Tema: magla

Rezultati pretrage: Ovo su članci na HorrorHR koji su vezani uz pojam "magla".

Jugo posteri za Carpenterove The Thing i The Fog

Naletio sam na nekom stranom blogu niz međunarodnih postera za Carpenterove filmove, a u oko su mi upala dva “domaća” – za Stvora i Maglu. Čitaj dalje…

Magla u domaćim videotekama

U domaće videoteke je upravo stiglo DVD izdanje filma The Mist, odlične ekranizacije legendarnog Stephena Kinga. Pogledajte izgled DVD kutije, te trailer sa hrvatskim titlovima. Čitaj dalje…

The Mist (2007)

David je profi crtač filmskih postera koji sa ženom i sinčićem živi u tipičnom američkom malom gradiću. Jedne noći dolazi do velike oluje, a uz razbijene prozore širom grada, kao posljedica ostaje misteriozna maglica koja se širi umjerenom brzinom. Sa sinom odlazi u dućan u nabavku raznih potrepština, a uz par desetaka drugih kupaca shvaća da nešto nije u redu. Magla sama po sebi djeluje spooky, a šlag na kraj (ili bolje rečeno početak) daje to što u magli žive neka krvoločna bića. Čitaj dalje…

Dead & Buried (1981)

Ovaj film mi je nešto posebno. Gledao sam ga tako davno da sam tek nakon tridesetak minuta u jučerašnjem gledanju shvatio da se radi o istom filmu. Ako ste visili na horror policama vaših videoteka, velike su šanse da ste naletili na ovaj filmić (evo cover da vas prisjeti). U malom ribarskom selu Potter’s Bluff dešavaju se čudne situacije. Čim se pojavi neki stranac, oko njega se okupi mnoštvo lokalaca te ga uz slikanje i snimanje bjesomočno ubijaju. Lokalni šerif počinje istraživati misteriozne smrti, te malo po malo dolazi do prilično šokantnog otkrića – većina njegovih sumještani su zombiji, koji misle, hodaju i izgledaju poput ljudi. Postoji neka mini filozofija o tome zašto se ljude prvo mora brutalno ubiti (rezanje dijelova glave, paljenje, mrcvarenje sa kamenom), da bi se kasnije vratili kao zombiji, ali to su već detalji…

Dok gledaš film nešto ti mora biti poznato. Ne govorim ovdje o tome što sam već ranije gledao film, nego o prilično dobroj kopiji atmosfere iz godinu dana ranijeg Carpenterovog The Fog. Sumaglica, ribarsko okruženje, zvuk valova i koća, galebovi – sve to zajedno upakirano generira dosta kvalitetan efekt ustajalog ribarskog sela. Sad kad u takvu scenografiju ubaciš iznimno kvalitetnu i zanimljivu priču o oživljavanju mrtvaca, finalni rezultat je defitinitvna uspješnica. Upotpunjujući dojam o Dead & Buried kao ozbiljnijem filmskom uradku (u horror vodama dakako), spomenuti ću i plejadu ljudi koji su bili ispred ili iza kamere. Sa strane glumaca imamo u žanru ne previše poznatoga (glumio je jedino u Psychomaniji) Jamesa Farentina, koji je fantastično odglumio šerifa, te manje uloge od strane Robert Englunda (Freddy ofkors), Mauricea iz Northern Exposurea, te ostalih koji su imali bar po par horror filmova u svom portfoliu. Za scenarij je zaslužan Dan O’Bannon (Alien, Return of the Living Dead, Dark Star), efekte je radio legendarni Stan Winston, a film je režirao Gary Sherman (Poltergeist III – istina da ovo nije neka referenca, ali ajde:) Moram samo napomenuti da sam gledao uncut verziju koja je u nekim situacijama dosta eksplicitna (izgoreno tijelo, “istraživanje” očne duplje), dok je ona na VHSovima u nas bila par minuta skraćena.

The Fog (2005)

Od kada je počela fama za The Fog rimejkom, znao sam će film biti sranje. Ok istina mislio sam to i za Dawn of the Dead remake, koji ipak nije bio toliko loš, dapače i jedan od boljih horror rimejkova. Razlika između Dawna i The Fog je velika – zombiji se uvijek mogu osvježiti, ali chilling atmosfera The Foga je neponovljiva i potpuno nepotrebna da bude obrađena. Čitao sam u jednom Fangorijinom članku o snimanja novoga Foga, gdje su postavili redatelju par pitanja glede rimejkova inače. Rekao je da su mu The Ring i Grudge Ju-On originali bili loši, pa kao “vidite kako su rimejkovi popravili stvar”. Makar su amerikanizirane verzije ova dva filma čak i dobre, njegov stav prema izvornicima te veličanje rimejkova je pokazao unaprijed što će se desiti u novom The Fogu.

