Tema: omnibus

Rezultati pretrage: Ovo su članci na HorrorHR koji su vezani uz pojam "omnibus".

The Horror Vault 2 (2009)

Već koje vrijeme nisam pogledao nikakav uber indie horror pa mi je taman dobro došao jedan od screenera koje sam dobio preko MySpace HorrorHR profila. MySpace uopće ne koristim, složio sam ga testno, malo mu dao šanse, ali u nedostatku vremena tamo mi se više nije dalo tražiti zanimljive, najčešće low budget horror, informacije. “The Horror Vault 2″ je drugi dio horror omnibusa na kojemu je radilo više redatelja. Čitaj dalje…

Playboyeve zečice u horror omnibusu

Za dva tjedna na DVDu u Americi izlazi film “The Telling”, omnibus sa tri horror priče prepun Playboyevih zečica. Među njima se ističu Holly Madison i Bridget Marquardt koje su zadnjih par godina živile kao Hugh Hefnerove top koke…

Poster:

Trailer:

Campfire Tales (1997)

Digla se na forumu buka oko ovog filmića, pa sam uz ostale momke sa domaćih horror blogova odlučio, kako bi se reklo, kud svi tu i mali Mujo. “Campfire Tales” je antologija klasičnog formata – tri priče koje se prezentiraju unutar dodatnog okvira. Nakon automobilske nesreće, ekipica teenagera zapne u šumi, te uz logorsku vatricu vrijeme krate pričajući “strašne istinite događaje”. Čitaj dalje…

Nove slike iz prokletog filma Trick ‘r Treat

Trick ‘r Treat je film koji je dobio odlične recenzije ali ga već drugi Halloween za redom Warner Bros uspjeva smetnuti sa uma. Pričalo se da će izaći na DVD ovog mjeseca, ali ništa od toga – zadnje informacije su da ćemo “Trick ‘r Treat” moći vidjeti tek slijedeće godine. Po kritikama na horror sajtovima i forumima, tj. po onim sretnicima koji su ga uspjeli vidjeti na nekom festivalu film je odlična i zabavna antologija koja se vrti oko Halloweena (praznika, ne serijala). Čitaj dalje…

You’ve Made the Bed… and Now Die in It (1991)

U ovo doba kada je svemoćni Google omogućio svima da ama baš nađu bilo kakvu informaciju, gledam ovaj djelce i u šoku neuspješno tipkam na mobitelu tražeći neku referencu. Ime filma ne daje ništa, grupa čije se glazba koristi ne postoji, nekakva imena “glumaca” odlaze u nepoznato, jednostavno dvadesetak minuta traženja bez ikakvog rezultata. Nakon svakakvih kombinacija riječi, nalazim na jednu jedinu referencu na ovo djelo i to onu u nekakvom opskurnom katalogu boleština gdje je ovaj film lociran ispred nekakvih amaterskih snimki raznoraznih operacija u medicinskim šatorima Afganistana. Čitaj dalje…

Creepshow 3 (2006)

Nakon kojih dvadesetak godina od zadnjeg Creepshowa, zli tandem Ana Clavell i James Dudelson snimaju treći nastavak. Osim što su zajedno režirali ovo nedjelo (i stvorili “Day of the Dead 2“), Dudi i Klavelka su se bacili u produciranje, pa čak i pisanje scenarija. Kao i što se očekivalo radnja je podijeljena na nekoliko segmenata. Svaka pričica bi trebala imati svoju poantu (a nema je), te se sve zajedno kao fol spajaju u jednu idiotno nelogično degutantno lošu cjelinu. Kada malo razmislim, ovaj film već toliko mrzim, da mogu reći da je Uwe Boll naprema ovom dvojcu Bog Svemira i najzaslužniji čovjek za bar tridesetak najcjenjenijih nagrada za životno djelo. Da, dodajmo mu još i Nobelovu nagradu i mjesto počasnog predsjednika ocjenjivačkog suda Sundance festivala. Da ljudi moji, Creepshow 3 redefinira pojam šrot šrotova… Čak sam na tren pomislio da istoimenu kategoriju promjenim u “Creepshow III”.

