Night of the Zombies (1981)

Baš sam jučer pisao o blesavim izborima u imenovanju zombie filmova. Kužim zašto se se dodavale brojke na pojam Zombie, ali ne kužim zašto se ovaj film “Night of the Zombies” u špici zove “Night of the Zombies 2″? Čemu ta dvojka, kada je ovo zapravo jedinica? Jedino logično što mi pada na pamet je da su vukli na one jadnike koji bi se slučajno zajebali i pomislili da je ovo “Night of the Living Dead 2″. Za film do gledanja nisam nikada u životu čuo, a sada vidim zašto. Čitaj dalje…

War of the Dead (2006)

Za one koji prate HorrorHR, prvo moram spomenuti da ovo nije finski zombie film o kojemu sam pisao prije pola godine. I ja sam se zajebao misleći da se radi o tom obećavajućem djelu, a dobio sam low budget američki horror, koji iskreno za sobom ima i dobru ideju. Zombiji su uvijek kul, zombiji mrtvih nacista još bolje, a zombiji mrtvih nacista koji kreću u osvetu nad savezničkim vojnicima koji su ih lišili života djeluje čak dosta zanimljivo. Čitaj dalje…

House of Blood (2006)

Kamera iz ptičje perspektive prelazi preko ceste u šumskom podučju. Autobus pun zatvorenika hita prema svojem odredištu, ali niz slučajnih događaja uzrokuje da se auto iz drugog smjera uzrokuje sudar. Vrlo brzo najokorjeliji kriminalci se snađu, te pobiju par stražara i otimaju vozača auta. On je sasvim slučajno doktor, a jedan od njihovih kompadrea je gadno ranjen. Sa svojim taocem, odlaze u šumu, te nakon nekog vremena probijanja kroz gustiš, nailaze na poveću kolibu okruženu misterioznom maglicom.

Pred kućom vide kako neka žena reže ovci vrat sa ciljem prokupljanja krvi, te je poslije “crpljenja” maže nekakvom crnom masti pod čijim djelovanjem ovca nastavi normalnu živjeti. Našem doktoru je to dovoljno da pomisli da ta crna smjesa može pomoći i ranjeniku. Nasilno upadaju u kuću i pred sobom vide obitelj, koja očito živi po svojim standardima življenja koji su bili u opticaju prije kojih par sto godina. Uz to familija govori onim “šekspirijanskim” načinom - dodavajući th i yee na kraju svake riječi.

Nakon što doktor amputira unesrećenome ruku, familija namiriše krv te se pretvaraju u krovoločne vampire. Slijedi masakr i kojega jedino doktor uspjeva izvući živu glavu. Ostatak filma je doslovni copy-paste prvog dijela, samo što je sada doktor jedan od zatvorenika u autobusu (kao optužen za ovaj masakr) i ponovno nam slijedi sudar, te posjet istoj kolibi i istoj obitelji.

Film je režirao i osmislio Olaf Ittenbach, poznati njemački special effects majstor, koji je horror fanaticima poznatiji po “Premutos”, te eventualno po efektima iz mega šrota njegovog poznatijeg sunarodnjaka Uwe Bolla. Film se može podijeliti u dva dijela - razvojnu priču te akciju. Priča je u oba ponavljanja vrlo monotona, na trenutke blesave, dok je akcija neočekivano dobra, da skoro pa izvlači film na nekakvu “borderline” pozitivu.

Kako je Ittenbach majstor efekata, akcija je napravljena prilično brutalno - čupaju se udovi, gnječe se glave, vade se unutarnji organi, zabijaju se lopate u lica, sačmaricom se masakriraju dijelovi tijela. Vampiri izgledaju kao nekakvi “cross-overi” između vampira, kanibala i demona, te na trenutke spektakularne scene makljaže liče direktno inspirirani, sa sada već legendarnim “From Dusk Till Dawn”.

Film traje kojih stotinjak minuta, da su eventualno skratili za kojih trideset minuta, čak bi se i moglo uživati u filmu bez premotavanja. Osim lošeg scenarija, te prilično zamornih diskusija, film pati od “all-German castinga”. Film je sniman na teritoriju Austrije i Njemačke, pa je većina glumaca sa tog područja, što u nekim scenama djeluje prilično glupo. Posebice mislim na braću zatvorenike, gdje jedan ima baš pravi naglasak negdje iz Velike Britanije, dok mu braco govori kao da je iz Štajerske. Uz to, zamislite obitelj koja govori u stilu “we needth, musteth killeh thee”, a zapravo imaju njemačke akcente.

Usput u filmu se na minutu dvije pojavljuje poznati njemački glumac Jurgen Prochnow.

Kako je film sniman od strane njemačke firme, nisu morali robovati strogim cenzuriranjima američke MPAA, pa su gore scene odrađene u pravom splatter điru. Da nema takve brutale, film bi bio potpuni promašaj, a ovako bar preživljavaš dosadne razgovore u iščekivanju masakra…

Dead Island: Schools Out 2 (2001)

RTL Televizija nas je prije kojih pola godine “podarila” sa ovim njemačkim slasherom proizašlim iz produkcije njihove matične kuće. Originalnog imena “Die Insel der Angst”, film govori o skupini djevojaka smještenih u osamljenom sanatoriju lociranom na nepristupačnom otoku. Sanatorij se nalazi u bivšem samostanu u kojemu su ranije bile smještene redovnice zavjetovane na šutnju. Nakon što jedna od djevojaka pomisli da je vidila duha, druga nam iz rukava vadi priču o ukletom samostanu. Prije par desetaka godina, jedna od redovnica je zatrudnila sa nekakvim ribarom. Nakon što se dijete rodilo, ostale časne sestre su ga otele, iskopale oči i zakopale ga usred šume. U roku od par dana sve časne sestre su nestale, a priča kaže da se prvoga svibnja svakih deset godina, redovničin duh vraća u osvetu.

Ideja filma je čak zanimljiva, jer uvijek ima potencijala sa creepy ubojicom odijevenog u časnu sestru sa velom koje prikriva lice. Nažalost, scenarij je prepun loše odrađenih kopiranja raznih slasher stereotipa, pa je finalni proizvod samo blijedi dodatak tom popularnom horror pod-žanru. Baš šteta jer uz bolju priču film je mogao biti mnogo više, posebice radi genijalnog okruženja u kojemu se radnja događa. Prelijepi napušteni otok prepun zelenila, stara napuštena tvrđava, katakombe, demoni isklesani u stijene koje okružuju otok - uz ovakve prirodne “kulise” se stvarno može napraviti dobra atmosfera za horror.

Usput, gledao sam veliki broj slashera, ali se stvarno ne sjećam kada sam uspio već nakon cirka 10 minuta znati tko je ubojica. Ovo je samo jedan detaljčić koji potvrđuje da su scenaristi vrlo loše odradili svoj posao.