Iz vaše kolekcije: Masters of Horror S01 box set

HorrorHR forumaš i filmaš Ivica Pustički aka Dragonrage je poslao desetak fotki Masters of Horror box seta prve sezone. Čitaj dalje…

Masters of Horror S02E09 - Right to Die

Bračni par Cliff i Abby se u vidno uzburkanim međusobnim odnosima voze do prijateljeve kolibe. Cliff se ženi radi nečega konstantno ispričava, dok ona nervoznu puši cigaretu. U trenu kada si odveže pojas, auto naleće na drvo usred ceste i prevrće se. On se jedva uspjeva izvući iz auta i pokušava pomoći svojoj ženi koja uz litre nafte koja se lila iz rezervara počne goriti. Čitaj dalje…

Masters of Horror S02E05 - Pro-life

John Carpenter se vraća Masters of Horror serijalu sa pričom o mladoj petnaestogodišnjoj Angelique koja bježeći od nekoga naleti na dvoje doktora iz obližnje ginekološke bolnice. Dok je za svaki slučaj vode na pregled, njen otac se utaboruje pred ogradom bolnice i zahtijeva da mu vrate kćerku. Doktori ubrzo saznaju da se sa curom dešava nešto čudno, njena iznimno progresivna trudnoća u roku od pol sata prolazi put od neprimjetnoga stanja do “pucanja”. Otac djeteta očito nije ljudske vrste…

Epizoda počinje dosta zanimljivo, jer gledatelje od početka stavlja u sredinu već aktualne netrpeljivosti između zaposlenika bolnice i djevojčinog oca. U kombinaciji sa upitnicima vezanim za porijeko Angeliqueinog djeteta, izgledalo je prilično obećavajuće. Nažalost, od trena kada otac kreće sa svojim sinovima u oružani prepad na bolnicu, sva radnja se fokusira na tu prosječnu akciju, što definitivno ne paše unutar Masters of Horror serijala.

Nevezano za svoje blesave šiške, Ron Perlman je dosta dobar u ulozi pomahnitalog “pravednog” oca, dok se dosta sporednih glumaca ponaša kao “drvene Marije” - neuvjerljivo i nedostojno zadatka. Iz odjela za gore imamo par OK scena, makar ona sa najviše potencijala (”abortus” na muškarcu) gledateljima više daje na maštu, nego što pokazuje. Završni monstrum djeluje dosta dobro, dok je scena sa raspucavanjem glave jednog od likova djelovala previše kompjuterska. Uz to, otišlo mu je pola glave, a u kasnijoj snimci trupla sve je na mjestu. Pih, od Carpentera bi očekivao veću tendenciju za perfekcijom.

U globalu, mislio sam završiti sa time da bi “Pro-Life” bila mnogo bolja u nekakvom boljem, možda duplo kraćem formatu, gdje se ne bi toliko scenarija trošilo na nepotrebne i dugačke scene, ali… Jest, uvijek postoji ali - postoji jedan glavni zajeb u ovoj epizodi - radnja nema nikakve poante. Uz to što cijeli tijek nije previše zanimljiv, rasplet nema nikakvog twista, jednostavno nema ničega posebnog što bi ti dalo bilo kakvo zadovoljstvo nakon potrošenih nepunih sat vremena.

Masters of Horror S02E06 - Pelts

Dario Argento se vraća “majstorima horrora” sa prilično zanimljivim uradkom. Meat Loaf glumi Jakea, frustriranog vlasnika male firme za šivanje krzna, kojemu jedini užitak u životu pruža posjeta lokalnom striptiz baru. Uz sve pružateljice usluga, najviše ga interesira Shana, zgodna crnkinja koja mu svakog puta decidirano objašnjava da ako ne napravi nešto veliko u životu, da je nikada neće moći ni taknuti.

Paralelno, Jeb (legendarni John Saxon) sa svojim sinom odlazi u noćni krivolov, koji će svima promijeniti živote. Nakon eksplicitnih uputa lokalne starice da to ne rade, momci postavljaju zamke za rakune taman ispred nekakvih mističnih blokova kamenja. Ostaju u pozitivnom šoku kada vide da je svaka njihova zamka ulovila po jednoga, savršenog rakuna. Da skratim, ta krzna planiraju prodati Jakeu, ali sa tim lovom val prokletstva počinje.

