Prvi pogled na The Grudge 3

Ili sam zaboravio ili uopće nisam imao pojma da se snima treći amerikanizirani The Grudge. Nakon što sam dvojku pogledao u kinu i skoro sam sebi zavrnuo vratom od dosade, nije mi ni palo na pamet da ćemo doživjeti i tricu. Kakav je trailer? Neznam, toliko me zanimao da sam ga napreskokce pogledao. Jel’ ono Shawnee Smith unutra? Žena stvarno voli nastavke…

The Grudge 2 (2006)

Radnja dvojke se odvija dan nakon završnih događaja iz prethodnog filma. Nakon što saznaje da joj je sestra završila u bolnici, Aubrey dolazi u Japan da izvidi situaciju. Makar joj sestra tik prije svoje smrti govori da nikako ne ulazi u ukletu kuću, bilo je za očekivati da se djevojka nekako mora ubaciti u centar prokletstva. U maniri svih proteklih Ju-On filmova, raznorazni ljudi počinju umirati potaknuti interakcijom sa Kayako i njenim sinom Toshiom.

Započeti ću sa svojim finalnim utiskom na film - “The Grudge 2″ je jednostavno smeće od filma. Najveći kiks je to što je scenarist (američkog podrijetla) pokušao potpuno re-inventati cijelu priču. Valjda im je u glavi bilo nešto poput “ajmo napraviti nešto potpuno drugačije, nešto da bude originalno”. Uz to, dakako da američkoj publici moraš sve dati na pladnju, pa se u dvojki ide toliko daleko da se objašnjava sami početak prokletstva. Ukratko u jednoj diskusiji se pobije cijela priča koja je do sada kolala.

Makar ću malo spoilati, ali jednostavno moram podijeliti neke “originalne ideje” scenarista. Znači do sada je bila situacija da je kletva vezana za kuću u kojoj je tip ubio svoju ženu i sina. Svi filmovi su bili bazirani na ovome, te na činjenici da si popušio ako uđeš u kuću. Čak i ovaj film ima tu premisu negdje do polovice, ali onda odjednom pravila se potpuno mijenjaju. Odjednom kletva nije više vezana za kuću, te se, zamisli čuda, pola filma dešava u Americi… Uz to, otkrivamo da je Kayakina majka bila egzorcist, te da je Kayako jela zle duhove dok je bila mala. Mislim WTF? Debilana svjetska.

Uz to ima još dosta promjena, ali niti jedna nije pozitivna. Po radnji, “The Grudge 2″ nema nikakve veze sa “Ju-On 2“, ali dakako da su obradili samo par najboljih scare scena. Tako tipično, nisu mogli smisliti neku originalnu strašniju scenu, pa su kopirali iz japanskog filma.

Film je užas i onog trenutka kada se počnu vrtiti end credits zbunjenost se transformira u olakšanje, jer znaš da se više ne moraš mučiti. Užas.

Ju-on: The Curse (2000)

Nedavno je The Grudge 2 je u Americi osvojio prvo mjesto na box officeu. Serijalu očito ide dobro, pa možemo očekivati još jedan amerikanizirani nastavak, dok je u planu i treći u japanskom serijalu. Većina ljudi misli da su jedini predstavnici Ju-on serijala slijedeći: Ju-on: The Grudge, Ju-on: The Grudge 2, The Grudge i The Grudge 2 (dva zadnja su američki rimejkovi japanskih filmova). E pa situacija je malo drugačija - i japanski Ju-On filmovi su zapravo rimejkovi…

Naime, Takashi Shimizu, čovjek koji stoji iza svih spomenutih filmova, par godina prije Ju-on: The Grudge snimio je dva niskobudžetna straight to video filma - Ju-on: The Curse i Ju-on: The Curse 2. Kada se gledaju svi Ju-On filmovi, imao sam prilično čudan tajmlajn gledanja, koji ide ovako: peti-treći-četvrti i sada prvi “dio”.

