije i u masovnim scenama sa brdo ljudi u rijeci, žderu sve u šesnaest. Iznenadio sam se kada se prikazivao neki dječji kamp, tipa tridesetak dječice se kupaju u vodi, a Piranhe ulete i počnu manijakalno jesti djecu ;) Po zadnji put ću se ponoviti oko ovoga i spomenuti da djeca u horrorima prilično rijetko “najebu”. Piranha je čisto zabavan filmić…

Piranha je inače prvo jače redateljsko djelo Joea Dantea, čovjeka koji je počeo raditi sa B ikonom Rogerom Cormanom, ali je ubrzo uz Spielbergov push režirao legendarne Gremline.