Tema: apokalipsa

Rezultati pretrage: Ovo su članci na HorrorHR koji su vezani uz pojam "apokalipsa".

Shock Invasion – novi animirani film Franka Sudola

Frank Sudol, čovjek koji je skoro sam samcat napravio zabavni animirani film “City of Rott” izbacio je novo djelo – “Shock Invasion”. Čitaj dalje…

Uwe Boll Presents… Da, do toga je došlo

Uf, nakon što smo se odmorili od svih onih debilnih Wes Craven presents filmova, došlo je do toga da svoju marketinšku korisnost iskorištava i Uwe Boll. Khm… Ovih dana se netom priča o ponovnom povratku talijanskog horrora prema zombie tematici, a u novom traileru filma “Eaters” ponosno stoji Uwe Boll presents… Čitaj dalje…

Prototype – zombie superhero igra za PS3 i Xbox

U zadnje vrijeme stvarno se stvaraju zanimljive horror igre za konzole. Uz sve one koje redovito popratim poput dugo očekivanog Dead Rising sa Wii, sada na tapet dolazi i Prototype. Čitaj dalje…

Steven Seagal kao lovac na vampire

Nakon što smo imali prilike vidjeti Davida Hasselhoffa u borbi protiv ogromne zmijetine, u horror vode nam ulazi još jedna filmska legenda – Steven Seagal. Čitaj dalje…

The Mist (2007)

David je profi crtač filmskih postera koji sa ženom i sinčićem živi u tipičnom američkom malom gradiću. Jedne noći dolazi do velike oluje, a uz razbijene prozore širom grada, kao posljedica ostaje misteriozna maglica koja se širi umjerenom brzinom. Sa sinom odlazi u dućan u nabavku raznih potrepština, a uz par desetaka drugih kupaca shvaća da nešto nije u redu. Magla sama po sebi djeluje spooky, a šlag na kraj (ili bolje rečeno početak) daje to što u magli žive neka krvoločna bića. Čitaj dalje…

Resident Evil: Extinction (2007)

U zadnjem paketiću iz domaće online videoteke Videonet, našao se i film za koji se baš nisam otimao da ga pogledam. Nisam neki posebni fan prošla dva nastavka (gdje mi je drugi mnogo bolje pasao od jedinice), tako da mi ovaj novi Resident Evil nije obećavao ništa posebno. Reda radi, odlučih ga odraditi i nevjerojatno ali film mi ponudio sat i pol opuštajuće mindless zabave. Čitaj dalje…

Creepozoids (1987)

Došlo je do trećeg svjetskog rata u kojemu su se velike sile sukobile nuklearnim oružjem. Cijela planeta je sjebana, a preživjeli su samo rijetki ljudi koji bez ikakvih resursa pokušavaju preživiti u napuštenim razrušenim gradovima. Raznorazne bolesti se kote u okolini, a jedan od najvećih problema je mutacija ljudi u nekakve “gnjusne” mnogo jeftinije verzije Aliena. Radnja se vrti oko skupine mladeži koji u svom lutanju nailaze na nekakvu vojnu ustanovu. Čitaj dalje…

Rise of the Undead (2005)

Ovaj film sam počeo gledati tijekom tjedna novog vala zombie filmova, nekakvoj ajmo reći preteči ove akcije gledanja zombie filmova, koju sam odradio još na horror.blog.hr. Nakon par minuta izbacio sam film iz DVD playera i bacio se na nešto drugo. Skoro dvije godine kasnije, filmu dajem drugu šansu. Ono što me u prvom gledanju potpuno udaljilo od filma su inicijalni CGI efekti, koji su bili stvarno toliko loši da im čak i ja nisam htio dati šanse. Čitaj dalje…

Night of the Comet (1984)

Cijeli Svijet je u očekivanju spektakularne kiše kometa koja će se u određeno vrijeme iznimno dobro vidjeti prostim okom. Fešte se spremaju, ljudi divljaju, a Reginu to baš previše ne opterećuje, te “doček” kometa provodi u vreći za spavanje sa svojim geek dečkom. Slijedeće jutro se budi i shvaća da su ona i njena sestra jedne od zadnjih preživjelih ljudi na kugli zemaljskoj. Sa kometom su došle čestice, koje su ljude pretvorili u prah. Oni koji se doslovno nisu raspali, postali su nasilni monstrumi fizički nalik na zombije, ali sa mnogo više ljudskih karakteristika. Uskoro nabasaju na Hectora, još jednoga od preživjelih, te njih troje pokušavaju uživati u “praznom Svijetu”. Usput Hectora glumi Robert Beltran, poznatiji kao Chakotay iz “Star Trek: Voyager”.

