Halloween 5 (1989)

Nakon što su ga na kraju četvorke izrešetali kao terorista u Afganistanskim špiljama, Michael pada u nekakvu rupetinu iz koje na početku ovoga nastavka vidimo da je uspio izgmizati. Dobri stari Michael, opet je zajebao Smrt, te kroz neke tuneliće ispada u lokalnu rječicu. Zadnjim atomima snage izlazi iz vode i kreće prema kolibi koju je zadnjim naporima skužio. Tamo se ruši i žitelj kolibe ga očito udomljuje. Prolazi godina dana, Michael se budi na Halloween, ubija svoga “šumskog ćaću” i kreće na novi rušilački pothvat. Njegova nećakinja Jamie se nakon svoje ranije eskapade nalazi u nekakvoj klinici za djecu i da nama ne bude dosadno, kroz nekakvu telepatsku vezu osjeća Michaela koji kreće prema njoj. Čitaj dalje…

Halloween 4: The Return of Michael Myers (1988)

Radnja filma očekivano prelazi preko “malo drugačije” trojke Halloween serijala i ponovno nam vraća popularnog američkog boogeymana Michaela Myersa. Prošlo je deset godina od pokolja koji je učinio u Haddonfieldu i radi xy situacija došlo je do toga da ga se treba prebaciti u novu psihijatrijsku ustanovu. Očito ne potpuno drogiranog Michaela zaposlenici odnose u vozilo hitne pomoći, ali nakon kratke vožnje Michael se budi i sa guštom prikazuje svoj ubojiti nagon. Uobičajeno paranoični doktor Loomis zna da se Michael vraća u Haddonfield da ubije svoju mladu nećakinju i kreće da ga spriječi u tome. Halloween u Haddonfieldu ponovno postaje krvava zabava… Čitaj dalje…

Phenomena (1985)

Nemogu se pohvaliti da sam baš ljubitelj talijanskih horrora i giallo uradaka. Neke od mojih prvih Argentovih filmova sam vrlo brzo izbrisao iz pamćenja, jer nisam previše cijenio njegovu konceptualnu viziju filmova. Sam bi sebi pregrizao jezik kad bi rekao da su mi svi njegovi filmovi bili loši, jer je jedna Suspiria stvarno nešto posebno. Phenomenu sam imao na DVDu već koje vrijeme, ali nikako da sam skupio volje da je pogledam. Čitavši prije tjedan dva kolegin osvrt na Suspiriu, podsjetio sam se da bi mogao sa police skinuti i napokon pogledati Phenomenu.

Moje mišljenje? Film mi je za sada najbolje Argentovo djelo. Bilo je sasvim savršeno gledati i uživiti se u Argentov ugođaj maloga švicarskog gradića, gdje ubojica malo po malo rješava studentice. Kamera, a posebno savršen muzički score u kome se kombinira heavy metal i Goblinova muzika, dali su jednu baš genijalnu horror atmosferu. Uz to priča nije uopće za baciti i glumačke performanse su su jako dobri - mlada Jennifer Connely kao glavna glumica i genre legenda Donald Pleasance kao profesor koji joj pomaže u otkrivanju ubojice. Uz cijelu temu vezanu za ubojicu, ubačen je i paranormalni efekt njenih moći komuniciranja (ili interkacije) sa kukcima koji savršeno paše sa ovom “glavnom” temom. Super film… Još nemogu izbaciti iz glave glavnu muzičku temu koja je baš ono pravi horror