Tema: klasik

Rezultati pretrage: Ovo su članci na HorrorHR koji su vezani uz pojam "klasik".

The Mummy (1932)

Periodično pokušavam održavati nekakav balans, pa uz svakih dvadesetak novijih filmova se bacim na jedan iz stare škole. Universalov “Mummy” sniman je početkom 30tih godina prošlog stoljeća, u zlatnom dobu crno bijelih preteča modernim horror filmovima. Britanski istraživači u Egiptu pronalaze mumiju svećenika Imothepa, te uz njegovo mumificirano tijelo primjećuju dobro zaštićene papiruse. Profesor koji vodi iskapanja, zove austrijskog doktora Millera, stručnjaka za okultno, koji ga upozorava da se se zapisi sa papirusa ne smiju čitati, jer se sa time automatski pokreće prokletstvo. Mladi i poletni profesorov pomoćnik u tajnosti uzima papiruse te ih počinje prevoditi što iz višetisućljetnog sna budi Imothepa. Čitaj dalje…

Revenge of the Creature (1955)

Ovaj filmski dragulj je drugi dio trilogije u Gill Manu, čovjekolikoj ribi koja je godinu dana ranije zabljesnula kino dvoranama u filmu Creature from the Black Lagoon. Revenge izgleda da se nastavlja na prethodnika (kojeg nisam gledao pa nisam 100% siguran), te priča počinje u zabačenoj laguni gdje ekipa znanstvenika pokušava uloviti Gill Mana. Moram priznati da mi se film već svidio u tim početnim scenama, jer su se dosta forsirale snimke iz vode koje izgledaju jako dobro. Creature ima realističnu “uniformu” koja uključuje cijelo ljigavo tijelo, škrge, kanđe, plivaće kožice te u podvodnim scenama iznimno realno pliva (roni), što sve zajedno daje vizualno kvalitetan dojam. Nakon što ga izbomardiraju dinamitom, Gill Man pada u komu, te ga se prebacuje u neki turistički vodeni park. Tamo ga oživljuju iz kome, ali ga uz to vežu lancima i od njega rade sideshow zabavu za mase. Nakon par pokušaja, on kida lance, te na užas prisutnih izlazi iz svoga bazena.

U priču se ubacuje standardni set likova, poput znanstvenika 1, znanstvenika 2, zgodne djevojke – studentice ihtiologije (kod nje je standardno to što je prelijepa:) Dodaje se primjesa ljubavne veze, te finalni beauty and the beast odnos Gill Mana i djevojke. Makar se osjete neke rupice u priči, film ide u totalnu pozitivu baš radi toga jer se “čudovište” full često prikazuje u kadru, te u nekim trenucima izgleda mega spooky (radi efekta dišućih škrga u kombinaciji sa izbuljenim očima i ljigavom kožom). Trivia: u filmu sa jednom rečenicom debitira Clint Eastwood… Potpuno mi je bilo neočekivano njega vidjeti kao znanstvenika koji brije na testove sa miševima :))

Dracula’s Daughter (1936)

Među horror fanovima se uvijek pričalo da je Halloween II prvi horror koji se nastavlja direktno svoga predhodnika. Pod direktno mislim da kad bi se spojila oba filma da bi izgledalo kao da se radi o jednom filmu, bez vremenskog odmaka. E neće ići, “Dracula’s Daughter” počinje odmah nakon završnog kadra iz “Dracula”. Fora definitivno, posebice jer sam oba filma gledao u razmaku od kojih tjedan dana. Draculina kćer je grofica Marya Zaleska, koja u London dolazi da spali njegovo tijelo. Njoj je već dosta živjeti pod obiteljskim prokletstvom, te se nada da će ritualno paljenje njegova tijela pomoći da se sa nje skine kletva. Ovo se ne događa, pa pokušava tražiti pomoć od poznatoga psihijatra Jeffrey Gartha, čovjeka kojega je Van Helsing uzeo da ga brani na sudu. Da, Van Helsinga je ćapala murja, nekako mu nisu vjerovali u priče o vampirima ;) Čitaj dalje…

Drácula – spanish version (1931)

Originalni “Dracula” je u Americi postojao u svojoj nijemoj verziji bez govora, samo uz blokove teksta koji su opisivali trenutne događaje na velikom ekranu. To je bila verzija filma za kino dvorane koje još nisu omogućavali reprodukciju zvuka. Ipak naj-posebniji detalj oko Dracule je to što se napravila i “španjolska verzija” filma. Naime, latinsko tržište je u ranim tridesetim godinama prošloga stoljeća bilo dosta zahtijevno i nespremno za sinkroniziranje nekih filmova. Universal je radi toga odlučio duplirati snimanja, te napraviti dvije verzije filma. “Pravi” Dracula se snimao ujutro, dok se španjolska verzija snimala sa potpuno drugim castom navečer na istom mjestu, doslovno sa prekopiranim scenama. Čitaj dalje…

Dracula (1931)

Kao početak pogleda na ovaj legendarni film, morati ću ubaciti nešto trivije koje sam pokupio iz vrlo kvalitetnog dokumentarca na ovom DVDu, te iz audio komentara koji prati film. Znači svi znamo da je književni predložak za Dracule došao od strane Brama Stokera, čovjeka koji je godinama pokušavao svoje djelo prebaciti na daske Lyceum kazačišta kojeg je vodio za poznatog karakternog glumca Henry Irvinga. Sa ciljem i namjerom je planirao da Draculu glumi Irving, ali je to potonji vrlo brzo odbio. Čitaj dalje…

Frankenstein (1910)

Wow, ovaj film stvarno daje drugo shvaćanje fraze “old school”. Frankenstein iliti Thomas Edison’s Frankenstein je prvi horror ikada snimljen. Nakon što sam pogledao ovaj 16 minutni film, pohitao sam na net naći nekakav background o njemu. Trivia kaže, Thomas Alva Edison, da ONAJ Edison, je imao svoju filmsku kuću koja snimila stotinjak kratkih filmova. Makar se ovaj Frankenstein iz 1910 često referencirao po knjigama, mislilo se da je potpuno izgubljen dok u 1970-tima u nekoj zabiti nije nađena originalna kopija.

Film je, moram priznati totalno cool, jebiga ne može biti ne cool kad je star skoro 100 godina a ima jednu dosta fora napravljenu scenu. Naime doktor Frankenstein u kreiranju monstruma ne koristi samo neke napitike i veliki lonac u kojemu se pojavljuje kreatura. Fora scena je to što su snimili kao nekakvog papirnatog monstruma koji gori, te su uzeli reverzibilnu snimku i dodatno je usporilo. Totalno jeben efekt koji djeluje da se monstrum stvara iz ničega. O priči neću baš pričati jer je baš nema, ali eto da znate da je prvi Frankenstein monstruma izgledao više kao neki vukodlak/gubavac sa petar-panovskim čizmicama :)