U filmu se primjećuje inspiracija uzeta od nekih poznatijih horror filmova, posebice Romerovog “Dawn of the Dead“. Sličnosti se ponajviše prikazuju u scenama uživanja u potpuno napuštenoj robnoj kući, pa i u interakciji sa nekakvom bandom, koja već par dana nakon “apokalipse” djeluje kao crososover ekipe iz “Mad Maxa” i “Clockwork Orange”. Paralelno, pratimo skupinu znanstvenika, koja je anticipirala sranje te se prije dolaska kometa sakrila u tajne podzemne prostorije.

O “Night of the Comet” sam mnogo čitao i isto tako mnogo očekivao. Nakon što sam ga odgledao mogu reći da sam ostao prilično razočaran. U filmu skoro pa nema nikakve akcije – eventualno kad bi se sve skupilo došli bi do nekih 5-6 minuta. Sve ostalo se troši na prikaz tih par preživjelih kako uživaju u lepršavoj slobodi. Whataver.

Kada se neke stvari napokon počinju dešavati, djeluju previše banalne, gotovo blesavo. Uz to, onih par sceni kada manijakalni polu-zombiji napadaju naše “heroje” u pozadini se vrti neka bedasta muzikica, koja samo prikazuje kakav je feeling cijeloga filma – opuštena neuspjela zajebancija umotana u 80s oblekicu i muziku, zapaprena sa apokaliptičnom situacijom.

Kairo (2001)

Skupina prijatelja se pita gdje im jedan tip iz ekipe. Trebao je dovršiti nekakav posao, ali se prestao javljati. Jedna od cura ga odlučuje posjetiti, ali tip, par minuta nakon što je ona dolazi kod njega, odlučuje počiniti samoubojstvo. Nakon što vidi njegovo obješeno tijelo, cura ostaje u šoku. Kasnije drugom prijatelju predaje disketu na kojoj je “samoubojica” radio, što započinje cijelu nisku ludila i samoubojstava.

Makar se o filmu pisalo da se vrti oko nekakvog kompjuterskog virusa, situacija je ipak malo drugačija. Istina je to da se ljudima počinju otvarati čudne web stranice, na kojima piše “da li želite upoznati duha”, te se prikazuju raznorazne nepovezane scene poludjelih ljudi kako u nekom svom filmu vegetiraju blizu svojih računala. Jedan od simptoma toga ludila je ljepljenje ulaznih vrata u neke prostorije, pokušavajući očito zatvoriti i upozoriti druge na nešto što se krije iza vrata. Oni koji uđu u te “zabranjene sobe”, postaju samo dijelovi crne statistike.

Za “Kairo” se vidi da je jedan od ranijih modernih j-horrora, jer je mnogo kompleksniji i kompliciraniji od većina filmova na koje imam prilike nabasati. Cjelokupna radnja filma je na trenutke dosta čudna, što me je povremeno i iritiralo, ali malo po malo stvari se razvijaju i dolazimo do prilično neočekivanog raspleta. Kao i inače, neću se pozabaviti spolilerima, pustiti ću onima koji žele gledati film da se prepuste užitku.

Film traje preko 100 minuta, što klupku scenarija dopušta da se polako odmotava. Nemojte očekivati previše strašnijih scena, jer njih praktički i nema, osim jedne od inicijalnih pojavljivanja duhova, koje je stvarnosavršeno odrađeno. Duh žene počne polako hodati preka liku. Atmosfera je jeziva, crni mračni hodnik zavijen u eeries glazbenu temu. Duh normalno hoda, dok u jednom trenu taj hod propadne, te se žena na par sekudni počne jebeno čudno izvijati. Stvarno jedan od boljih trenutaka, ne samo u filmu, već u j-horrorima u globalu. U još jednoj sceni se vidi perfekcija kojem su ljudi iza filma težili – scena samoubojstva jedne cure koja se baca sa nekog silosa je odrađena u jednom kadru, te baš radi toga djeluje ekstremno stvarno.

Kairo je malo drugačiji horror, više puca na izgradnju cijele priče i poante pojavljivanja duhove, nego što se trudi prestrašiti gledatelje. Kako bi Pythonovci rekli – “And now something completely different” – Kairo je u 2006. godini doživio i svoj remake u obliku filma “Pulse”, što je inače i međunarodni naslov originala.

Slijedeća stranica »