Black Sheep (2006)

Prije koje vrijeme u Fangoriji je bio članak na par stranica o filmu “Black Sheep”. Makar sam davno prije znao za ovo novozelandsko djelce, nakon jedne od slika u tom članku sam ostao posebno zaintrigiran. Potpuno “obična” slika, nekakav hodnik, a na kraju njega stoji ovca i samo gleda ravno ispred sebe. Tako jednostavna slika, a tako veliki potencijal monstruzonih koljačkih mašina u obliku malih slatkih ovčica. Film ovih dana izlazi preko bare na DVDu, a hype koji se dignuo oko njega zadnjih par godina je obećavao genijalnu zabavu. Čitaj dalje…

The Mad (2007)

Komedije sa zombijima se nisu baš često snimale, a i samo su rijetke (poput “Shaun of the Dead”) pružale sat i pol zabave u krvavim zombie tonovima. Prije par tjedana sam čuo za “The Mad”, horror komediju u kojoj se Billy Zane bori protiv zombija i rekao sam da je to savršeni način da operem okus loših zombie filmova o kojima sam pisao u zadnjih par dana (#1, #2, #3, #4). Čitaj dalje…

The Roost (2005)

Dok ne dođe “Cabin Fever 2“, od kojega ne očekujem nešto previše, odlučio sam se malo detaljnije upoznati sa Ti Westom redateljom toga filma. Čovjek je prije nastavka prvoga Eli Rothovog filma, snimio dva dugometražna filma i par kraćih. Krenuo sam sa “The Roost”, filmom čije se DVD izdanje prije neko vrijeme prilično reklamiralo po horror sajtovima i časopisima. Čitaj dalje…

Rock ‘n’ Roll Nightmare (1987)

Makar nisam upućen u heavy metal glazbu osamdesetih, negdje ranije sam naletio na Jon Mikl Thora, plavokosog čupavog nabildanca, koji je 1978 oformio bend začuđujuće jednostavnog imena “Thor”. Uz svoju još aktivnu glazbenu karijeru, Thor je bio i prva osoba koja je osvojila bodibilderske nagrade Mr.America i Mr.Canada, a čak je imao i vremena da glumi u nekolicini filmova. Čitaj dalje…

The Messengers (2007)

Dylan McDermott i Penelope Ann Miller glume bračni par, koji se nakon evidentnih obiteljskih problema, sa svojom djecom sele iz gradske vreve u osamu neke zabačene selendre. Nakon vožnje kroz vizualno impresivne Kanadske krajolike, dolaze do svoje novokupljene farme, koja izgleda kao da ju je progutao i ispljunuo tornado. Njima je to sve pet, dok se teeny kćerka sa sjetom podsjeća dobrih dana sa svojom ekipom. Nakon aklimatizacije, ćaća počinje sa svojim životnim snom - uzgajanjem suncokreta. Na farmi se vrlo brzo počinju dešavati čudne stvari, koje primjećuje jedino kćerka i njen traumatizirani trogodišnji brat. Kako stvari stoje, obitelj u kući nije sama i kćerka saznaje da žive u kohabitaciji sa nervoznim napasnim duhovima.

Ako mi vrijeme do dopusti, uz svako poslovno putovanje pokušam si dopustiti jedan izlet u kino. Preko bare mi je to posebni gušt, jer ipak možeš gledati filmove u kinu u onom tjednu kada su izašli. Ovaj put je na tapetu bio američki film poznate braće Pang, koji sa tematikom koketira sa lajt motivima novokomponiranog azijskog horror vala.Makar nisam ni previše od filma očekivao, mogu reći da mi je tih devedeset minuta prošlo doslovno kao da sam potrošio sat i pol na spavanje. Potpuno zaboravljivo u najboljem slučaju.

Glede filma zapravo osim lijepe fotografije nemam za spomenuti nikakvih pozitivnih detalja. Gluma je užasno loša. Makar nikad nisam bio McDermottov fan, performanse njega i filmske mu žene Penelope Ann Miller su totalno ispod prosječne. Na trenutke sam stvarno pomislio da su neki kadrovi snimani tijekom probe čitanja scenarija. Sedamnaestogodišnja Kristen Stewart mi uopće nije pasala u ulozi, nekako mi je njena gluma djelovala usiljena. Ajd’ da nekog pohvalim - mulac je izgledao kul u nekim scenama interakcije sa nevidiljivim duhovima ;)

“The Messengers” je nažalost iznimno stereotipno djelo, sa velikom količinom lažnih scare taktika, poput repetitivne scene upadanja vrana u prvi plan. Scenarij će umjerenom poznavaocu horrora djelovati kao da je nastao rezbarenjem raznih američkih i azijskih uspješnica ovoga žanra. Ovakva testna operacija približavanja azijskih elemenata u američkom horror filmu nikako nije uspjela, a to je ponajviše rezultat iznimno loše i monotone priče.

Nakon odgledanog filma pokušao sam navući neke pozitivne stvari koje bi mogao ovdje napisati i našao sam samo ove situacije - jednu dvosekundnu scenu duha u krevetu, te nekakvu kratku interakciju u podrumu. Finale filma završava u revijalnom duhu, sa još jednim, očekivanim, stereotipom. Zijev…