The Stepfather (1987)

Jerry je savršen otac. Jedini zajeb je to što je on iznimno poremećena osoba, te pojam savršenstva shvaća vrlo doslovno. Čim se desi nekakakav problem u obitelji, Jerry pakira svoje kofere, brutalno pobije sve članove obitelji i kreće u neki drugi grad “nabaviti” si novu, još savršeniju, familiju. Radnja filma počinje godinu dana nakon riješavanja jedne od obitelji. Sada je Jerry već mjesecima oženjen sa Susan i živi sa njom i njenom jedinicom Stephanie. Stephanie je cura koju je smrt njenog oca dotukla, te se nikako nemože naučiti na Jerrya. Problemi u obitelji? Jerry ne voli probleme…

Uđeš u video i okreneš se lijevo. Na predzadnjoj polici od vrha, cirka 4-5 video kazeta od lijevog ruba sobe. Sjećam se kao prije petnaestak godina - na ovoj poziciji je bila videokazeta “Očuha”. U to vrijeme, videoteka je imale cirka 40-50 horrora. Većinu sam ih gledao po nekoliko puta, a “Očuha” sam posebno zapamtio. Prije jučerašnjeg ponovnog gledanja, taj film nisam primirisao još od tih VHS dana, ali mi je u pamćenju ostala očuhova faca i njegovo progresivno ludilo. Film nije nešto posebno dinamičan i prepun krvoprolića, ali tijek radnje je zanimljiv, a Terry O’Quinn briljira kao manijakalni poremećeni očuh. Mlađim generacijama, O’Quinn će biti poznatiji kao John Locke iz serije koje nikako da pogledam - “The Lost”.

Jačina filma se ponajviše prikazuje u slojevitom liku očuha, koji je potpuno bipolaran - sa jedne strane je apsolutni manijak, ali sa druge se stvarno trudi da bude savršen pater familias. Kako je očiti psihički bolesnik, bilo kakav prekid savršenstva u obitelji mu zapali fitilj, te mu u sekundi uzrokuju dr. jekyll/mr. hyde transformaciju. Terry O’Quinn je ponovio svoju ulogu u nastavku iz 1989, dok se u 1992 snimio i treći dio napravljen direkt za TV.