Tema: psi

Rezultati pretrage: Ovo su članci na HorrorHR koji su vezani uz pojam "psi".

Hellhounds – novi dodatak Maneater serijalu

Slika govori više od tisuću riječi. Vražje beštije + SyFy Channel + Rick Schroder – epic win za ljubitelje ovakvih horrora. Čitaj dalje…

Monster Dog (1984)

Claudio Fragrasso – kako mi je gušt naletiti na njegove filmove. Ovaj scenarist, redatelj, a ponekad i glumac bio je jedan od glavnih suradnika poznatoga Bruna Matteia. Uz to, prije nego što je postao ribar (?),čovjek je horror žanru dao nekoliko legendarnih hitova poput “Scalps”, “Zombi 3″, “Zombi 4″, “Rats: Night of Terror” i creme de la creme “Troll II”. Kod žanrovskih italo majstora njegovog kalibra, kvaliteta je relativna stvar, ali bar prave horror atmosfere nikada ne fali. “Monster Dog” je tipičan primjer njegovog stvaralaštva…. Čitaj dalje…

Breed (2006)

Zaljubljen i opijen par sa svojom jedrilicom kruži po predivnom krajoliku. Kako su se izgubili, čim vide prvi tračak kopna, odlučuju se približiti i potražiti pomoć. Dakako u šumetinu neidu oboje, već samo žena u svom bikiniju. Nakon kratkog hoda dolazi do ograde koja se na široko rasteže po otoku. Tada se začuje režanje i nešto je počinje proganjati. “Pametna” curka, neke živine je love, trče doslovno par metara iza nje, a ona se skriva iza drva. Ulove je nakon pola milisekunde i bace se na kasapljenje njenog beživotnog tijela. Čitaj dalje…

Watchers Reborn (1998)

Nakon što je u predatorolikom trećem dijelu Watchers serijala djelovalo da su autori pali u stanje duboke bezidejnosti, ipak je neki crni um iz ostave izvadio ideju o inteligentnom zlatnom retrieveru i monstrumu koji ga želi koknuti. U laboratoriju gdje se rade ultra mega tajni eksperimenti, dolazi do situacije koja uzrokuje bijeg monstruma uz obvezni masakr zaposlenika. U bijegu padaju još neke kolateralne žrtve u zoološkom vrtu, što u centar priče dovodi dvojicu detektiva. Na mjestu zločina nailaze na umiljatog psa, kojega jedan od njih uzima doma. Za očekivano je bilo da će monstrum naći psa, ubiti jednog od detektiva, što automatski drugoga stavlja u glavnu ulogu.

Kada sam vidio da postoji i Watchers četvorka, zajebavao sam se da su sigurno zabrijali da se radnja dešava u svemiru. Sad vidim da radnja nema nikakve veze sa svemirom, ali… Taj famozni ali… Detektiva nam glumi niko drugi nego Luke Skywalker himself – Mark Hamill. Stvarno se nemogu sjetiti dali sam ga gledao u kojem filmu osim u Star Wars dok su još bili kvalitetni filmovi a ne CGI izdrkavanja. Hamill ovdje glumi prilično loše, te u nekim preglumljivanjima djeluje kao da sam sebe parodira (što dakako nije bio cilj).

“Watchers Reborn” više djeluje kao remake originalnog “Watchers” nego njegov punokrvni nasljednik. Makar su se na početku koristili neki snimci iz prijašnjih filmova, u kontekst se stavlja da je znanstvenica Grace (glavna protagonistica uz Hammila) zaslužna za kreaciju psa Einsteina i njegovog monstruzonog “prijatelja”.

Monstrum je u četvorki potpuno drugačiji od svojih prethodnika, a tu ponajviše mislim na psihičko stanje. Radi lezija na mozgu ima problema sa psihom, te odjednom popizdi i počne klati. Pri kraju počinje shvaćati tko mu je “mama”, pa joj čak i spašava život. Makar je ta evolucija njegovog ponašanja pozitivan dodatak, ipak mi se više sviđao monstrum iz jedinice koji je bio čisti stroj za ubijanje. Glede izgleda, opet su napravili nešto potpuno drugačije – u jedinici je bio kao veliki majmun, u trećem dijelu kao neka svemirska živina, a ovdje pak liči na vukodlaka.

Da nema bar 25 minuta brutala stereotipa u odnosima pas-detektiv, detektiv-znanstvenica, tajni agenti-detektiv/znanstvenica, film bi bio mnogo zanimljivi, a ovako je tek nešto bolji od loše trojke.

