Guinea Pig: Devil’s Experiment (1985)

Za više informacija o tome što je zapravo Guinea Pig serijal, bacite oko na prijašnji post o Flowers of Flesh and Blood. Za one koji neće na taj link, Guinea Pig je serijal filmova koji poprilično realno imitiraju snuff filmove. Devil’s Experiment počinje bez ikakvih uvoda kakve imaju novi filmovi, nema imena filma, glumaca… “Gonzo” tip snimanja nam pokazuje neku ženu ulovljenu u veliku mrežu usred neke džungle. Ženu otimaju nekakve šabančine te je slijedećih pol sata - sat brutalno muče. Tu imamo tučnjavu, stiskanje sa kliještima, te razne detaljnije mazohističke atake uključujući sada već legendarnu scenu bušenja oka. I to je to, mučenje od A-Z… Za razliku od nastavaka, ovaj film ima najveći filing pravog snuffa, jer je sniman potpuno iz ruke, u nekoj zabačenoj šumetini, bez neke montaže, već samo dere “akcija”.

Guinea Pig: Flowers of Flesh and Blood (1985)

Evo jedan film za one koji misle da iz Azije stižu samo filmovi o duhovima, mrtvim djevojčicama sa dugom crnom kosom, dječacima sa ultra blijedim tenom etc. Guinea Pig serijal je zasigurno jedan od najkontroverznijih setova filmova proizašlih iz bespuća Japanskog undergrounda. Prateći uspjeh prvoga Guinea Pig filma, Devil’s Experiment, 45minutnog ultra realističnog prikaza snuff filma, autor serijala je prišao poznatom manga strip crtaču Hideshi Hinou. Dogovor je pao da za drugi dio serijala naprave ekranizaciju njegove mange “Flowers of Flesh and Blood”. Priča, ako se to tako može nazvati, se vrti oko luđaka sa samurajskom maskom koji otima mladu Japanku, te je u 40 minuta vrlo realnog grafičkog gorea muči i sjeće na komadiće. Film je i snimljen tako da nema nekih poveznica u priči, neznamo tko je “samuraj”, zašto to radi, zapravo sve se bazira na kasapljenje jadne djevojke.

Samuraj tijekom svake svoje akcije prema djevojci ima kratak monolog u kojemu parafrazira ljepotu pupanje cvijeća sa rezanjem ljudskih udova. Modus operandi mu je slijedeći - ženu zaveže za stol te joj uštrca neku drogu pomoću koje ona, kao fol, ne osjeća bol nego čak i uživa u njoj. Njeno oskrvnuće počinje sa korištenjem noža sa kojim joj reže dlanove na zapešćima. Nakon što odu oba dvije ruke, počinje sa drugim nožem rezati pazuhe te kad dođe do kostiju koristi čekić i dlijetao za rješavanje “tvrđih” problema. Sada kreće na noge te sa mesarskom pilom joj reže koljena. Poslije toga malo snifa njeno meso, te kreće na masakriranje trbuha sa skalpelom. Par minuta kasnije, crijeva vise do poda. Slijedeći korak je odrubljivanje glave sa sjekirom, te finalni touch - vađenje očiju sa žličicom za kavu…

Makar je film snimljen za kojih dvjestotinjak tisuća kuna, specijalni efekti su toliko nadrealno dobri, da se na trenutke i sam pitaš jeli ovo film ili pravi snuff. Bez zajebancije, toliko su jebeno dobri… Ovaj film je dobio prilično pozornosti kada je par godina kasnije jedan japanski serijski ubojica jednu od svojih žrtava ubio na potpuno isti način kao u filmu. Mislim tip je bio manijak, u kući mu je nađeno preko 700 VHSova raznih manga i hentai sranja, a i čak dvije kopije ovoga filma. Autori filma su bili par puta na murji, i radi ovog manijaka, ali i radi tog što je velika količina ljudi mislila da je ovo pravi snuff film. Jebeš sada kad dobiješ DVD sa filmom izdan od neke firme, ali prije dvadesetak godina ovo se dijelilo na bootleg VHS kazetama, pa se stvarno moglo pomisliti da se zapravo neko sranje i desilo. Jedna od poznatijih priča vezana uz ovaj film je da je poznati američki glumac Charlie Sheen naletio na film, te ga panično poslao prema FBI-u i MPAA.

Bottom line, nikada u životu (osim možda u prvom dijelu serijala u kojemu je sve snimano nekako prljavo, realno, bez title i end creditsa) nisam vidio realniji prikaz gorea. Toliko se prašine diglo oko realističkih scena da su autori morali snimiti i “The Making of Guinea Pig”, u kojem su se mogli viditi isječci sa snimanja te se moglo uvjeriti da scene ipak nisu stvarne već rezultat impresivnih specijalnih efekata.