Sve nedostatke i poveznice sa iole postojanom količinom razuma shvatiti ćete iz mojih pogleda na ove velemajstorije:

Priča 1: Spektakl nad spektaklima (scenarij spomenuta Clavell)

Teenagerica dolazi doma i onako usputno frendici na telefon kaže da jedva čeka da se odseli iz ovog kvarta. Ulazi u kuću te je njena obitelj malo podjebava. Otac pokušava promijeniti kanal na televiziji, ali to baca našu heroinu natrag ispred kuće. Sa čuđenjem ponovno ulazi u kuću, te vidi da je sada kćerka potpuno druge obitelji. Ponovimo ovo još jednom, ali sada naš curetak ima neke ultra jeftine plastične dodatke na tijelu koji bi trebali dati izgled nekakve mutacije. Odjednom se ponovno vraća staroj obitelji ali se pretvori u mutanta, te dođe susjed i pretvori je u malog zeca.

I to je to. Baš doslovno tako ide priča. Zašto se cura nakon drugog puta počne mijenjati u mutanta? Zašto je susjed doneo “magični” upravljač? Zašto je pretvara u zeca? Zašto je nekome palo na pamet da je ovo kao fol cool priča ala Twilight Zone? Zašto je ovo otvaranje filma? Zašto je gđica Clavell uopće u filmskoj industriji? Zašto sam nakon ovoga uopće nastavio gledati film? Ok…

Priča 2: samotnjaci na FM valovima

Makar ne može biti toliko glupa priča kao prethodna, probajte zamisliti slijedeće – tip koji radi kao zaštitar dolazi u svoj samotni dom. Od nekog starca na cesti kupuje antenu za radio, te mu odjednom radio počne pričati umilatim ženskim dijelom. I sami znamo da radio ima neki plan, a što bi to moglo biti? Osvajanje svijeta? Brutalna osveta? Početak seksualnog odnosa sa radio aparatom? Ne… Kako bi pajtonovci rekli, “and now something completely different” – radio govori tipu kako da ukrade neke pare, ubije svjedoke i tjera čovjeka na to da se pare moraju pametnu uložiti u dionice, investicijske fondove i slično. Mislim jebemu mater? Pametno je ulagati, ali koji kurac bi “živi” radio prijamnik u horroru o tome razmišljao?

Priča 3: već viđeno

Treba je serijski ubojica koja kao prostitutka ubija tipove. Na randevu je zove neki tip, za kojega uskoro saznajemo da je monstrumoidni ubojica. Ova priča, makar nema nikakvu radnju koja bi se mogla opisati u više od gore napisane rečenice, ispada fantastična prema đubretu iz prve dvije “epizode”. Poanta nigdje, efekti ružno jeftini.

Priča 4: scenarističko anti remek djelo

Dva studenta dolaze kod profesora u kuću. Stari prdonja ima ultra mladu žensku, pozamašnog poprsja, a ponašanjem izgleda kao da je izašla iz “Stepfordskih supruga”. Dečkima pada na pamet da to definitivno nije prava osoba, nego nekakakv robot. Čim im je pala na pamet ta ideja, oni razrežu ženu na dijelove da nađu prekidač koji je gasi !? Kada je potpuno isječu, shvate da je to zapravo bila prava žena – no fucking shit??! Šok i nevjerica… Mislim jebemu, pa nemožeš ovo smisliti, napisati i onda ekranizirati.

Priča 5: savršeni kraj

Neki tip je ono baš ultra zao. Bahat je, mrzi ljude blah blah. Nekom beskućniku daje hotdog koji mu je pao na pod, te se jadnik od brzine jedenja uguši. Duh beskućnika počinje proganjati tipa. Kastastrofa, do kraja.

