Pumpkinhead: Ashes to Ashes (2006)

Netko je iz nekakve prašnjave ostave izvukao prava za korištenje fame o Pumpkinheadu, te je Sci-Fi Channel ekspresno odlučio uložiti pola love za produkciju. To im dakako donelo prava da film premijerno pokažu na svojem kanalu. U originalnom Pumpkinheadu, snimljenom daleke 1989, Lance Henriksen glumi čovjeka čiji sin umire kao posljedica glupe zajebancije grupice teenagera. U želji za osvetom, lokalna vještica mu pomaže ako da priziva Pumpkinheada, demona osvete. Film je u devedesetima dobio svoj nastavak Pumpkinhead II: Blood Wings, kojega nisam gledao, ali zato sam se bacio na tricu.

Sci-Fi Channel po defaultu ne znači ništa dobro. Njihovi filmovi su inače dosta jadnjikavi, eventualno zabavni u nekakvom pijanom društvu, ali to je to. Kada je objavljeno da se treći i četvrti dio snimaju negdje u Bugarskoj, jedini tračak nade mi je dalo zapošljavanje Jake Westa (Evil Aliens) za redatelja. On je ovdje svoj posao odradio sasvim solidno, ali film puca po šavovima na svim drugim planovima.

Radnja se dešava u nekakvoj južnjačkoj rupetini, gdje lokalni doktor (Pinhead Doug Bradley), uz pomoć lokalne hillybilly obitelji otima ljude te prodaje njihove organe. Kada jedan preživjeli utekne bez bubrega, policija ga pronalazi, te se otkriva gadan posao famozne obitelji. Jedna mlada žena saznaje da su joj oni ubili sina, te kreće staroj vještici u potrazi za osvetom. Pumpkinhead se ponovno budi i kreće u makljažu.

Lance Henriksen, radi kojega sam pohitao ka gledanju ovog filma, se pojavljuje kojih maksimalnih 3-4 minute i to kao duh koji pomaže jednom od članova obitelji (jedan od mulaca iz jedinice koji je sada već 20something), te u scenama metamorfoze u Pumpkinheada. Kosica mu je svježe ofarbana btw…

Film osim spomenute režije Jakea Westa nema nekih pozitivnih strana. Možda kad bi navlačio stvari, u plus bi išlo to što je Pumpkinhead dosta često u prvom planu. Faca mu je totalno promijenjena, što su producenti u intervjuu u zadnjem Shiversu objasnili sa time da se Pumpkinhead iz film u film mijenjao. Ok sve pet, ali ovdje izgleda dosta baby faced. Neznam nekako sa tim zelenim gumenim kostimom i surrounding CGI efektima ne djeluje baš zastrašujuće, već pomalo tupavo.

Glumci su vrlo loši, za neke čak sumnjam da su ih brutalno sinkronizirali. Možda se varam, jer makar tu ima bugarskih glumaca, ovi glavni su Ameri, ali jedan od vodećih likova ima kojih 25-30 godina, a glas kao da je šesdesetogodišnjak. Tu jedino iskače Doug Bradley, koji sa svim glumcima koji ga okružuju djeluje kao da karikira u preglumljivanju. U priči se može naći i par rupa, ali to je i za očekivati.

Mislio sam da ću se bar zabaviti, a zapravo sam ostao potpuno ravnodušan…

Hellraiser III: Hell on Earth (1992)

Joey je mlada novinarka koja nikako da pogodi pravu priču i sa tim se digne na ljestvici unutar svoje TV mreže. Prilikom snimanja jedne nezanimljive reportaže u bolnici, naleće hitna pomoć koja na kolicima vozi unakaženog izranjavanog čovjeka iz kojega vise deseci lanaca. Sa cijelom ekipom doktora uleće u operacijsku salu u kojoj se lanci prikapčaju na struju, taj tip se živ prži te mu glava eksplodira u “paranparčad”. Od tada Joey postaje dio priče o misterioznoj, svima nam poznatoj kocki, cenobitima, te borbi Pinheada sa svojom dušom. Čitaj dalje…

Hellraiser: Hellworld (2005)

Ovaj film se snimao zajedno sa prošlim dijelom Hellraisera u back-to-back varijanti negdje u bespućima Rumunjske. Snimanje dva dijela filma u šutu je postao trend u ovakvoj crap-filmografiji, jer se za praktički malo veće pare od snimanja jednog filma dobiju dva - iovako je sve u novcu, a ni blizu u kvaliteti. Prije par tjedana sam browsajući IMDBom naletio na synopsis Hellworlda, koji me toliko šokirao da sam odmah zvao frenda, istinskog štovatelja Clivea Barkera, koji se još jednom toliko odvalio od smijeha i priupitao me dali je to osmi ili deveti nastavak kultnoga originala. Podijelit ću sa vama synopsis, da probam namamiti koju osmijeh na vaša lica: “Pinhead returns to terrorize computer hackers that have opened a virtual Lament Configuration on the website Hellworld.com.” Mislim, pa koliko jebeno moraš biti glup da smisliš ideju baziranu na ovoj idiotariji? Mislio sam da je Pinheadov “put” u svemir (četvrti dio) bio finalna perverzija, ali modernizirani, tehnološki osvješteni skrinvrajteri nas uspjevaju šokirati više od bilo kojega Cenobita u paklu.