Nakon pogledane ove epizode, mogu reći da mi je Dario Argento, ma koliko mi nisu pasala neka njegova “poznatija” djela, postao najdraži majstor u ovome serijalu. Za “Jennifer” iz prošle sezone nisam imao neka visoka očekivanja, a ispalo je kao stvarno posebna epizoda. Kako bi se reklo u kartaškim krugovima, “Pelts” prati ulaganje i nastavlja dizati ulog.

Vrlo je jednostavno sistematski baciti pregled na sve pozitivne aspekte “Peltsa”. Priča se bazira na kratkoj priči F. Paul Wilsona, meni ranije poznatijeg kao pisca romana na kojemu je baziran nazi mistični film The Keep. Od početka do kraja, nema dosadnih dijelova, jednostavno je zanimljivo pratiti dogodovštine ljudi koji dolaze u vezu sa naprasno očerupanim krznima očito svetih životinja. Kada znaš da se dogodovštine mogu izjednačiti sa brutalnim samoubojstvima, dodatno uljepšanim sa savršenim Nicotero/Bergman efektima (2/3 poznate KNB Effects grupe) i uz to zapakiranim u Argentovu viziju, jednostavno znaš da stvari idu po svom savršenom prirodnom tijeku. Idejna rješenja samoubojstava su savršeno idejno smišljena, te pružaju dojam da ovakva epizoda ljubiteljima žanra definitivno pruža pravi pravcati horror. Neću odlaziti u detalje, jednostavnu uživajte u vizualnim perverzijama.

Makar ovakve stvari previše ne zamijećujem, u “Pelts” sam ostao pozitivno iznenađen sa dobrom pratećom muzikom, koja se od situacije do situacije potpuno razlikuje, a djeluje iznimno dobro. Za glazbu je zaslužan stari Argentov pajdaš Claudio Simonetti, sastavni član legendarnog Goblina i kreator pamtljive teme iz Romerovog “Dawn of the Dead“. Obavezno pogledati.

Masters of Horror S02E04 - Sounds Like

Prije kojih pet-šest godina u Trstu sam naletio na spooky film “Session 9″ o kojemu se na netu u to vrijeme mnogo pričalo. Potrošio sam cca stotinjak kuna i vrativši se doma sa guštom bacio na gledanje. Pozitivno sam se iznenadio sa svim što mi je film podario, te sam sa guštom očekivao slijedeći žanrovski pokušaj redatelja Brada Andersona. Nakon svog ovog vremena, preko “veze” (iliti radi stare slave sa spomenutim filmom), Anderson je uzet kao jedan od majstora horrora.

“Sounds Like” se vrti oko Larrya, nadglednika IT support helpdeska, koji se loše drži nakon velike tragedije, smrti svoga maloga sina. Da problem bude veći, Larry ima problema sa akutnim poremećajem sluha - naime ima mogućnost da čuje i najtiše pokrete, poput grebanja kože i kucanja tuđih srca. Malo po malo, kako to uobičajeni i biva, ovakav defekt uzrokuje konstantno propadanje psihe, gdje Larry potpuno šviće.

“Session 9″ je imao spori tijek radnje, ali “Sounds Like” je u usporedbi sa tim filmom doslovno kao najsporiji puž. Ok fora je vidjeti čovjeka pod utjecajem poremećene senzibilnosti sluha kako ludi, ali nek nam bar daju u međuvremenu nešto da nas drži zaintrigiranim. I tu ne mislim na tri sekunde dugu scenu “čekićarenja” nekih zamoraca ili štoveć koji su se odlučili okotiti u zidu njegovog podruma.

Iskreno ova epizoda me malo podsjeća na po meni najgoru iz prošle sezone, gdje je tip osjećao sve što je osjećala neka žena u potpuno drugom dijelu Amerike. Koncept “Sounds Like” bi mogao proći u “Twilight Zone” ili “Tales from the Crypt”, ali u ovako duplo dužem formatu vrlo brzo postaje zamoran.