Ako vam i ovo nije dovoljno, baciti ću u vatru još par detalja: krv ne da izgleda umjetno, nego liči na gulaš. Gluma je, ali vjerujte mi, pretjerano loša. Katastrofalna, nevjerojatno amaterska. Za muziku iz filma, ona što se puštala u prvim danima Getroa je klasik. Cijeli glazbeni score se sastoji od ponavljanja tri melodijice, od kojih se jedna (piše u end credits) zove tipa moderna polka :))) Uz to uvodna špica je napravljena jeftinom 3d animacijom… Majko moja, prezirem ovaj film i mrzim sebe što sam potrošio devedesetak minuta na ovo smeće. Po prvi put na HorrorHR, zasluženo film ne stavljam u niti jednu kategoriju osim “Šrot šrotova”.

Psycho Santa (2003)

U ovom low-budget omnibusu nalaze se četiri priče duge po kojih 15-20 minuta. U okvirnoj priči mladi bračni par autom odlazi na božićni party. Muž je potpuno bezvoljan, te vozeći kroz šumu ženi priča par strašnih situacija koje su se dogodile u tom kraju. Kao što i predpostavljate, svaka ima nekakve veze sa ubojitim Djed Božićnjacima. Ta veza je u globalu dosta labava, ali ajde… Priče nemaju imena, ali ću ih ja nazvati po svom nahođenju.

Priča #1 – golotinja

Dvije zgodnjikave (ajd, imaju dobra tijela) djevojke odlaze u osamljenu kolibu, gdje čekaju svoju frendicu. Kako ona ne dolazi, cure se odluče zabaviti. Bar kada znaš da će radnja biti idiotna, cijeniš svaki centimetar kvadratni golotinje. Jedna od cura, sa prilično fora pirsinzima na grudima se odlučuje na tuširanje, pa nam kamerman podaruje par minuta full frontala. Nakon toga se curke oblače u sexy donje rublje i počnu zajedno plesati. U zadnjih 5 sekundi filma pojavljuje se ubojica obučen u Djeda Mraza u riješava ih. I to je to, lol.

Priča #2 – covert ops

Dva provalnika u manirima Delta Force 3 provaljuju u kuću slijepe žene. Kako su nesposobni ona naleti na njih i ubiju je. Nakon desetminutnog šuljanja po kući, dolazi tip sa brutalno izgorenim licem i pobije ih. Tip nakon toga ubije i nekog tipa koji glumi Djeda Mraza. I to je to, lol #2.

Priča #3 – ne-priča

Ovo i nije posebna priča jer samo saznajemo više informacija o ubojici iz prethodne priče i gledamo kako ubija neku trebu i tipa. Usput sva ubojstva su napravljeno dosta cheesy.

Priča #4 – ajd bar nešto

Brat i sestra se voze između pozicije X i Y i negdje u sredini im stane auto. Kreću pješke kroz šumu, ali nalete na ubojitog Djeda Mraza. Ovaj put se on bar pojavljuje na više od deset sekundi, što ovaj segment diže na nebesa u usporedbi prema prijašnjima. Sve ostalo je whatever.

“Psycho Santa” je omnibus kojega obilježava jako loša priča, jadna gluma i ne preporučam ga baš nikome. Dosada deluxe.

Twilight Zone: The Movie (1983)

Dobra stara Zona Sumraka. Sjećam se da sam kao mulac sa divljenjem gledao špicu serije i uživao u “čudnim” stvarima koje su izmontirali u nju. Glavna glazbena tema je druga priča, uvijek bi se naježio čim bi čuo prve note tog legendarnog spooky scorea. Osim X varijacija i sezona “Zone Sumraka”, u pamćenju mi je ostao i ovaj film iz 1983. godine. Nakon valjda petnaestak godina, ponovno sam se bacio na gledanje.