Ju-on: The Curse počinje sa učiteljom koji se zabrinjava zašto mu mali Toshio više ne dolazi u školu. Odlučuje se otići kod djeteta doma, te nalazi malog dječaka prilično natučenog i krvavog. Kako smo i naučili prateći ovaj serijal, u igri je prokletstvo, koje je startalo sa smrću maloga dječaka. Svi koji imaju nekakve veze sa kućom, polako počinju umirati.

Ovaj film je baš tipičan primjer low-budget filma. Gluma je osrednja, na mahove čak i loša, nema previše vizualne akcije, interijeri nekakvih prostora poput škole i firme su doslovno skrpani u nekim iznajmljenih stanovima.

U nekim scenama Shimizu je čak dobro odigrao karte omanjeg budžeta, recimo kada policija dolazi do izkasapljenog leša te im doktor u posudici pokazuje nečiju iščupanu čeljust. Mi to očito ne vidimo, ali si u glavi pokušavamo zamisliti. U zadnje vrijeme sav taj gore nam je uvijek stavljen pred oči, izgubili su se ti trenuci kada si morao staviti maštu u pogon da si predočiš neke detalje.

Glede detalja koji su obilježili ostale nastavke, Toshio na veliko mijauče, dok mu se majka vidi u samo dvije napadne scene. Film nema previše “scareova”, ali oni koji su nam prezentirani su sasvim zadovoljavajući. Shimizu je definitivno odigrao sve karte dobro, te je sa malim budžetom napravio prilično zadovoljavajuće djelo.

Jedna vrlo važna stvar koju moram spomenuti je radnja. Mislio sam da je Ju-on: The Grudge doslovni remake ovoga filma, ali zapravo uzela se osnovna ideja, par “kolosalnih” scena i to je to. Ovdje je recimo Toshiev otac živ, potpuno poremećen, i brutalno ubija učiteljevu ženu, kojoj iz utrobe uzima nerođeno dijete. Prilično je bolesna scena koja se na ovo nadovezuje - otac u svom manijakalnom zanosu u torbi nosi fetus, i tu torbu luđaćki razbija po zidovima, šutira je po podu itd.

Ju-on: The Grudge 2 (2003)

Kyoko je mlada glumica, u filmskim krugovima poznatija kao “horror queen”. Njena karijera u horror filmovima je na vrhu, ljubavni život joj isto tako cvijeta - očekuje dijete. Jedne noći vraćajući se sa svojim zaručnikom sa posla, autom zgaze mačku. Nakon što vide jadnu mrtvu životinju, vraćaju se u auto i odlaze. Zajeb je to što je mačka od maloga Toshia, zajebanog osvetničkog duha koji je u prvom dijelu Ju-on: The Grudge terorizirao i riješio “budućnosti” mnogo ljudi…

Par minuta nakon nesreće, mali Toshio se pojavljuje u autu i uzrokuje sudar. Kyoko ostaje ozlijeđena, te u šoku primjećuje da joj iz gaćica curi potok krvi. Njen zaručnik završava u komi. Svijet joj se polako počinje rušiti. Nakon mjesec, dva, Kyoko sa TV ekipom odlazi na snimanje televizijske emisije o duhovima, a mjesto snimanja je famozna kuća iz jedinice. Prokletstvo se počinje širiti…

Drugi dio Ju-Ona sam počeo gledati bez ikakvih očekivanja, a sada mogu reći da mi je film čak bolji od jedinice! Jest, nisam mislio da ću to prečesto govoriti, ali eto nastavak djeluje bolji od izvornog filma (zanemarivši Ju-On the Curse 1 i 2 iz cijele križaljke). Gluma je savršena, postoji samo možda jedan ili dva sporedna lika koji su prosječni, dok je ostatak ekipe izniman. Priča je podijeljena u par “nevidiljivih epizoda”, tj. štorija o smrti svake individue koja je na njihovu postala žrtva Ju-On prokletstva.

