The Nun (2005)

“The Nun” ili “La Monja” u originalu počinje prije dvadesetak godina u katoličkoj školi za djevojke. Upoznajemo grupicu djevojaka, kojae trpe konstantne napade od strane jedne revnije časne sestre. Prilikom jedne bezazlene situacije, časna sestra uzima jednu od cura i dok je drži uz zid, lice joj se počinje transformirati u demona. Radnja se šalta u sadašnjost, a primat preuzima Eve, kćerka jedne od djevojaka iz uvoda. Čitaj dalje…

You’ve Made the Bed… and Now Die in It (1991)

U ovo doba kada je svemoćni Google omogućio svima da ama baš nađu bilo kakvu informaciju, gledam ovaj djelce i u šoku neuspješno tipkam na mobitelu tražeći neku referencu. Ime filma ne daje ništa, grupa čije se glazba koristi ne postoji, nekakva imena “glumaca” odlaze u nepoznato, jednostavno dvadesetak minuta traženja bez ikakvog rezultata. Nakon svakakvih kombinacija riječi, nalazim na jednu jedinu referencu na ovo djelo i to onu u nekakvom opskurnom katalogu boleština gdje je ovaj film lociran ispred nekakvih amaterskih snimki raznoraznih operacija u medicinskim šatorima Afganistana. Čitaj dalje…

Night of the Demons 2 (1994)

Nakon zbivanja iz jedinice, pronađeni su svi leševi osim onog od mlade Angele. U katoličkoj školi za djevojke, koja se zamislite nalazi pol metra od all male škole, događaji u ukletoj kući postaju nešto poput urbane legende. Prilikom jedne bezvezne nepodobštine, glavna časna sestra grupici teenagera zabranjuje odlazak na plesnjak. Oni to sa guštom prihvaćaju, jer planiraju svoj party - dakako u ukletoj kući.

Da stvari budu zanimljivije, jedna od cura je zapravo Angelina sestra, a tu činjenicu će lokalna bitchy treba, sa svojim frendovima pokušati iskoristiti u prizivanju demona. Demoni jedva čekaju da izađu, te Angela počinje teenagere pretvarati u svoje podanike.

Dvojka je bila jedini dio “Night of the Demons” trilogije koju još nisam pogledao. Sa guštom sam se bacio na nastavak Angelinih eskapada i mogu reći da sam ostao ugodno iznenađen. Prva važnija stvar je da se za razliku od prvog i trećeg dijela (koji se inače zove Demon House), radnja ne dešava samo u kući, već se pomoću “opsjednutog” ruža za usne, demoni šire i na područje katoličke škole.

Film je potpuno neozbiljan, te mu je humor jedan od važnijih dijelova, što na kraju i rezultira sa mojim boljim finalnim stavom o filmu. Većina horrora se izgubi u ozbiljnosti, dok se ovdje bez beda zajebavaju sa časnom sestrom koja kreće u borbu sa demonima uz pomoć ravnala sa kojim mlati učenike, bok uz bok sa fantikom za demonologiju koji nosi vodeni pištolj prepun svete vode.

Kako to inače biva, radnja je prepuna seksualnih referenci, te metal mjuze koja neke scene diže iznad razine prosječnosti. Likovi su čak dobro odrađeni, te se možeš uživiti u njihovim pokušajima preživljavanja. Neočekivano, ali mogu reći da sam se gledajući film dobro zabavio…

Silent Night, Deadly Night Part 2 (1987)

Nastavak filma o psihički rastrojenom ubojitom Djedu Božićnjaku ima mnogo stvari zajedničko sa jedinicom. Billy je mrtav, ali nas sada kroz svoj isto tako poremećeni život vodi njegov mlađi brat Ricky. Taman na kraju prošloga dijela, Ricky je vidio smrt svoga brata, te u kombinaciji sa strogim odgojom od strane redovnica, čovjek šviće na sve strane.

Ove sličnosti koje sam spomenuo na početku su vjerujete ili ne, vezane sa montiranjem dijelova prvog filma u drugi. Naime, znate kako se na početku drugih dijelova serijala mora dati uvid u to što se desilo u originalu - e pa ovdje su to potencirali na desetu. Ricky priča sa psihijatrima u bolnici u kojoj je zatočen i govori im o svom životu. Kako je u trenutku kada mu je roditelje ubio i silovao (samo majku) tip obučen u Djeda Božićnjaka bio samo beba, priča o događajima što se dogodile njegovom bratu. Makar to ne bi nikako znao jer nije bio tamo i nije baš pričao sa bratom, prvih 40 minuta filma je zapravo cijeli “Silent Night, Deadly Night” smanjen u omjeru 1:2. Ovo djeluje totalno idiotno i znam da sam prvi put kad sam gledao dvojku na pol filma odustao, te počeo gledati film sa redateljskim audio komentarima da shvatim zašto su to napravili. Sada se ne sjećam baš razloga, ali mislim da je bilo radi budžeta, te su imali pravo na korištenje dijelova jedinice, pa su odlučili sve smiksati zajedno.