Film se sastoji od četiri segmenta i jedne uvodne pričom, koja je uz to i zaključna. Tko se ne sjeća trenutka kada nakon bezazlene igre asocijacija, Dan Akroyd upita svoga suputnika u autu dali želi vidjeti nešto strašno? Nakon pozitivnog odgovora, Akroyd se okreće i pretvara u monstruma. Yummie, pravi old skul.

Segment #1

Prva priča govori o Billu Connoru, očajnom čovjeku koji radi problema na poslu za sve počinje kriviti crnce, “žute” i židove. Kako to inače bude, u Zoni Sumraka stvari se mogu vrlo brzo zakomplicirati. Izlazeći iz bara, Connor se odjednom nađe usred nacističke okupacije. U nizu strahova, prođe sve faze ljudi koje je vrijeđao – napad ku klux klana, te ratne strahote vijetnamskog rata.

Većini ljudi će ovaj segment djelovati nekako nedovršeno, što je zapravo i istina. Naime pri snimanju jedne od scena gdje je glumac Vic Morrow koji glumi Connora trebao pobjeći od helikoptera, došlo je do gadne nesreće – helikopter je pao, te odrubio glave njemu i dječici koja su bila sa njim u toj sceni. Redatelj ove epizode, poznati John Landis (American Werewolf in London) je imao gadnih sudskih problema radi ovih smrti. Na kraju se sve, na njegovu sreću, pozitivno riješilo.

Među Internet generacijom se čak napravila i nekakava mini urbana legenda – naime u petoj minuti filma (negdje između 12 i 16 sekunde), u sceni kada Dan Akroyd još nije postao monstrum, u prozoru se na djelić sekunde vidi nekakav kao “duh”. To je bila samo greška pri osvijetljenju, ali eto, zanimljiva trivia.

Segment #2

Po meni najlošija epizoda ovog omnibusa, priča o staračkom domu u kojeg dolazi misteriozni čovjek koji starcima može ostvariti to da na jednu noć ponovno postanu djeca. Mislim epizoda je ok, ima svoju poantu, ali nekako mi je premlaka prema drugima.

Segment #3

Legendarna epizoda koju pamtim iz originalne serije. Izlazeći iz restorana, Helen slučajno autom pogodi maloga dječaka. Kako mu je uništila biciklu, nudi mu prijevoz do kuće. Nakon što uđe u dječakovu kuću, život joj se mijenja. Njegova familija je bolesno uljudna, sve im je super, čista pozitiva. Ubrzo se saznaje da je sva ta savršenost posljedica dječakovih moći. Ovu ideju su čak obradili i u jednom crtiću sa Johnny Bravom…

Segment #4

Za kraj poslastica – obrada klasične epizode sa William Shatnerom i gremlinom koji pokušava srušiti avion. U “Twilight Zone: The Movie” Shatnerovu ulogu je fantastično odradio John Lithgow, koji je zdušno pokazao što znači pravi strah u avionu.

Hellblock 13 (2000)

Ovaj Tromin omnibus započinje sa interakcijom između psihotične ubojice (vamp cheapo ikona Debbie Rochon) u iščekivanju smrtne kazne i zatvorskog čuvara (legendarni Leatherface Gunnar Hansen). “Djeva” mu govori da joj zidovi pričaju svakakve bolesne stvari, te mu čita par priča koje je od njih načula…

Prva pričica je vjerojatno najsolidnija stvar koju sam ikada pogledao, a da je izašla iz Tromine produkcije. Mlada žena radi svoga novoga ljubavnika u jezeru utapa svoje dvoje male djece. Već prve večeri počinje čuti dječje hihotanje i počinje shvaćati da se njeni “najmiliji” vraćaju iz mrtvih. U istinski eerie pričici, stvari malo kvari loš (tipični Tromin) makeup zombificirane djece, te pojam da su njihova tijela već nakon drugog dana hiddeously deformirana kao da su se toćala mjesecima. Nevezano za to, ovo je sasvim solidno djelce.

