Satánico pandemonium (1975)

Maria je mlada časna sestra koja živi u miru Božjem unutar prelijepog samostana lociranom negdje u Meksiku. Jednoga dana prilikom šetnje po šumi naleće na potpuno golog čovjeka koji mrtav hladan stoji pred njom i promatra je. Od šoka Maria bježi glavom bez obzira u sigurnost svoga svetoga reda. Iste večeri, u sobu joj dolazi druga časna sestra, objavljuje joj svoju ljubav i počinje je skidati i ljubiti. Usred ekstaze, Maria skuži da je ta druga sestra zapravo čovjek kojega je vidila u šumi. Nakon “općenja”, on joj se predstavlja - “Ja sam Lucifer”.

U plaču i tuzi, Maria se počinje moliti i šibati, ali od tada stvari kreću na gore. Opsjednuta od strane Lucifera, kreće u svoju griješnu misiju. O čemu ovdje govorim, možete najlakše shvatiti iz imena po kojemu je ovaj film još poznatiji - “La Sexorcista”. Ovaj tipični nunsploitation film odlikuje loša gluma, vrlo čudna povremena glazbena podloga, te jeftina montaža Luciferovog pojavljivanja i nestajanja. Unatoč svemu ovome, ovo je bilo zanimljivih sat i pol. Moram priznati da me je zanimalo dali će Maria na kraju završiti u rukama svete inkvizicije ili kao Luciferova štićenica. Pohvalno je što kraj skriva i jedan twist, koji daje drugačiji obol cijeloj priči.

Drácula - spanish version (1931)

Originalni “Dracula” je u Americi postojao u svojoj nijemoj verziji bez govora, samo uz blokove teksta koji su opisivali trenutne događaje na velikom ekranu. To je bila verzija filma za kino dvorane koje još nisu omogućavali reprodukciju zvuka. Ipak naj-posebniji detalj oko Dracule je to što se napravila i “španjolska verzija” filma. Naime, latinsko tržište je u ranim tridesetim godinama prošloga stoljeća bilo dosta zahtijevno i nespremno za sinkroniziranje nekih filmova. Universal je radi toga odlučio duplirati snimanja, te napraviti dvije verzije filma. “Pravi” Dracula se snimao ujutro, dok se španjolska verzija snimala sa potpuno drugim castom navečer na istom mjestu, doslovno sa prekopiranim scenama.

Posebnost u cijeloj ovoj priči je ta da su “španjolci” gledali snimanje američke verzije, te su u svojem filmu popravljali sve nedostatke koje su primjetili. Finalni rezultat je to da su kritičari njihovu verziju proglasili kao kvalitetniju. I istina, nakon što sam pogledao obe verzije, potpuno se slažem. U američkoj verziji su neprikosnoveni Bela Lugosi kao savršeni Dracula, te glumci koji su odradili uloge Van Helsinga i Renfielda, dok je u španjolskoj praktički sve drugo bolje i kvalitetnije odrađeno. Baš se eksplicitno vidi da je španjolska verzija dodatno objasnila neke nedorečene scene, koje su se u originalu morale uzeti as granted. Neki likovi su ovdje posebno “življe” odrađeni, što je imalo velike veze radi različitosti glume u sjevernoj i latinskoj americi. Recimo samo gledajući ženske likove - u originalu su onako dosta konzervativnog izgleda, savršeno pripremljenih frizura, kamenih lica, dok su u španjolskoj verziji to vesele djevojke, raspuštenih kosa, dekoltiranom odjećom te prozirnim spavaćicama.

Dracula, kojeg glumi Carlos Villarías, je dobar, ali na trenutke sa svojim izrazima lica potpuno komičan. U filmu se dosta često koriste razne grimase lica, posebice različiti pokreti očiju (buljenje), što me par puta i nasmijalo. Španjolski Van Helsing mi nije baš išao, dok je glumac koji je odradio Renfielda, isto kao i u originalu, izgledao poptpuno manijakalno. Spomenuo sam u osvrtu na original da je kraj nekako pre naprasan. Ovdje je ta finalna scena, kao i mnogo drugih, dodatno prilagođena gledatelju koji očekuje nekakav logični slijed događaja.

Enter… Zombie King! (2003)

E sad, ovo je doista poseban film. Prije desetak i više godina sam često gledao kečere. E pa ako se sjećate osim ovih svih američkih federacija, dosta su jaki bili i meksički turniri. Kod njih je bilo posebno što je svaki kečer preko lica morao imati neku masku. Da skratimo, ako vam to još nije poznato, pogledajte sliku uz ovaj post. E sada zamislite tim američkih kečera sa maskama koji se bore protiv zombija? E pa oko toga se vrti ovaj film :) U prvom planu je Ulysses, pravedni i poznati borac, koji kreće na odmor sa fellow kečerima Mercedes i njenim bratom Blue Thunderom. Moram spomenuti da svi kečeri od 0-24 na licima imaju svoje maske. E sada u priču uleće, Tiki, meksički borac, kojemu je specijalnost hrvanje sa zombijima. On svoje zombije pazi, mazi i hrani, tako da su oni malo pitomiji pa da se može u ringu šibati sa njima. Tijekom jednog meča, pravi , znači ne Tikijevi, nego zombiji koji inače se šeću po šumama, napadaju posjetioce te kreće epska borba između našeg društva kečera i miserioznog Zombie Kinga. Dakako Zombie King je bivši kečer sa kojima Ulysses ima nedovršene račune, dok je “kraljev” pomoćnik čovjek koji je ubio Blue Thunderovog tatu u ringu :))) Kad uz to ubacimo kečericu French Vixen koja “uzgaja” genetski modificirane zombije - spektakl kreće…

Film je totalno opičen, uopće nije sniman u nekom šrot điru, već izgleda čak dosta kvalitetno, u nekim djelovima totalno stripovski. Ulyssesovi česti monolozi tematikom i bojom glasa podsjećaju na Bruce Campbella, što je dakako plus. Posebice je čudno gledati razgovor između dva maskirana kečera u kojemu se referenciraju izreke Platona i Aristotela. Mislim WTF? :)) Svi fajtovi sa zombijima u filmu su napravljeni u dva oblika - početni total kečerski đir sa svim blagodatima, bacanja, dizanja u zrak, vrtenja, te finalni koji završava sa čupanjem glave. Uz sve to, muzička podloga filma je opaki surf rock, koji samo pospješuje cijeli dojam o filmu.

Ako vam je ideja o kečeru koji se bori sa zombijima čudna, moram vas samo informirati da je to recimo nekakav hommage na poznate meksičke filmove o kečeru koji se borio protiv dracule, frankensteina i svih čudesa na koje je mogao naletiti. Mislim da je to bilo prije kojih tridesetak godina, ali nisam siguran, neda mi se tražiti po IMDBu. “Enter… Zombie King!” iliti “Zombie Beach Party” je definitivno posebno campy djelce, koje će zasigurno naći svoje fanove.