Watchers III (1994)

Priča o monstrumu i inteligentnom psu koji bi trebali biti savršeni vojni dvojac se nastavlja. Nakon svih peripetija, radnja se miče iz civilizacije i baca se u prašume gdje bi živina napokon trebala pokazati kako radi svoj posao. Ukratko poanta je da je vlada genetskim mutacijama došlo do toga da pas namiriše ljude i došepesa se do njih, a monstrum koristi psa kao homing missle i tako dolazi do potencijalnih meta.

Početna scena filma me neugodno obradovala, jer je zapravo potpuno kopirana iz dvojke. Dva umjetna agenta ulaze u tajno postrojenje, ali uz drugačije rezove oni ne bivaju ubijeni nego pronalaze monstruma i psa zgodno zapakiranima za premještaj. Osim što je ovo stvarno bila glupa stvar, praktično možeš vidjeti kako se rezanjem nekih scena i dodavanjem doslovno par sekunda drugih stvara potpuno drugi dojam.

B elementi ovoga filma startaju vrlo rano – naš životinjski dvojac se baca u prašumu gdje ubrzo ubijaju cijeli odred vladinih agenata. Vojska nezna što će nego odlazi u zatvor i stvara jedinicu okorjelih zatvorenih vojničina koje baca u riješavanje situacije. Vođa je bivši vođa Delta Forcesa, kojega glumi Wing Hauser (The Carpenter, Mutant).

Kroz cijeli film se provlači priča koja je bez ikakvih kompleksa u potpunosti od utjecajem “Predatora”: borba i preživljavanje u šumi, živina u lovu na vojnike, predator-o-vision, pa čak su i neke scene doslovno kopirane. Dakako ovdje je u igri mnogo manji budžet, pa imamo puno više priče, te čudovište koje izgleda pomalo karikirano. Prva scena u filmu gdje mu se pojavljuje ruka odiše smradom jeftine gume koja se koristila za izradu mejkapa. Jedino pozitivno što mogu reći o filmu su napadi monstruma koji su ispunjeni krvlju i čupanjem dijelova tijela.

Watchers II (1990)

Film otvara ulazak dvoje agenata National Security Agency (za razliku od jedinice gdje je Agency bilo zamijenjeno sa Organization) u nekakve tajne komplekse gdje se rade svakojaka testiranja na životinjama. Već ta prva scena smrdi na B film, jer agenti dolaze kroz mračne tunele ali crne “opasne” cvike su na licima. Prolaze pokraj doktorice koja pokušava psa učiti abecedu i naprasno ulaze u tajnu prostoriju. Trebalo im je kojih 45 sekundi da naprave glupost i da ih neka mutirana živina pobije. Projekt se radi ovoga gasi, ali glavni doktor koji stoji iza testiranja baca ješku borcima za prava životinja, koji svi sretni po noći dolaze osloboditi nemoćna bića. Dakako uz sve mačkice, psiće i majmunčiće, oslobađaju i “braću” – pametnog zlatnog retrievera i gnjusnu monstrumčinu.

Zapravo ako ste gledali ili čitali moj pogled na jedinicu, dvojka bi se mogla opisati sa trenutno hot pojmom u Hollywoodu – reimagining. To je najlakše opisati da se u filmu uzima ista ideja originala, ali se mijenjaju dodatni faktori i varijable. U prvom dijelu isto je bio kažin u instituciji za istraživanje, pas i živina su pobjegli, a razlika je da je tada pas otišao kod nekog mulca, a sada na njega nabasava tip kojeg prevoze u vojni zatvor. Usput, tipa glumi Mark Singer, nekima poznatiji kao Beastmaster iz istoimenih filmova.

Otkrije se da je pas pametan, te da radi veze sa monstrumom, potonji ga prati i kolje sve po redu. Veza je ta što su psi “napravljeni” da u ratu pronalaze neprijatelje, a monstrum pronalazi psa i uz to masakrira neprijatelje. Ameri su stvarno zaluđeni ratovima ;)

Dvojka je za razliku od jedinice dosta usporenija i treba proći kojih 40 minuta da se stvari počinju malo aktivnije događati. Djeluje mi da u filmu ima i nešto manje žrtava, ali nađu se tu i tamo koje iskopane oči, demontirane glave i slično. Još jedna razlika je zapravo u samoj pojavi monstruma – u jedinici on izgleda bolje i nema previše full frontal scena, dok je ovdje živina mnogo češće u kadru što i zapravo nije nikakvo poboljšanje jer se radi toga vide negativnosti na očito gumenom kostimu. Na trenutke mi je djelovalo da je čudovište u ovom djelu pomalo inspirirano Frankensteinovim monstrumom. Ne mislim po izgledu, jer liči na Dr. Zoidberga iz Futurame, nego po odnosu sa doktorom i sceni kada se prekriva nekom vrećom i ždere hranu iz nekog supermarketa. U jedinici mi se više sviđao – jedini cilj mu je cilj bio ubiti psa i to je to.