Druga priča se vrti oko trailer trash familije, mladog bračnog para sa malim “problemčićem” – redneck hillybilly muž ima zajeban karakter i vrlo često tuče svoju ženu. Ona nakon xx-tog udaranja popizdi i odlazi do lokalne vještice da joj pomogne. Rezultat je vrlo glup, čak i po Trominim standardima.

Zadnja priča nije baš nešto, ali je mnogo bolja od prethodne. Banda motorista kreće u Meksiko na kupoprodaju droge, ali prije toga se zaustavljaju na svome svetom mjestu – grobu Big Rhonde, motorističke ikone. Nakon cijelonoćne pijanke, drogeraja i obveznog lezbijskog seksa među dvije žene u fetišistički crvenoj kožnoj obleci, Rhonda oživljava i rješava neke situacije. Dosadno i predvidljivo.

Osim prve priče, sasvim je u redu odrađena okvirna priča, koja završava sa očekivanim mini masakrom…

Deadtime Stories (1986)

Priča jedan “Peter and the Witches”. Nemam pojma na koju se bajku ova pričica referencira, ali počela je u dosta sporom i nezanimljivom tonu. Dve stare vještice moraju napraviti pobiti par ljudi da pronađu sestrin grob te da je ožive iz mrtvih. Čim počinje akcija, ova priča mi odlazi u totalno pozitivan đir: genijalni old school ne-CGI efekti procesa pretvaranja kostura u “živu” osobu, zabijanje noža u glavu, ručnog čupanja srca, gađanje očima… Sve u divnom “ejtis” ozračju, pravi gore napravljen sa stilom. Na trenutke su me čak efekti podsjećali na Evil Dead I/II.

Druga priča je ‘orror verzija Crvenkapice. Ovdje je Crvenkapica ultra zgodna cheerleaderica koja bakici nosi lijekove. Igrom slučaja, apotekar pomiješa lijekove i naša heroina kreće babi sa lijekovima od nekog rock-dooda. Tip kad sazna za mixup poludi jer mu lijekovi trebaju da se te noći ne pretvori u vukodlaka :) Dok u obližnjoj šupi Crvekapica uživa u svom prvom seksualnom iskustvu sa svojim ljubljenim, vukodlak napada njenu bakicu. Itd… Ma zakon, baš je cool bilo za pogledat.

Treća priča je definitno najgenijalnija, jer najviše naginje prema sick humoru. U psihijatrijskoj klinici obitavaju Papa i Baby Bear (znate li o kojoj bajci pričam? :) koji su osuđeni na 4250 godina pritvora ;) Mama Bear uleće u bolnicu te svi zajedno bježe prema kućici u šumi u kojoj su ranije živili. Tamo sada živi Goldie Lox (iliti Zlatokosa), koja mami i ubija mladiće koristeći svoje telekinetičke moći :)) Jebemu, ovo je genijalno :))) Sada se oni skompaju i postaju svi zajedno još luđa familja, i nastavljaju sa lagodnim životom uz pokoju žrtvu. Par legendarnih fora iz filma:

Papa Bear (ulazeći u kupaonu, u Psiho stilu otvara tuš kabinu u kojoj je naša Goldie Lox kao od majke rođena): WHAT???
Goldie Lox: Hm? Who were you expecting? Janet Leigh? :))

Mama Bear i Papa Bear: You will be like the daughter we never had…
Goldie Lox: You will be like the parents that I brutally slaughtered

E da moram napomenuti da je ova zadnja epizoda i snimana nekako parodično, tako da familja dok hoda i vozi auto, čini to u nekakvom benihilovskom điru – znate ono malo ubrzano ;) Sve u svemu, Deadtime Stories rule – kombinacija horrora i komedije u taman omjeru.

Slijedeća stranica »