Nakon što sam uspio “provariti” 90 minuta pain staking procesa gledanja ovog šrota, mogu sa vama podijeliti svoju radost o količini gluposti na kojima se ovaj film temelji. Svi Hellraiseri nakon četvorke su se bavili mind fuckovima, pa je i većina njih bila smušena i blesava, ali poanta ovoga djelca nadjačava sve pokušaje prošlih filmova. Riješavanjem lament konfiguracije na netu, ekipica frendova dobiva pozivnicu za ultra cool Hellraiser groupie tulum, kojega organizira, bubnjevi tam-tam-tam-tam, ikona B produkcije, nitko drugi nego Lance Henriksen. U kući se počinju dešavati razni šokovi, macabre etc, a finalno objašnjenje je toliko plitko, neuvjerljivo, nerealno, ukratko nemoguće ;) Jedva čekam slijedeći Hellraiser, očekujem neku bijesnu ideju poput Hellraiser: Jurrasic Park (stravično otkriće da su Pinhead i njegova ekipa pobili dinosaure prije miljardu godina, sada su nađene kosti pterodaktila koje otvaraju portal u pakao), ili pak Hellraiser: Al Qaida Terror (tijekom akcije lovljenja Bin Ladena po visoravnima Afganistana, mladi američki marinac pronalazi misterioznu kocku koja otvara put k paklu, a uz to parafrazira da je amerika najjača sila uspjevaju napasti i pakao) , a nikad neznaš možda i Hellraiser: Champions League (hehe zamisli tekmu, sudi Collina koji se pretvara u Pinheada - imaju slične frizure:))). Ok, dosta sranja za danas, uživajte u gledanju ili vjerojatnije ignoriranju ovoga filma;)

Hellraiser: Inferno (2000)

E sa ovom recenzijom ću sam sebi upasti u riječ, jer sam rekao da od Inferna na dalje se dešava totalno dno u Hellraiser seriji. Inferno sam prvi put gledao čim je izašao na DVDu (vani dakako ne kod nas). Film mi je bio totalno razočaranje, jer je ovo prvi dio u kojem su Pinhead i njegovi cenobiti totalno marginalizirani. Sjećam se baš i da sam pričao sa frendom, inače velikim štovateljom lika i djela Clivea Barkera i rekao mu da ovaj film i ne bi bio toliko loš da nije direktan nastavak Hellraisera. Ukratko, dok je u prvim par djelovima bila uživancija gledati tips and tricks od Hellraiser ekipe kako masovno kolju i paraju ljudska tijela, u ovom dijelu se više ide na mind fuck. Glavni lik je potpuno ne tipičan murjak (znate i sami kakvi su murjaci u filmovima) - ovaj dok ima zgodnu ženi i kćerkicu, usput kara kurve, šrmće kokain, krade lovu mrtvacima, namještava frendu sranja. Nakon jednog gruesome ubojstva naleće na poznatu nam kocku (Lament Configuration) i nakon jedne orgije sa good looking trash kurvom, otvara kocku. Nakon ovoga počinje carnage gdje ni on sam nezna što se zbiva, ali svi oko njega počinju umirati gnjusnim smrtima a on kreće u lov za inžinjerom, mističnom osobom koja je uzrok svim ovim sranjima.

Jučer sam nevoljko, ali opet gledao ovaj film i moram reći da kad sam ga završio da nisam bio ni blizu toliko razočaran kao u prvom gledanju. Definitivno stojim za time da su prva dva Hellraisera najbolja, da je treći isto recimo OK (mislim da će biti još bolji jer, kao što sam spomenuo, nabavio sam rijetku ultra uncut verziju ovog filma), ali i ovo kad se razmisli nije toliko loš film. Ima svoje napetosti, ima gorea, ima cenobita (makar je po meni blasphemy da su od omiljenog Chatterer cenobita - onog koji ima lice rasparano i zubalo mu stalno cvokoće - napravili mini Chatterera, živinu samo sa glavom i dvije ruke), a poanta svega je da su autori ovog filma pokušali ispričati priču iz druge perspektive. Dok su do sada, cenobiti ulazili u scene i rasčetvoravali (mislim da se tako ne kaže ali kužite me) jadne duše koje su otvorile kocku, ovaj cijeli film se bazira na unutarnjem paklu koji čovjek proživljava nakon inicijalnog otvaranja spomenute kocke. Zapravo dosta dobar koncept, definitivno baziran na Danteovom paklu, u kojem su u svakom krugu duše konstantno prolazile kroz jednu te istu patnju. E pa to se dešava i ovdje, jer naš murjak je osuđen na konstantni krug zbivanja, kojemu je cilj potpuno satrati njegovu psihu.

The Prophecy: Uprising (2005)

Svi filmovi iz Prophecy serije, makar bili i lošiji, su imali nešto “ono” što ih je radilo posebnima. Uvijek su me fascinirali ti odnosi među anđelima koje su kreatori Prophecya nametnuli. Makar se prošlih filmova ne sjećam u detalje, znam da su mi uvijek ostale u pameti scene međusobnog klanja u ratovima anđela. Ovaj film je najnoviji u seriji, mislim da se na ništa ne nastavlja. Ima surprisingly dobre glumce, možda ne po imenu (osim Doug Bradleya iliti Pinheada), ali po performansama.

Makar je ideja filma mogla biti puno bolje napravljena, sve u svemu film je ok za pogledati. Ako očekujete nešto gorea ili specijalnih efekata, razočarati ćete se, jer se film najviše temelji oko priče, a ne oko vizualnih kerefeka.