Timeline tih ubojstava je očekivano malo izmiješan. ali se vrlo lako prati. Baš taj timeline daje neke od nezaboravnih momenata koji se vide u scenama poput djevojke koja čuje misteriozno lupanje po zidu, a zapravo sa time se upoznava sa svojom smrti. Uz to mi se posebno sviđao jedan poseban štih miješanja različitih “paralelnih” stvarnosti, koji me na trenutke podsjetio na najbolje horror uradke osamdesetih godina (nešto ala “House” i neke “Nightmare on Elm Street”).

Creepiness je na zavidnom nivou - osim “poslovično uspješnog” Toshia, njegova majka Kayako se pojavljuje u par iznimno “zajebanih” scena. U dvojci se ona nekako više ističe, lice joj je još strašnije, a dodatni “splatter” krvi po njenom tijelu dodaje ekstra dimenziju strave.

Iznimno jak film, savršen od početka do kraja. Toplo preporučujem.

The Grudge 2 - #1 na box officeu

Nastavak “ukletog” američkoga remakea na drugu je ovaj vikend osvojio prvo mjesto na američkom box officeu. Za one koje muči ova konstatacija - remake na drugu - većina vas nezna da je prije azijskog Ju-On: The Grudge, čiji je The Grudge remake, snimljeno originalno direkt za video djelo Ju-on. The Grudge 2 je u svom prvom vikendu dignuo 22 milijuna dolara, što je vrlo dobra cifra. Čitaj dalje…

Ju-on - The Grudge (2000)

Evo još jedan film kojega možete nabaviti u vašoj lokalnoj videoteci. Slučajno iz očaja browsajući po horror DVD sekciji u videu, nabasao sam na ovaj film. O filmu sam čuo sve najbolje, da je najjači japanski horror od Ringa etc. Inače, Ameri kao Ameri, već su napravili remake Ju-Ona, gdje glavnu ulogu ima poznata nam Buffy Sarah Michelle Geller. Remake je bio sasvim OK film, čak dosta napet i spooky, ali tek sada znam zašto - originalni Ju-On iliti The Grudge iliti Kletva po naški je REMEK DJELO. Iskreno ljudi moji, dugo nisam bio ovoliko iznenađen sa nekim filmom. Nakon jednosatnog razmišljanja, vrćenja činjenica u glavi, mogu reći da je ovo naj “strašniji” film koji sam do sada gledao - a gledao sam ih jako jako mnogo. Rijetki su filmovi koji imaju ovoliku količinu napetosti tijekom cijelog filma. Makar mislim da američki The Grudge, ima čak još malo više izraženiju napetu atmosferu, original ima mnogo strašnijih scena.

Inače priča se dešava u jednoj ukletoj kući - eat your heart out Amytiville - ovdje nema pucajućih prozora, misterioznih predmeta koji lete po kući, ovdje strah u kosti uvode ljudi, iliti ex. ljudi, mrtvaci, duhovi. Oni nisu prozirni, nevidljivi, simpatični, oni su realno izmučeni, krvavi, osakaćeni, popucanih kostiju. Još strašnije je što su oni napaćena majka i njen sinčić, sa goropadno otvorenim očima, blijedom mrtvačkom kožom, sa ultra spooky pratećim zvukom, koji liči na crossover između zvukova pucanja kostiju i pokušaja disanja kroz prerezani grkljan. Kao što vidite, ovu recenziju ne vodim u baš lirskom tonu, ali u tome je i stvar, takav je film - stravičan.

Film se inače bavi kletvom, kletvom koja nije objašnjena (to se prepušta američkim filmovima, u kojima se sve mora do detalja objasniti tom glupom prosječnom amerikancu), ali se njen uzrok može vrlo lako dokučiti. Radnja filma je u nekim dijelovima vremenski isprepletena, ali se sve može vrlo brzo pokontati. Ako planirate ovo gledati, molim vas da pratite slijedeći recept - film gledajte sami ili u društvu svoga najbližeg “supatnika”, gledajte ga po noći, sami u sobi, lagano pojačajte zvuk ili koristite wireless slušalice. Garantiram vam, bar nekoliko puta da će vam po tijelu proči trnci i da će vam srce imati dobar exercise.