Reincarnation (2005)

Reincarnation ili Rinne u originalu, je priča o mladoj glumici Sugiuri, koja neočekivano dobiva priliku da glumi u filmu poznatoga redatelja. Film se bazira na istinitom događaju, masovnom ubojstvu koji je jedan profesor napravio u hotelu. Osim što je ubio svoju kćerkicu i sina, nasumično je pobio i sve ljude koji su se u tom trenu nalazili u hotelu. Čim je počelo snimanja, Sugiuri počinje gubiti tlo pod nogama, odjednom se nalazi u čudnim prostorijama tog hotela, te joj se počinju priviđati duhovi, kojima prednjači mala djevojčica sa vrlo creepy lutkom.

Početak filma je prilično konfuzan, sredina je dosta usporena i čudna, ali kada se počnu slagati svi komadići priče, možeš samo ostati duboko fokusiran i uživati u vizualno predivnom djelu poznatoga Takashi Shimizua (Ju-On fama). Kako i sami možete shvatiti po imenu filma, radnja se bazira na reinkarnaciji, tj. jednom viđenju poimanja cjelokupnog koncepta.

Prilično je teško pričati o ovome filmu, bez odavanja nekih detalja, pa se neću baš time baviti. Istina je da sam od filma mnogo očekivao, te priznajem da sam ostao vrlo zadovoljan, ali ipak taj sporiji tijek događaja u sredini definitivno utječe na cjelokupni dojam. Finale filma koje sadrži twist je izrazito dobro odrađeno, pa gledatelj može i kroz završne scene brainstormati da pokuša shvatiti sve detalje. Tu ne mislim na glavnu poantu filma, već na sve one usputne stvarčice, kroz koje se nazire autorovo gledanje na reinkarnaciju.

Usput, Rinne je treći film u planiranoj heksalogoji J-Horror Theatre. Ostala dva filma koja su proizašla iz ovog serijala su Premonition i odlični Infection.

Premonition (2004)

Ayaka Satomi se sa svojim mužem i kćerkicom vraća sa godišnjeg odmora. Njen muž tijekom vožnje hektično radi na laptopu te pokušava poslati važne fajlove preko Interneta. Kako to inače ide sa naprednijom tehnologijom, nešto mu crkava, pa zamoljava svoju ženu da se vrate par kilometara unazad gdje je vidio telefonsku govornicu. Kada stignu do govornice, on ulazi u nju i pokušava se spojiti na net. Ispod telefona primjećuje neke stare novine, te ih od dosade krene prolistati. Nevjerujući svojim očima u novinama primjećuje članak u kojemu je slika njegove kćerke koja je poginula u automobilskoj nesreći. U nevjerici se okreće prema autu i u tom trenu na auto naleće kamion. On i žena prestravljeno gledaju kako im kći umire…

Par mjeseci kasnije, Ayaka i njen muž su rastavljeni, ali svako na svoje načine pokušava shvatiti što se desilo te noći. Dali je njen muž lud ili postoji kompleksnija priča o “novinama terora”. Makar inicijalna ideja ima neke sličnosti sa onom iz “Final Destination” serijala, “Premonition” odlazi mnogo dublje u istraživanja mogućnosti o predviđanju budućnosti i mijenjanju ljudskih sudbina. Makar ovo nije tipični primjerak J-horrora, film je izrazito kvalitetna drama prepuna natprirodnih elemenata i zanimljivih prevrata. Gluma je tijekom cijeloga filma na visokoj razini, dok je jedini downside filma usporavanje radnje negdje pri sredini. U tom periodu filma nemamo baš nikakvih posebnih novih saznanja, film nekako sporo teče, ali u spas dolazi zadnjih dvadesetak furioznih minuta. “Premonition” iliti “Yogen” je vrlo kvalitetno odrađeno djelo sa iznimno zanimljivom idejom i trebao bi se sviđati svim ljubiteljima azijske kinematografije.

Infection (2004)

Upoznajemo djelatnike Japanske bolnice kojima dan kreće iz lošeg u lošije. Situacija je poprilično loša, financijski stoje katastrofalno i jedan od doktora govori drugima da im je ovo zadnji dan na poslu. Makar skoro da nemaju sa čime liječiti svojih 5-6 preostalih pacijenata, zdušno se trude da u duhu hipokratove zakletve završe dan u što najboljem redu. Nakon što jedan od pacijenata, potpuno izgoreni čovjek kojega par mjeseci održavaju na životu, pada na pod i počne krvariti, doktorska ekipa se skuplja te mu pokušava pomoći. Usred panike i svih problema koje ih tište pacijentu stavljaju krivu otopinu u krv te on umire. Znajući da im ovakva greška može označiti kraj karijera, prolaze kroz petominutnu debatu o tome što da učine. Zaključak je da lažiraju smrt pacijenta, te da ga stave pod grijalice što bi mu trebalo pojačati dekompoziranje tijela i ubiti otrov koji su u njega stavili.

U isto to vrijeme, hitna pomoć je dovela pacijenta koji ima simptome neke gadne infekcije, koja urokuje da mu se unutrnji organi otapaju. Kada glavni doktor odlučuje da se infekcija ne prijavi državnoj medicinskoj službi, nego da interno pokušaju (radi moguće slave) otkriti što se zbiva za pacijentom, stvari počinju odlaziti ozbiljno u kurac.

Kao i većina azijskih horrora koje sam gledao u zadnje vrijeme, Infection je čisto savršenstvo. Atmosfera kroz film je bolnički realna, prostorije su hladne, odišu smrću, pozadinska scenografija je prepuna različitih opskurnih medicinskih strojeva. Ispred bolnice su ljuljačke, koje se same od sebe miču i daju ti na razmišljanje što se tamo dešava. U velikom broju scena se nalaze i zrcala, koja daju neke čudne kuteve snimanja, a i svašta se može u njima vidjeti. Likovi su dosta razvijeni, što se može zahvaliti tome što se bolesnije stavri tek počinju dešavati 40 minuta nakon početka filma. Do tada imamo vremena upoznati doktore i sestre, vidjeti njihove mane i zaključiti da sve što im se dešava izgleda kao da je sa razlogom - nesvjesno su ubili čovjeka, osveta stiže.

Što se zbiva? Izgleda da je infekcija počela harati među zaposlenicima bolnice. Simptomi su par minuta potpune mentalne blokade, te topljenje unutarnjih organa, a kasnije i tijela u zelenu sluz. Da cijeli dojam bude strašniji, infekcija se prenosi direktnim kontaktom netom umrlog, pa oživjelog “čovjeka” i buduće žrtve.

Kraj je dvoslojan i dvoznačan. Zvuči čudno, ali recimo da imamo dva kraja, američki i tipični japanski. Uz savršne kadrove zasigurno ćete na par minuta promisliti o svom shvaćanju priče. Film definitivno preporučam. Usput, originalno ime filma je Kansen, Infection je ime dano na Lions Gate R1 DVD izdanju, koji nažalost nema ništa extrasa oko filma.