“Watchers II” je lošiji od svog prethodnika, te ne nudi ni približnu dozu zabave i kvalitete koju je nudila sasvim solidna jedinica.

Watchers (1988)

U šumskoj vladinoj instituciji dolazi do eksplozije. Kao jedini preživjeli iz sveopćeg kaosa izlaze zlatni retriever i nekakvo nepoznato biće koje kreće u potragu za psom. Nakon prve interakcije sa ljudima, monstrum se baca na posao i ubija čovjeka potom mu vadeći oči. Pas uspjeva uteći, te ulazi u kamion mladoga Travisa. Nakon što pokušava otjerati psa izvan kamiona, Travis shvaća da je umiljati retriever inteligentno biće, koje shvaća ljudski govor. U igru se upleću National Security Organization agenti, kojima je na čelu legendarni Michael Ironside. Saznajemo da se eksplozija desila na mjestu gdje su se kreirali genetski mutirani super vojnici, te da ubojita živina ima patološku mržnju prema psu, koji je bio sastavni dio projekta. U svojoj maničnoj potrazi sa “najboljim čovjekovim prijateljom”, monstrum samo ostavlja ljudske leševe…

Film je baziran na djelu poznatog horror spisatelja Dean Koontza. Nisam čitao njegov original, pa ni ne mogu komentirati razinu kvalitete iz pespektive ekranizacije. Ovo što sam čitao na Netu, ljudi bisu uopće zadovoljni, ali možemo i sami zaljučiti da su zapravo rijetke ekranizacije stvarno zadovoljavajuće odrađene. Nevezano za ekranizaciju, film kao film mi je bio sasvim u redu.

Makar glumci ne briljiraju, kako da ne uživam u filmu u kojemu Michael Ironside glumi ni-vrit-ni-mimo manijakalnog agenta, gdje se pojavljuje 50% legendarnog Corey dvojca (u ovom slučaju Haim a ne Feldman), gdje mlađašni Jason Priestly iz teen megahita Beverly Hills završava kao usputna žrtva, te finalno gdje opaka monstrumčina svako-toliko raskasapi nekoga. I sve to je upakirano u predivnom filingu koji je horrorima nudila druga polovica mog omiljenog žanrovskog desetljeća.

Nevezano za Ironsidea i Haima, većinu scena otima zlatni retriever, koji je definitivno najsavršeniji pas kojega sam gledao u (horror) filmovima. Kombinacija njegove dresure, te pametnog kadriranja u niti jednoj sceni ne pokazuje ni malenu greškicu koja bi zasmetala pojmu o iznimno inteligentnom psu.

Finale filma – mulac Corey Haim kao jedini zaštitnik svoje majke i cure u šumskoj borbi protiv krovožednog stvora. Eh što volim osamdesete ;-)

Rottweiler: Dogs of Hell (1982)

Uz ritam vojne muzike kamera nas vodi na sastanak strogo povjerljive tematike. Planira se prebacivanje čopora specijalno treniranih rotvajera ubojica (?!) sa pozicije A do B. Jedan od generala zapituje druge da čemu toliko muke, pa to su samo psi. Drugi u ultra cheap ass tonu mu se unosi i govori – to nisu psi, to su rotvajleri, ta sorta datira do vremena Isusa Krista! Uuuu, bad ass mofo scenaristi već u prvoj diskusiji započinju spektakl. Dakako od svih ultra turbo metoda prenošenja ovakvog opasnog “tovara” oni se odlučuju na običan kamion, koji dakako doživi sudar, te psi kreću u akciju. Taman se u blizini usred noći snima modni book sa par manekenki. One prve budu izgrižene – tako im treba kad se snimaju usred noći ;)

U svojoj cijelosti, “Rottweiler: Dogs of Hell” je rutinski ispodprosječni horror sa tematikom životinje vs. ljudi. Radi maloga budžeta, tek u osamdesetoj minuti imamo scenu u kojoj se u kadru stvarno vidi kako pas jede čovjeka. Neznam dal da spomenem da se vidi da je “pas” u toj sceni zapravo samo neki crni jastuk? Ma neću… Jedina stvar koja recimo valja u filmu su tri pol-sekundne scene gdje psi eksplodiraju nakon što ih se pogodi sačmom… E usput, film je originalno sniman u 3D što ne bi ni shvatio da nisam vidio u end credits :-)