Howling II: Your Sister Is a Werewolf (1985)

Danteov “Howling” mi je jedan od boljih filmova o vukodlacima. Stavio bi ga negdje na treće mjesto tik uz “American Werewolf in London” i prvi dio “Ginger Snaps” trilogije. Film je radi svoje popularnosti iznjedrio šest nastavaka za koje nisam čuo niti jednu dobru riječ. Dao sam šansu dvojki, pa here we go. Zbivanja u filmu se direktno nastavljaju na kraj jedinice. Na pokop novinarke Karen White, dolazi i Stefan, misteriozni istražitelj okultnoga, koji Kareninoj prijateljici i govori da pogreb nema smisla jer je Karen vukodlak. Žena to vrlo ozbiljno shvaća, te se izlaje Kareninom bratu, koji nemože vjerovati što čuje. Stefan im po noći dokazuje da vukodlaci postoje, te naš trio kreće u zemlju mraka transilvaniju sa ciljem da ubiju Stirbu, kraljicu vukodlaka.

Adut filmova o vukodlacima bi trebala biti akcija, klanje, napadanje, čupanje dijelova tijela - ovakve scene su tu dosta rijetke, mislim nije da se vukodlaci riejtko pojavljuju, ali radi krize budžeta imamo prilike samo viditi neke užurbane close-upove, te poglede iz daleka. Vukodlaci u većini situacija izgledaju kao ljudi obučeni u jeftine kostime od sive dlake. One kao fol cool scene morfiranja su eonima daleko od savršenog “American Werewolf in London” - “Howling II” nam nudi samo stvaranje dlaka na tijelu, te rast ušiju (!?).

Kako je ovo jedan tipični primjer horrora u osamdesetima, gledatelji mogu uživati u lošoj mjuzi, neobaveznoj golotinji, te izraženim seksualnim elementima. Zajeb oko ovoga potonjeg je da sredina filma nudi par minutnu scenu vukodlaškog (mislim da ne postoji ova riječ) menage-a-trois. Dvije žene sa povećim poprsjem, te mladi bač-je se bacakaju po krevetu i urlaju jedan na drugog, ali je zajeb to što su u nekom polu morfiranom stanju, pa nije gušt gledati ultra dlakava ženska tjelesa i dlakave sise koje se lelujaju u nagonu strasti…

Usput, kakva je to kraljica vukodlaka kada se protiv svojih suparnika bori u ljudskoj koži, sa velikim magičnim štapom na kojega je pribijena jeftina lutka šišmiša ili sa laserskim snopom iz svojih ruka? Jebeš takvog vukodlaka… Film je u globalu dosadan, trudi se povremeno sa nekim komičnim situacijama ubiti monotoniju, ali ovo je jedan ofrle odrađen posao. Kad gledaš film koji se zove “Urlikanje 2″, želiš brdo akcije, dinamike, krvi, ali ništa od toga.

Jedan od rijetkih pozitivnih stvari u filmu je da Stefana glumi kultna legenda Christopher Lee. On je svoju ulogu odradio potpuno profesionalno, baš ono pravi Christopher Lee iz svojih Hammer dana. Drugi OK detalj je da je “Urlikanje cvaj” snimano u nekoj češkoj selendri, pa svi ti lokalci daju jedan realni aspekt zabačene kolonije vukodlaka. Za kraj čemu ono “Your Sister Is a Werewolf” u naslovu filma? Možda je djelovalo 80s-cool, ali zbivanja oko “sestre” se dešavaju samo u prvih 4 minuta filma…

The Curse of Frankenstein (1957)

Dr. Frankenstein čeka smrtnu kaznu giljotinom te svećeniku priča o svome životu. Dok je bio dečko ostao je bez roditelja, koji su mu oporukom ostavili ogromno bogatstvo. Prva odluka koju je učinio, obilježila mu je život - unajmio je osobnog učitelja sa kojim je zavolio znanost. Kako su godine prolazile, njihovi eksperimenti su došli do tog stadija da su uspjeli oživjeti mrtvo štene. Dok je njegovom mentoru Paulu to bilo dovoljno, Frankenstein je htio oživjeti ljudsko biće. Kako mu nije bilo zanimljivo samo oživjeti leš, krenuo je u nabavku dijelova ljudskih tijela sa ciljem slaganja savršenog bića. Malo po malo, Frankenstein ludi te počinje i ubijati ljude da usavrši svoju kreaturu.

Ovo je jedan od ranijih filmova studija Hammer sa kojima su počeli “obrađivati” popularne New Line-ove monstrume. Kada se glede retrospektivno, Dracule i Frankensteini su bili definitivno najpoznatija Hammerova dijela. Nakon što se pogleda par tih radova iz pedestih i šezdesetih godina prošloga stoljeća, vrlo brzo se može zaključiti radi o kakvom zavidnom nivou kvalitete se radi. U ulozi Barona Frankensteina te njegove kreacije imamo dve najveće Hammerove uzdanice - Petera Cushinga te Christopher Leea. Cushing je apsolutno genijalno odradio svoju dramatizaciju fanatičnog Frankensteina, dok je Christopher Lee isto tako perefektan kao monstrum. Iskreno prije ovoga filma nisam ni znao da je Lee imao veze sa Frankensteinom, ali svoju ulogu je odradio do savršenstva. Kada ga gledaš doslovno imaš filing da je ta kreatura sastavljena od raznih dijelova tijela koji zajedno ne funkcioniraju savršeno. Makeup monstera je vrlo upečatljiv, dok ga malo kvari to što se na donjem dijelu vrata vidi da je u priči višeslojna maska. Bottom line, sve više i više sa guštom gledam ove starije filmove jer imaju “ono nešto” što se nemože osjetiti u prevelikom broju novijih horrora.

Paul: You are mutilating his body!!!
Frankenstein: I just removed his brain, that doesn’t have anything to do with mutilation.