The Messengers (2007)

Dylan McDermott i Penelope Ann Miller glume bračni par, koji se nakon evidentnih obiteljskih problema, sa svojom djecom sele iz gradske vreve u osamu neke zabačene selendre. Nakon vožnje kroz vizualno impresivne Kanadske krajolike, dolaze do svoje novokupljene farme, koja izgleda kao da ju je progutao i ispljunuo tornado. Njima je to sve pet, dok se teeny kćerka sa sjetom podsjeća dobrih dana sa svojom ekipom. Nakon aklimatizacije, ćaća počinje sa svojim životnim snom - uzgajanjem suncokreta. Na farmi se vrlo brzo počinju dešavati čudne stvari, koje primjećuje jedino kćerka i njen traumatizirani trogodišnji brat. Kako stvari stoje, obitelj u kući nije sama i kćerka saznaje da žive u kohabitaciji sa nervoznim napasnim duhovima.

Ako mi vrijeme do dopusti, uz svako poslovno putovanje pokušam si dopustiti jedan izlet u kino. Preko bare mi je to posebni gušt, jer ipak možeš gledati filmove u kinu u onom tjednu kada su izašli. Ovaj put je na tapetu bio američki film poznate braće Pang, koji sa tematikom koketira sa lajt motivima novokomponiranog azijskog horror vala.Makar nisam ni previše od filma očekivao, mogu reći da mi je tih devedeset minuta prošlo doslovno kao da sam potrošio sat i pol na spavanje. Potpuno zaboravljivo u najboljem slučaju.

Glede filma zapravo osim lijepe fotografije nemam za spomenuti nikakvih pozitivnih detalja. Gluma je užasno loša. Makar nikad nisam bio McDermottov fan, performanse njega i filmske mu žene Penelope Ann Miller su totalno ispod prosječne. Na trenutke sam stvarno pomislio da su neki kadrovi snimani tijekom probe čitanja scenarija. Sedamnaestogodišnja Kristen Stewart mi uopće nije pasala u ulozi, nekako mi je njena gluma djelovala usiljena. Ajd’ da nekog pohvalim - mulac je izgledao kul u nekim scenama interakcije sa nevidiljivim duhovima ;)

“The Messengers” je nažalost iznimno stereotipno djelo, sa velikom količinom lažnih scare taktika, poput repetitivne scene upadanja vrana u prvi plan. Scenarij će umjerenom poznavaocu horrora djelovati kao da je nastao rezbarenjem raznih američkih i azijskih uspješnica ovoga žanra. Ovakva testna operacija približavanja azijskih elemenata u američkom horror filmu nikako nije uspjela, a to je ponajviše rezultat iznimno loše i monotone priče.

Nakon odgledanog filma pokušao sam navući neke pozitivne stvari koje bi mogao ovdje napisati i našao sam samo ove situacije - jednu dvosekundnu scenu duha u krevetu, te nekakvu kratku interakciju u podrumu. Finale filma završava u revijalnom duhu, sa još jednim, očekivanim, stereotipom. Zijev…