Film počinje sa uvodnom špicom koja malo prerano već počinje brijati na maglu. U izvorniku je to napravljeno mnogo više leđero, dok se ovdje gusta magla baca već u prvoj sekundi filma. Već se sa tom uvodnom špicom vidi da film uopće neće brijati na atmosferu, što je bila najveća odlika Carpenterova originala. Trebali su maknuti tu špicu i staviti samo onaj totalno fora efekt kada se imena glumačke postave na ekranu pojavljuju kao u nekom maglovitom fontu.

Već sa uvodnim glasom radio voditeljice Stevie Wayne, počeo sam se udaljivati od ovoga rimejka. Dok je u originalu ova uloga savršeno odrađena od strane legendarne Adrienne Barbeau, radio glas Selme Blair zvuči loše, nezanimljivo te daje dojam kao da netko čita tekst preko kurca. Kako u filmu ima dosta monologa preko radia, u originalu je taj glas potpomagao izgradnju creepy atmosfere, dok je ovdje čisto whatever.

Glumačka postava filma samo dokazuje da je ovo čista MTVevska verzija Carpenterovog klasika. Zgođušni i nabildani hunk, njegov token black guy komični frend, next door girl plavušica te još nešto mladeži koji su služili kao čisto “topovsko meso”. Mislim OK, radi remake, ali znaj da ako ideš podilaziti današnjoj mainstream daj-mi-sisu i daj-mi-machoa kino publici, film će ispasti govno, dignuti će nešto para, ali epitet govna će ostati.

U originalu je prva akcija “maglenih duhova” bila atak na posadu ribarskog brodića. Ta cijela scena je izgledala savršeno, prolazili su te trnci, dok u ovom modernom sranju na brodu nisu ribari nego mladež koja pijucka, te pleše u bikinijima. Napomenuti ću još ultra loše pokušaje dodavanja komičnih elemenata u ovu scenu preko token black guya – izgledalo je toliko blijedo, porazno i idiotno. Ma i same smrti tih ljudi na brodu čak ni nisu blijeda kopija iz originala, nego samo modernizirani mambo jambo…

U ovom filmu je sve toliko loše, evo recimo i na mikro razini, samo scena seksa glavnih glumaca pod tušem je toliko nesenzualna, neseksi, valjda bi strastvenije izgledala snimka parenja dve koale. Makar plavokosa Elizabeth, poznatija po ulozi u seriji Lost, ima nešto za ponuditi, redatelj to potpuno ubija. Što reći kad je mnogo seksipilnija jedna pol-sekundna scena dok je Elizabeth na kompjuteru, te kamera na kratko prikaže njen gornji dio tijela u plavom topiću. Go figure…

Priča iz originalnog The Foga je kastrirana, dok te očite promijene nisu donijele ništa dobroga. Posebno me smetalo dosta često ubacivanje Elizabethinih vizija o stvarima koje su se događale na brodu gubavaca. Kraj filma sadrži objašnjenje vizija, koje generiraju samo jednostavni whatever osjećaj.

Ako ste gledali Stigmatu (jedino drugo poznatije djelo redatelja Rupert Wainwrigha) znate sami što očekivati glede vizualnog dojma filma. Dosta lijepo je snimano, ali kad se kombiniraju svi elementi koji sačinjavaju film dobijaš finalni dojam da je novi The Fog loš i dosadan rimejk sa plastičnim likovima te velikom količinom vizualnog izdrkavanja. Ukratko – sto minutna agonije za gledatelja.

The Fog (1980)

ol noći je, vani kiša pere, hladnjikavo je, a ja moram izabrati film za pogledati. Hm, nakon 5 sekundi razmišljanja uputio sam se prema svojoj DVD polici i izvukao prekrasno zeleno Collector’s edition 2-disc pakiranje Carpenterove magle. Baš sam prije par postova u komentarima pisao kako sam uvijek bio veliki fan ovoga filma, negdje od jedne osnovnoškolske večeri kada sam na malo televizorčiću ostao prikovan uz krevet sa ovim jedinstvenim filmom. X, skoro i XX godina kasnije, iz Koreje ili Japana naručujem originalni The Fog VCD. Kako nije još bilo DVD releasa, ovo mi je bio jedini način da se podsjetim na ovaj kultni film.

Carpenter je postao legenda žanra sa svojim filmovima koji su uz vrhunsku priču i njegovu osebujnu muzičku podlogu vrlo brzo postali remek djela. Ako slučajno niste gledali The Fog, nabavite ga nekako, jer ta atmosfera magle u kojoj obitavaju duhovi gubavaca, je neponovljiva. Priča ide ovako: prije 100 godina, glavni ljudi neke selendre utječu na to da se pun brod gubavaca i zlata nasuče na stijene pri čemu se utope sva posada broda. Zlato su dakako ovi maznuli i napravili “respectable community”. Na stoti rođendan njihovog gradića Antonio Baya, duhovi patnika se vraćaju u osvetu… Super film, sa jakom pričom, iznimnom realizacijom i kvalitetnom glumačkom postavom koja uključuje horror poput ikone Adrienne Barbeau, Jamie Lee Curtis i čak njene majke Janet Leigh (Psycho – ubojstvo pod tušem anyone?) …