Masters of Horror S02E02 - Family

Norm iz popularne barske serije “Cheers”, glumi oca savršene obitelji. Jest da taj pojam iz njegove perspektive ima malo drugačije značenje - naime, članovi njegove obitelji su živi samo u njegovom poremećenom mozgu, dok su u stvarnosti to zapravo samo kosturi obučeni u robu. Da bi stvar bila bolja, on konstantno oplemenjuje svoju familiju, baš na početku filma svojoj kćerkici “nabavlja” djeda. U ritmu ultra katoličkih pjesama, on friško ubijene ljude otapa u kiselini, pa naknadno kuha kosti da bi skelet bio čist. Uz malo žice i mašte za odijevanje, novi član obitelji je tu…

U susjedstvo se doseljava mladi bračni par, koji nakon upoznavanja sa svojim prvim susjedom, našem (anti)heroju generira želju za nabavljanjem još jednogsa člana obitelji. Od savršenog čovjeka koji bi svatko želio imati u kući do, bračni par saznaje da je njihov susjed prilično sjeban u glavu.

Nakon što je u prvoj sezoni Masters of Horror veliki John Landis (American Werewolf in London) režirao komični ali i čudni “Deer Woman”, serijalu se vraća sa ovom opičenom pričom o vrlo dobrim prikazom ludila. Makar sam očekivao više otvorenog humora, “Family” se više zabavlja sa prikrivenim crnim humorom, koji proizlazi čovjekove poremećenosti. Landisovo djelo je totalno zabavno, dok mi je jedan manji kiks bilo to što sam pri sredini skužio kamo sve to kreće.

Masters of Horror S02E01 - Damned Thing

Prva sezona Masters of Horror serijala donijela potrebno osvježenje horror žanru. Koncept zapošljavanja poznatih redatelja na autonomnim projektima bila je potpuno pogodak, jer je svaka od legendi u svoju priču utkala neke njemu karakteristične posebnosti. Uspjeh prve sezone, osigurao je snimanje novih nastavaka, te je prije 7-8 tjedana u Americi počela druga sezona.

Prateći Fangorijine tekstove o epizodama nove sezone, mislilo se da će sezona početi sa John Landisovom epizodom “Family”, ali su naknadno producenti serijala odlučili da će otvorenje pripasti Tobe Hooperovom “The Damned Thing”. Pozdravljam promjenu, jer Hooperova epizoda je ipak jača na planu horrora, te je i ovu sezonu otvorila kvalitetna epizoda.

Radnja počinje 1981. godine u domu savršene američke obitelji. Majka i sin spremaju ocu familije iznenađenje za njegov rođendan, te u kuhinji pale svjećice na torti. Nakon par minuta idiličnih diskusija, ocu nešto puca u glavi te vadi sačmaricu i pred sinom ispali par punjenja u majku. Krv šprica po zidovima, a mulac u nevjerici bježi iz kuće. Otac puca po sinu, čak ga i rani, ali dijete se uspijeva sakriti. U panici promatra svog oca i doživljava još jedan šok - nekakva sila povuče oca prema autu, počne ga vrtiti, unutarnji organi i skelet počinju ispadati iz kože.

Sadašnje vrijeme. Mulac sa početka priče je šerif u istom tom gradiću i izgleda da se ponovno počinju dešavati sranja. Kao i prije 25 godina, ljudi poput njegovog oca počinju misteriozno luditi te ubijati svoje bližnje.

Makar je Masters of Horror u globalu kvalitetan serijal, “The Damned Thing” je jedna od rijetkih epizoda za koju baš nemam ništa loše za reći. Od početka do kraja, radnja je napeta, konstantno se pitaš što to utječe na kolektivno ludilo. Iskreno sam prilično impresioniran količinom gorea koja je umiješana u ovo ne-tipično Hooperovo djelo - od početnog raščetvorenja oca, pa preko maničnog samoubojstva čekićem gdje se čovjek u ludilu ne samo brutalno lupa po glavi, već si i struže kožu sa lica. Od “šok vrijednosti” imamo i svećenika kojeg igra Ted Raimi, koji prilikom slušanja jedne ispovijesti, reagira prilično brutalno.

Sve u svemu iznimno jak “opening” nove sezone, nadam se da će i ostale epizode biti na ovoj razini.

Slijedeća stranica »