Tenebre (1982)

Jučer navečer sam si taman malo oslobodio večer i odlučio pogledati nekog “talijana”. Stavim DVD Argentovog “Deep Red” i skužim nakon prve rečenice da DVD ima originalni audio i samo njemačke titlove. Kako njemački eventualo pričam i shvaćam pijan, teškim srcem vadim Argenta van i u grintanju pokušavam naći neku alternativu. Hm, pada mi na pamet Tenebre - isto Argento, nisam ga još gledao i kažu da je poprilično dobar giallo - ok Tenebre it is… Čitaj dalje…

Poster za Argentov Giallo

Izašao je poster za novi film talijanskog majstora Daria Argenta “Giallo”. Stiže mi tona giallo DVD-a - u zadnje vrijeme sam skužio da sam bez ikakvog razloga bedasto preskakao ovaj talijanski filmski pravac, koji je zapravo preteča omiljenim mi slasher filmovima.

U “Giallu” Adrien Brody glumi talijanskog detektiva koji uz pomoć američke stjuardese (Emmanuelle Seigner) pokušava uloviti misterioznog ubojicu poznatog kao Žuti iliti Giallo na talijanski. Čitaj dalje…

Blood and Black Lace (1964)

Kao stari fan slashera, bezrazložno sam ignorirao filmski pravac iz kojih su slasheri ponikli - giallo. U Italiji su od ranih 1930tih godina pod tvrtkom Mondadori Publishing izlazili krimi romani sa temama vezanim za ubojstava, misterije i seksa. Prodavali su se u paperback izdanjima sa žutim koricama, a na talijanskom je giallo žuta boja. 1962 godine, legendarni Mario Bava snima prvi giallo film The Evil Eye, koji se u originalu zvao “The Girl Who Knew Too Much”, što je dakako bila igra riječi vezana na Hitchcockov “The Man Who Knew Too Much”. Film je nudio neke odlike kasnije poznatog giallo žanra, ali prvi pravi poznatiji predstavnik ovog pravca bio je “Blood and Black Lace”. Čitaj dalje…

Don’t Look Now (1973)

Donald Sutherland i Julie Christie glume bračni kojemu se na početku filma događa tragedija. Prilikom igre u dvorištu njihove ladanjske kuće, curica se utaplja. Otac osjeća da nešto nije u redu, trči prema jezeru, ali nalazi svoju kćerku mrtvu. Radnja se seli u bližu budućnost, gdje su se John i Laura Baxter preselili u Veneciju. John se tamo bavi restauracijom stare crkve i bračni par se napokon uspio smiriti od velikog šoka koji su doživjeli.

Idilu prekida jedan slučajni susret u restoranu, gdje Laura primjećuje da je dvije žene konstantno gledaju. U razgovoru sa njima, jedna od te dvije žene, govori da nisu gledali nju, već njihovu djevojčicu koja je sjedila do svoje majke i smijala se. Laura ostane frapirana te se onesviješćuje. U daljnjem tijeku filma isprepliću se tri teme, pokušaj normalnog života, potraga za mogućnosti kontakta sa duhom svoje kćeri i misterioznim valom ubojstava u staroj jezgri Venecije.

Spomenuti duo velikih glumaca, Donald Sutherland i Julie Christie, su u svojim ulogama savršeni. Način snimanja je predivan, te se potpuno uspijeva iskoristiti šarm stare Venecije u kompletu sa misterioznim događajima poput duhova, predviđanja, pa čak i tipičnih talijanskih giallo elemenata.

Nakon skoro pa 2 sata koliko ovaj film traje, konstantno se zapitkuješ o tome što se zapravo događa, a kada se odvrti zadnja scena moraš krenuti u mod heavy razmišljanja da pohvataš, ili bar pokušaš pohvatati sve konce. U globalu meni je film bio OK, ali ništa posebno, posebice radi spore i konfuzne priče.. Gledam na IMDB stranice i stranice debata i izgleda da film u svakom svom djeliću ima možebitnih tragova koji objašnjavaju poantu filma.

Usput, 2007 godina nam donosi remake ovoga filma. Another one bites the dust.