Tema: Ken-Foree

Rezultati pretrage: Ovo su članci na HorrorHR koji su vezani uz pojam "Ken-Foree".

Počinje Trash Film Festival IV

Danas počinje četvrti Trash Film Festival. Nažalost, kako mi je inače deveti mjesec poprilično popunjen sa poslovnim i inim obvezama i ove godine ga moram propustiti. Baš šteta, jer kao i Grossmann Festival prošlog mjeseca, Trash Film Festival ove godine ima brdo zanimljivih događanja i prikazivanja – posebice me zanimalo pogledati Zonu Mrtvih. Čitaj dalje…

Ekskluzivno: Entering the Zone of the Dead

Miloš “Mairosu” Jovanović proveo je ugodnu večer sa Milanom Todorovićem, ko-redateljem srpskog zombie filma “Zone of The Dead” i za HorrorHR.com složio iznimno zanimljiv intervju. Uz prepisku razgovora, pred kraj tektsa možete pogledati Milošev komentar na “rough cut” ovoga filma, te uživati u 18 ekskluzivnih fotografija sa snimanja. Čitaj dalje…

Fan of the Dead (2008)

Francuz Nicolas Garreau je kao mega fan Romerove trilogije posjetio SAD i snimio praktično “kućni video” dokumentarac o svojim omiljenim filmovima sa fokusom na mjesta snimanja i jedan od okruglih stolova gdje se skupila ekipa koja je snimala Dawn of the Dead. Dokumentarac je u Americi izdan ove godine, makar se vidi po snimkama da su snimane negdje prije 4-5 godina. Filmić traje oko pedesetak minuta i vrlo je jednostavno koncpiriran – Nicholas kao pravi fan snima svoje događaje, daje komentare i povremeno intervjuira nekog od glumaca. Čitaj dalje…

Death Spa (1988)

Ukleti dvorci? Pih. Uklete kuće? Već viđeno… Ukleta teretana? E to je već nešto :) Michael je vlasnik ultra popularne teretane, kojoj je posebnost da je sve upogonjeno računalima. Od tuševa, do personaliziranih kartica za svaku spravu za vježbanje, iza svega stoji komad hardwarea. Prije godinu-dvije, Michaelova žena Catherine je zatrudnila, ali je njihovu sreću upropastila njena nagla bolest, koja ju je prikovala za invalidska kolica. U terminalnoj depresiji, ona se polijeva benzinom, zapaljuje i umire groznom smrću. Uvijek je sumnjala da ju je Michael varao, a sada dok je na onome svijetu, Catherine dobiva moći sa kojima kreće u osvetu. Cilj joj je pobiti što više ljudi koji pohode Michaelovu teretanu i moram reći išlo joj je jako dobro.

Mjesec Opskurnog Horrora #1 se nastavlja u revijalnom ruhu sa ovim iznimno zabavnim 80s horrorom. Makar je počeo malo tupavo, sa bacanjem raznoraznih nevažnih scena i montiranjem istih pod utjecajem alkohola, “Death Spa” iliti “Witch Bitch” vrlo brzo pokazuje svoje adute. Pod adute ne mislim na jedan kolektivni prikaz modnih trendova za fitness iz osamdesetih (kojega ima brdo i u kombinaciji sa muzikom daju kick-ass vizualni ugođaj), već na maštovita i dobro odrađena ubojstva. Doslovno se može vidjeti jedna gradacija od početka prema kraju filma gdje se naveliko počinje pretjerivati. Dakako u dobrom smislu. Dok Catherinin duh na početku uzrokuje “samo” male nezgodice (dizanje težine utega koji uzrokuju pucanje rebara ili kupanje u kemikalijama), kasnije imamo prilično česta raspadanja glavi, pa čak i zamrznutu ribu ubojicu ?! Eh, što volim osamdesete :)

U sporednim ulogama se mogu naći neki glumci koji su više manje nepoznati, osim Marvina, desne Michaelove ruke, koji na trenutke djeluje da u mraku i simulira Michaelovu desnu ruku. Ako me kužite, nekako su si prisni ;-) Marvina glumi legendarni Ken Foree najpoznatiji iz Romerovog “Dawn of the Dead“.

