Stage Fright (1987)

Kazališna trupa je u zadnjim tjednima priprema za novu predstavu. Redatelj puca na nekakav cross-over mjuzikl sa elementima nasilja. Ubrzo upoznajemo glavnu heroinu koja ozlijedi gležanj te se tijekom večeri iskrade i sa frendicom krene do najbliže bolnice. Igrom slučaja (?) ta bolnica je psihijatrijska, te osim što je pohotni doktor na brzinu “rehabilitira”, cure se u kazalište vraćaju sa dodatnom osobom skrivenom u bunkeru…

Već koje vrijeme planiram kupnju ovoga filma, te mi je prošlotjedni put u Austriju napokon stvorio DVD izdanje Stage Frighta u mojoj kolekciji. Recimo da sam fan talijanskih horror filmova, a posebno mi idu filmovi Michele Soavija mnogima poznatijega po filmu “Dellamore Dellamorte”. Obožavam njegov vizualni stil, atmosferu u njegovim filmovima, te odličnu (za to vrijeme) glazbu. Nakon odgledanog Stage Frighta (aka Delira aka Aquarius), mnogu reći da mi je ovo njegovo najbolje djelo.

Radnja filma se zbiva u zatvorenom kazalištu u kojemu redatelj pod dodatnom inspiracijom smrti jedne od glumica uživa u ideji ubrzavanja priprema te premijernom prikazivanju pojačanom dodatnom medijskom pompom. Ubojica vrlo brzo kreće u napad i u svojoj spektakularnoj maski sovine glave, brutalno rastura po preostalim živim glumcima. Tip je onako, malo luđi, pa se savršeno uživio u kazališne daske, te mu je očiti cilj napraviti nekakvu svoju predstavicu sa leševima svih koji mu dođu pod ruke.

Ubojstva u filmu su brutalna, motorne pile, hladno oružje, bušilice, sjekire – ima tu svega. Uz kvalitetno odrađene krvave scene, montirana je odlična glazba i sve djeluje savršeno po mom guštu. Soavi se pasionirano brine perfektan korak filma, vizualne detalje i sve to zajedno vrlo dobro spaja u zasigurno jedan od boljih 80s slashera…