Griffin je mladi pisac sa traumom iz djetinjstva. Prije sedamnaest godina, serijski ubojica specijaliziran za rješavanje cijelih obitelji, ubija mu roditelje. U zadnji tren Griffinov život spašava policajac, koji uhićuje manijaka. Sada je došlo vrijeme za smrtnu kaznu, ali voodoo svećenik posjećuje ubojicu u zatvoru i omogućuje mu reinkarnaciju u obliku Sandmana – pješčanog čovjeka.
“Sleepstalker” je jedan od filmova koji mi je ostao pamćenju jer je bio na policama naših videoteka. Film sam gledao nekoliko puta, ali mi se osim osnovnih elemenata u glavi baš i nije dobro očuvao. Griffin je na pragu životnog uspjeha kada dobiva mogućnost intervjuirati lokalnog gangstera, ali mu planove kvari povratak ubojice. Sandman ima posebnu povezanost sa Griffinom i mora ga ubiti da bi mogao otići korak dalje.
Osim što je Sandman negativac, postepeno dobivamo informacije o njegovom teškom djetinjstvu, tj. uzrocima koji su utjecali na to da postane serijski ubojica fokusiran na skladne obitelji (daddy troubles koji uključuju dnevno batinjanje i pletenje ustiju sa špagom). Ta dodatna dimenzija malkice pojačava njegov lik i daje dodatnu snagu ovom gledljivom 90s hororčiću.
Maska je OK, efekti su li-la – par kikseva, par efektnih korištenja reverse snimanja vezanih za raspadanje Sandmana u pijesak. Da su bili nešto kreativni sa ubojstvima, pa baš i nisu…
Teško mi je generalno komentirati filmove koje sam na VHS-icama masovno opetovano iznajmljivao, vjerujem da ne mogu biti objektivan jer mi ipak ti filmovi generiraju nekakvu nostalgiju za “mladim danima”. “Sleepstalker” je kvalitetno snimljen, solidno odglumljen i ima pamtljivu glazbenu podlogu. Makar je nekako light, gledljiv je i dan danas.