Osim što je film pun kvalitetnog (za pojam 80s B horrora) gorea, moram posebno napomenuti finalnu scenu masakra u teretani, koja doslovno izgleda kao da je kasnije influencirala poznato “Boiler Room” klanje u trećem Hellraiseru. Ovdje ulogu Pinheada ima Catherine, koja zatvori sva vrata i u mega panici ljudi završavaju na svakojake opskurnije i manje opskurnije načine.

Moja finalna ocijena: “Death Spa” je vrlo zabavan horrorčić, prepun dobrog gorea, sa čak postojanom malo kompleksnijom od inače pričom u pozadini.

The Devil’s Rejects (2005)

Sa nestrpljenjem sam očekivao nastavak House of 1000 Corpsesa, filma koji mi je bio jedan od boljih novijih ostvarenja. Zašto je House… dobar? Rob Zombie, koji je usput extremni fan horrora, što se može viditi kroz cijelu njegovo glazbeno stvaralaštvo, se bacio na kreiranje opičenog horrora, snimljenog u “moderno” doba, ali idejom i detaljima smještenog u “old school” (bar za horrore) doba od prije par desetljeća. Makar je većina negativnih komentara na film pljuvala njegovu priču, sličnosti sa poznatim mrcvarenjima u Texas Chainsawu etc, po meni je film bio čisti masterpiece, dugo nisam gledao film napravljen sa toliko žara, pedancije i veselja prema pojedinostima koje pravi horror treba imati.

Glede Devil’s Rejectsa, osim povremenog snoopanja na ofišl sajt i novogodišnje čestitke koje sam dobio od Lions Gate Films (blagodati pretplate na Fangoriu:), nisam znao ama baš ništa o radnji filma. Inače baš ne preferiram čitati back covere DVDa i VHSa (khm, jako jako rijetko da sam pogledao koji VHS u zadnjih 4-5 godina). Nakon što sam pogledao film, imao sam totalno podijeljene osjećaje…

Plus: zabavno je gledati evolucije lude familje iz House of 1000 corpses; odnosi među likovima su mračno dobri; konverzacije su zakon – koliko smiješne toliko brutalno čudne; ubijanja su očekivano kvalitetna; glumci su super (od ekipe iz prvog dijela, do uloga par horror legendi poput Ken Foree iz originalnog Dawn of the Dead, Michael Berryman iz Hills Have Eyes, te par “poznatih” faca bad ass Danny Trejo te Diamond Dallas Page, poznati “kečer” :); film je sniman vizualno savršeno

Minus: jedini, ali po meni, iz potpuno subjektivne perspektive, minus je to što ovaj film nema ama baš ništa sa horrorom. Prvi dio je bio čisti horror, a ovo je više neki “opićenac” ala Rob Zombie meats Tarantino. Uz to, u filmu uopće nema Zombieve ili bilo kakave slične muzike.

this is the house, come on in
this is the house, built on sin
this is the house, nobody lives
this is the house, you get what you give

Ovako je počinjala pjesma na uvodnoj špici House of 100 Corpses, koju je Zombie doma skladao dok je montirao sam neke materijale bezvezne, koje su nakraju postali špica. Film je već unaprijed bio pečatiran sa njegovom ljubavi prema horroru, ali u Devil’s rejects, nema te ljubavi, već samo preferencije prema sicki stvarima, konverzacijom i situacijama. Još jednom da napomenem, moje razočaranje sa filmom je čisto iz perspektive očekivanja za nastavljanjem tradicije iz prvog filma – film je jako dobar, bolestan, ali (opet ja) nije horror ;)