Između spomenute 40-te i 75-te minute Ricky razgovara o nizu ubojstava koje je počinio, ponajviše uzrokovanim nekakvim flashbackovima na detalje iz ranijeg života. Moram reći da su ubojstva napravljena vrlo maštovito, pa tu čak i imamo zabijanje klema za paljenje auta u glavu, čiji strujni udar itječe na pucanje očiju. Finale filma daje Rickyu malo zajebancije za “Mother superior”, glavnom časnom sestrom koja ga je cijelu mladost traumatizirala. Sve u svemu, uz relativno solidan tijek radnje nakon recikliranje jedinice, film je radi tih prvih 40 minuta totalno razočaranje. Jednostavno nemogu proći preko takvog blatantnog kopiranja.

Dead Island: Schools Out 2 (2001)

RTL Televizija nas je prije kojih pola godine “podarila” sa ovim njemačkim slasherom proizašlim iz produkcije njihove matične kuće. Originalnog imena “Die Insel der Angst”, film govori o skupini djevojaka smještenih u osamljenom sanatoriju lociranom na nepristupačnom otoku. Sanatorij se nalazi u bivšem samostanu u kojemu su ranije bile smještene redovnice zavjetovane na šutnju. Nakon što jedna od djevojaka pomisli da je vidila duha, druga nam iz rukava vadi priču o ukletom samostanu. Prije par desetaka godina, jedna od redovnica je zatrudnila sa nekakvim ribarom. Nakon što se dijete rodilo, ostale časne sestre su ga otele, iskopale oči i zakopale ga usred šume. U roku od par dana sve časne sestre su nestale, a priča kaže da se prvoga svibnja svakih deset godina, redovničin duh vraća u osvetu.

Ideja filma je čak zanimljiva, jer uvijek ima potencijala sa creepy ubojicom odijevenog u časnu sestru sa velom koje prikriva lice. Nažalost, scenarij je prepun loše odrađenih kopiranja raznih slasher stereotipa, pa je finalni proizvod samo blijedi dodatak tom popularnom horror pod-žanru. Baš šteta jer uz bolju priču film je mogao biti mnogo više, posebice radi genijalnog okruženja u kojemu se radnja događa. Prelijepi napušteni otok prepun zelenila, stara napuštena tvrđava, katakombe, demoni isklesani u stijene koje okružuju otok - uz ovakve prirodne “kulise” se stvarno može napraviti dobra atmosfera za horror.

Usput, gledao sam veliki broj slashera, ali se stvarno ne sjećam kada sam uspio već nakon cirka 10 minuta znati tko je ubojica. Ovo je samo jedan detaljčić koji potvrđuje da su scenaristi vrlo loše odradili svoj posao.

Satánico pandemonium (1975)

Maria je mlada časna sestra koja živi u miru Božjem unutar prelijepog samostana lociranom negdje u Meksiku. Jednoga dana prilikom šetnje po šumi naleće na potpuno golog čovjeka koji mrtav hladan stoji pred njom i promatra je. Od šoka Maria bježi glavom bez obzira u sigurnost svoga svetoga reda. Iste večeri, u sobu joj dolazi druga časna sestra, objavljuje joj svoju ljubav i počinje je skidati i ljubiti. Usred ekstaze, Maria skuži da je ta druga sestra zapravo čovjek kojega je vidila u šumi. Nakon “općenja”, on joj se predstavlja - “Ja sam Lucifer”.

U plaču i tuzi, Maria se počinje moliti i šibati, ali od tada stvari kreću na gore. Opsjednuta od strane Lucifera, kreće u svoju griješnu misiju. O čemu ovdje govorim, možete najlakše shvatiti iz imena po kojemu je ovaj film još poznatiji - “La Sexorcista”. Ovaj tipični nunsploitation film odlikuje loša gluma, vrlo čudna povremena glazbena podloga, te jeftina montaža Luciferovog pojavljivanja i nestajanja. Unatoč svemu ovome, ovo je bilo zanimljivih sat i pol. Moram priznati da me je zanimalo dali će Maria na kraju završiti u rukama svete inkvizicije ili kao Luciferova štićenica. Pohvalno je što kraj skriva i jedan twist, koji daje drugačiji obol cijeloj priči.