Cannibal Taboo (2006)

Uh kakvog li maštovitoga imena. Kanibali i tabu - makar ne djeluje zabavno, ipak sam ga izabrao za gledanje među “klasicima” poput “Stuff Stephanie in the Incinerator” ili “Invasion of Blood Farmers”. Kako većinom gledam glupave filmove, već sam se naučio da čim počne film pogledam koliko traje. Najveseliji sam sa filmovima iz zlatnih 80tih, kada su duljine bile oko savršenih 82 minute. Čitaj dalje…

The Call of Cthulhu (2005)

Uvijek me zanimalo kako se izgovara riječ Cthulhu. Makar sam gledao par ekranizacija djela velikoga H.P. Lovecrafta, nikako da se sjetim. Jel štulu, chtulu, čtulu? Nema veze, iovako u ovom filmu nisam mogao dobiti riješenje moje “zagonetke”. Zašto - pitate se? E pa, ovaj film, makar je snimljen prošle godine snimljen je u stilu nijemih filmova sa početka prošlog stoljeća.

Znači, tona nema (osim pozadinske muzike), neki dijalozi se ispisuju tekstualno. Video štimung je savršeno old skul, netko da nezna bolje bi i rekao da je film snimljen prije stotinjak godina. Po netu se pričalo da je ovo najbolja film ikada rađen po Lovecraftu, sa čime se ja ne bi baš složio. Ipak je Stuart Gordon napravio par dobrih djelca.

Definitivno je inventivno snimiti film u ovom retro obliku, ali ipak mislim da je većina uzdaha za “The Call of Cthulhu” došla samo radi te originalnosti, a ne radi kvalitetne obrade priče. Istina, on the other hand, film je na mene djelovao dosta drugačije nego na što će na one koji su pročitali Lovecraftovu priču. Mene je u filmu privlačio baš taj način kako je film snimljen, - autori su stvarno mislili na svaki mali detaljčić, te je svaka scena izgledala perfektno. Usput da spomenem, film traje samo 47 minuta.