An American Haunting (2005)

Nakon što joj kći počinju mučiti strašne noćne more, majka počinje čitati zapise školskog učitelja o sličnim događajima koji su se dešavali sredinom devetnaestoga stoljeća. U centru priče je bogata obitelj, na čijem čelu je lik kojega glumi Donald Sutherland. Njega na sudu tuži lokalna vještica, kojoj je naplatio nerealno velike kamate za korištenje zemlje i robova. Sud presudi za vješticu, ali i nakon te presude stara baba proklinje njega i najdražu mu kći.

Uskoro ispred obiteljske kuće se počinju pojavljivati i nestajati misteriozni vukovi, te kćerki počinju nesnosne noćne more u kojoj se vidi nekakva prisutnost u njenoj sobi. Nakon kratkog vremena, cijela obitelj doživi trenutak kada nepoznata sila djevojčicu drži u zraku i šamara, te se na svakojake načine pokušavaju riješiti prokletstva.

Prije gledanja filma nisam znao baš da se 99% radnje dešava prije kojih 150 godina, ali taj detalj zapravo postaje motor cijele radnje. Kada se djevojci dešavaju razna sranja, obitelj nema mogućnosti zvati policije, istražitelje, koristiti mobitele, jednostavno toga tada nije bilo, te su se ljudi morali snalaziti na razno razne načine, a ponajviše vjerovati riječima zapisanima u Bibliji. Kako niti jedan od njihovih pokušaja ne riješava situaciju, pater familias se odlučuje na drastične korake…

O ovome filmu se mnogo pričalo, pa me je začudilo da je film sniman ali i izbačen u kina u potpunom independent angažmanu. Par zanimljivih dodataka na DVDu prikazuju malo ekstravagantnog redatelja filma, koji uz konstantno pljuvanje po kritičarima (hm hm, možda zato jer mu je film dobio loše kritike) govori o načinu reklame koji je zapravo dignuo famu o filmu. Film je kao baziran na jedinom službeno dokazanom hauntingu u Americi sa ljudskom žrtvom, dok je ta činjenica u filmu dosta iskrivljena. Kako producenti nisu imali para za marketing, krenuli su metodama Blair Witcha (btw, u ovom filmu se legenda sove Bell Witch) i iskoristili Internet za promociju. Kratki filmići su se stavljali po netu, na MySpace stranice, a par ljudi iza filma je bilo zaduženo za konstantno praćenje horror foruma i pisanje o filmu.

Rekao bih da je “An American Haunting” lagano razočaranje, ali po stvarima što sam ranije čuo o filmu, nisam ništa previše ni očekivao. Casting je dosta dobar, Donald Sutherland i Sissy Spacek (”Carrie”) su kvalitetno odradili svoj posao. Film ubija njegova monotonost - naime konstantno u jednom zatvorenom krugu, djevojku nešto napada u snovima, malo bacaka po sobi i to je to. Cijeli taj krug se ponavlja jedno 6-7 puta tijekom filma, te uskoro postaje zamorno. Već kada su očito glavni fokus cijele priče te scene, autori su mogli krenuti u izradu istih sa malo više inventivnosti i elana. Naime, u kadtovima se nikada ne vidi nikakav duh, samo kada kamera leti kroz prostor imamo crno-bijele kadrove, pa njeno urlanje, gledanje u kameru i tako u konstantnom loopu.

Don’t Look Now (1973)

Donald Sutherland i Julie Christie glume bračni kojemu se na početku filma događa tragedija. Prilikom igre u dvorištu njihove ladanjske kuće, curica se utaplja. Otac osjeća da nešto nije u redu, trči prema jezeru, ali nalazi svoju kćerku mrtvu. Radnja se seli u bližu budućnost, gdje su se John i Laura Baxter preselili u Veneciju. John se tamo bavi restauracijom stare crkve i bračni par se napokon uspio smiriti od velikog šoka koji su doživjeli.

Idilu prekida jedan slučajni susret u restoranu, gdje Laura primjećuje da je dvije žene konstantno gledaju. U razgovoru sa njima, jedna od te dvije žene, govori da nisu gledali nju, već njihovu djevojčicu koja je sjedila do svoje majke i smijala se. Laura ostane frapirana te se onesviješćuje. U daljnjem tijeku filma isprepliću se tri teme, pokušaj normalnog života, potraga za mogućnosti kontakta sa duhom svoje kćeri i misterioznim valom ubojstava u staroj jezgri Venecije.

Spomenuti duo velikih glumaca, Donald Sutherland i Julie Christie, su u svojim ulogama savršeni. Način snimanja je predivan, te se potpuno uspijeva iskoristiti šarm stare Venecije u kompletu sa misterioznim događajima poput duhova, predviđanja, pa čak i tipičnih talijanskih giallo elemenata.

Nakon skoro pa 2 sata koliko ovaj film traje, konstantno se zapitkuješ o tome što se zapravo događa, a kada se odvrti zadnja scena moraš krenuti u mod heavy razmišljanja da pohvataš, ili bar pokušaš pohvatati sve konce. U globalu meni je film bio OK, ali ništa posebno, posebice radi spore i konfuzne priče.. Gledam na IMDB stranice i stranice debata i izgleda da film u svakom svom djeliću ima možebitnih tragova koji objašnjavaju poantu filma.

Usput, 2007 godina nam donosi remake ovoga filma. Another one bites the dust.